U jedinom naselju s hrvatskim predznakom u Srbiji – Hrvatskom Majuru na sjeveru Vojvodine, održano je u nedjelju proštenje i tradicijski susret bivših žitelja nekada velikog hrvatskog sela koji simboliziraju, kako je rečeno, vitalnost i dugu povijesnu prisutnost Hrvata na sjeveru Bačke.
Gotovo četiri stotina nekadašnjih stanovnika Hrvatskog Majura i njihovih potomaka okupilo se na misnom slavlju, po trideseti put kod Gabrićevog križa krajputaša u središtu naselja koje je nekada činilo preko 150 salaša, željeznička postaja, škola i dućan.
Međutim, sredinom 70-tih prošloga stoljeća ukinut je promet vlakom koji je stanovnike povezivao s obližnjom Suboticom i tada je počelo raseljavanje, kažu bivši mještani Majura koji se na proštenju okupljaju početkom rujna.
„Potvrda je ovo da nas ipak ima, da ima ljudi. Premda se većina odselila, ne osipamo se, jer na ovo misno slavlje uz nekadašnje stanovnike Hrvatskog Majura dolaze i ostali pripadnici zajednice, vjernici i štovatelji tradicije ovdašnjih Hrvata katolika“, rekao je mjesni župnik susjednog sela Mala Bosna Dragan Muharem nakon svete mise.
Tradicijsko proštenje redovito podupire i suorganizira mladež Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i udruga „Hrvatski Majur“ koji time nastoje sačuvati jedini preostali hrvatski toponim u Srbiji.
„Važno nam je da i dalje imamo živu zajednicu, koja se na Hrvatskom Majuru godinama spontano okuplja. A mi mladi, trudit ćemo se da i narednih godina ova ideja ostane živa“, izjavio je predsjednik mladeži DSHV-a Marin Piuković.
Naselje Hrvatski Majur ime je dobio nakon Prvog svjetskog rata po željezničkoj postaji u čijoj je neposrednoj okolici bilo nastanjeno više obitelji s prezimenom Horvacki, navodi se u Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca.
Od nekadašnjih 150 salaša u prvoj polovici 20. stoljeća živih je ostalo svega sedam, do kojih se može doći samo prašnjavim seoskim putevima.
Fenix-magazin/MMD/Hina
