Rijetko gdje kao u hrvatskom iseljeništvu neki pojedinci sebi daju za pravo poučavati druge kako treba pisati na hrvatskom jeziku, što je pravilno, a što, po njihovu mišljenju nije pravilno.
Piše: Stjepan Ivan Mandić
U komentarima koje ostavljaju, i u mailovima koje nam ponekad šalju, nerijetko nam svoje neznanje pokušavaju nametnuti kao znanje te nas još u tom svom neznanju kroz komentare pokušavaju ismijati, a zapravo ismijavaju sami sebe.
Evo najnoviji primjer: jedan čitatelji iz Münchena (nećemo mu navesti ime jer možda piše pod lažnim profilom) nam tako piše kako „u svetom hrvatskom jeziku ne postoji slovo „ü“ već samo „i“ te se stoga ne piše München, kako piše u Fenix-magazinu, već treba pisati Minhen“. To je vrhunac nametanja svog neznanja i nepoznavanja standarda hrvatskog jezika, pri čemu čitatelj, koji glumi „velikog Hrvata“, sebi uzima za pravo podučavati nas kako treba pisati hrvatski.
München ili Minhen?
Pritom ovo „veliki Hrvat“, kako se dotični sam predstavio, ne bi izjednačavali sa najvećom većinom iseljenih Hrvata koji su obrazovani i koji znaju pisati i koriste jezičnu formu standardnog hrvatskog jezika. Primjer čitatelja iz Münchena navodimo kako bi ujedno upozorili na ovakve i slične komentare čiji autori se još i pozivaju na neke „hrvatske“ Facebook grupe“ u Njemačkoj, kao i na neke administratore tih grupa koji umjesto München, što je standardni hrvatski jezik, pišu Minhen po srpskom pravopisu Vuka Karadžića.
U hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj ima dosta Facebook grupa koje uredno ispunjavaju postavljenu im zadaću informiranja, bilo da se radi o Facebook grupama sportskih klubova, udruga ili zajednica. Ali nažalost ima i onih grupa u čijem nazivu je ono „hrvatski“ kompromitirano riječju napisanom srpskim pravopisom.
Usto, administratori nekih takvih i sličnih Facebook grupa znaju za objavu neke humanitarne ili slične akcije tražiti novac. Umislili su vlastitu veličinu i to što njihova „fejs“ grupa ima nekoliko tisuća pratitelja, pa misle kako njihov rad zavrjeđuje određenu naknadu. A upravo je na takvim grupama, s kompromitiranim hrvatskim imenom ili kod umišljenih administratora nekih „fejs“ grupa, najviše jezične nepismenosti. I onda njih još nepismeniji njihovi čitatelji uzimaju za primjer kako bi dijelili „hrvatske“ jezične savjete.
Tako nam primjerice pišu kako pogrešno pišemo Croatije, a da pritom ne znaju da se ime kluba Croatia mijenja kroz padeže, pa je onda ispravno u genitivu napisati Croatije, u dativu Croatiji itd.
Croatia kroz padeže
Također ne znaju da se imena nekih njemačkih saveznih zemalja u hrvatskom književnom jeziku pišu hrvatskim ekvivalentima, kao što je Bavarske istoznačnica za Bayern, Falačko Porajnje za Rheinland-Pfalz, Sjeverna Rajna-Vestfalija za Nordrhein-Westfalen itd.
Zbog njemačkog federalnog ustroja, u kojem 16 njemačkih saveznih zemalja (njem. Bundesländer) imaju velike federalne ovlasti, neke od tih zemalja iz povijesnih razloga koriste naziv „Slobodna država“ (Freistaat) kao na primjer: Bayern, Sachsen ili Thüringen. I iz tog razloga je ispravnije pisati njemačke savezne zemlje umjesto pokrajine. Oni koji tako ne misle, neka Bavarcima sugeriraju da iz naziva svoje zemlje izbace ono „slobodna država“ pa će čuti što će im oni reći.
Isto tako, neke “hrvatske sveznalice“ pišu i zamjeraju nam što umjesto riječi „hrvatska dijaspora“ koristimo „hrvatsko iseljeništvo“. Budući je u izvornom značenju grčka riječ dijaspora, koju su prihvatili i drugi narodi, označavala „raspršenu vjersku zajednicu“ i odnosila se tada uglavnom na židovski narod u grčkom i kasnije bizantskom carstvu, držimo kako iseljeni Hrvati nisu protjerivani ili su selili kao vjerska zajednica (poput Židova). Hrvatski narod je protjerivan ili je selio i iz političkih kao i ekonomskih razloga. Zbog toga najveći dio iseljenih Hrvata sebe ne smatra „dijasporcima“, što je za mnoge i pogrdan naziv, već hrvatskim iseljenicima.
I da se vratimo na početak priče o ispravnom pisanju imena glavnog grada Bavarske, preporučujemo da nam takvi ne pišu i da nam ne nameću svoje neznanje jer ćemo idući put sa preslikom u cijelosti objaviti njihove „jezične bisere“ kao i adresu koju koriste za svoj profil.
Fenix-magazin/SIM/Stjepan Ivan Mandić
