Fenomen lažnih vijesti i neprovjerenih informacija vrlo je ozbiljan izazov suvremenih medija u kojima je etički relativizam postao općeprihvaćena kategorija, a istina vrlo često izložena pritisku komercijalnih vrijednosti – kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja je s Međunarodnog sveučilišta Libertas piše Glas Slavonije.hr.
Dodala je kako je izraz fake news, koji je u najširoj uporabi, većini ljudi zvuči simpatično i benigno, međutim riječ je o moćnim alatima cyber-hibridnog ratovanja koje ima za cilj širenje dezinformacija, destabilizaciju ciljane države ili regije (recimo EU-a), svrgavanje vlada, ali i širenje straha i panike u svrhu oblikovanja javnog diskursa.
– Općenito, medijska kreacija određenih događaja može imati obilježja cyber “invazije” jer kreira javno mnijenje i tada govorimo o deep fake. Dobro organizirani hibridni rat koji se danas vodi preko elektroničkih medija i društvenih mreža pripada u kategoriju asimetričnih prijetnji jer ljudi teško prepoznaju ove manipulativne aktivnosti zato što su predstavljene činjenice toliko uvjerljive da ih je nemoguće označiti kao lažne.
Moć propagande
Povijest lažnih vijesti prilično je duga i nasilna. Primjera je bezbroj… Vaš komentar?
– Da, trenutno svjedočimo vrlo zbunjujućim informacijama o podrijetlu pandemije COVID-19. Direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyes govori o “infodemiji” lažnih vijesti o koronavirusu, ali je istina i da WHO sekuritizaciju ove zdravstvene krize koristi, što je već činio i tijekom proteklih pandemija, za globalno nametanje izvanrednih sredstava vrlo upitnog učinka.
Povijest lažnih vijesti zaista je duga, seže do antičkog razdoblja. Edward Barnays, jedan od prvih teoretičara propagande, otac industrije odnosa s javnošću, još daleke 1928. godine u svom djelu “Propaganda” piše kako je svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima važan element demokratskog društva. Autor, inače bliski rođak Sigmunda Freuda, smatra da oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva, koji razumiju mentalne procese i društvene obrasce ponašanja masa, upravljaju našim životima, oblikuju naše navike, razmišljanja i stavove u bilo kojem segmentu, ne samo u području biznisa ili politike.
Barnays ih smatra istinskim vladarima društva, što je neupitno i vrlo vidljivo. Da podsjetim, autor je razvio sustav propagande koji je postao matrica marketinške strategije svih budućih ratova, a njegov se ideološki koncept temelji na “proizvodnji pristanka”, odnosno na “discipliniranju” i pristajanju masa na poredak moći prema zamislima uskih političkih elita. Svrha propagande u demokraciji je uklanjanje svake racionalne kritičke diskusije (čemu svjedočimo), a apsurdnost unifikacije informacija koju nam odašilju neki mainstream mediji vodi nas masovnom usvajanju korporatistički prihvatljivih političkih stavova.
Proučavajući izvještavanje korporativnih medija o suvremenim sukobima, američki autor Florian Zollman zaključuje da najčitaniji, najgledaniji, time i najmoćniji zapadni mediji, uglavnom, predstavljaju glavne izvore lažnih i pristranih vijesti. U proteklih nekoliko desetljeća američki, britanski i drugi zapadni mainstream mediji bili su pratitelji razornih vojnih intervencija, te iznimno angažirani u oblikovanju selektivnog i navijačkog diskursa. Kako navodi Zollman, prilikom “pokrivanja” npr. sirijskog rata, zapadni su mediji usvojili isti model izvještavanja koji su već institucionalizirali u Iraku i Libiji. Izvještavanje iz Sirije uvijek je imalo ekskluzivu licence al-Qaeda, koja nije tolerirala balansirane informacije, zbog čega su se kampanje sastojale od nevjerojatne količine manipulativnih informacija koje su imale maksimalni politički učinak. U tom, ali i u svim idućim ratovima (uključujući ratove na prostoru bivše Jugoslavije), CNN kao i druge velike globalne medijske korporacije postali su nedjeljivi čimbenici ratovanja, zapravo predvodnici ratnih kampanja. Izvještavanje u realnom vremenu, nažalost, nije neposredna spoznaja istinitih zbivanja, radi se o primarnoj medijskoj manipulaciji, masovnoj obmani, koja kod gledatelja izostavlja vlastito analitičko razmišljanje. CNN-ove spektakularne snimke iračkog rata 1990., a zatim 2003. (live from Bagdad), manipulacija krvavim snimkama ljudskih tragedija, rat kao televizijski spektakl u režiji CNN-a, uspješno su konstruirali lažnu stvarnost. Propaganda, namjerna manipulacija informacijama koje se sastoje od istinitih, ali pažljivo odabranih činjenica koje mediji mogu prikazati kao pozitivne ili ih sotonizirati, oduvijek je bila središnja komponenta ratovanja. Naime, istina u mainstreamu uvijek je selektivna!
Pad povjerenja
Kad smo kod korone, ovo nije prva pandemija koju prate apsurdne teorije zavjere. I tu je povijesna lista dugačka…?
– Živimo u vremenu duboke “krize istine” ili u eri post-istine. Lockdown sa sobom nosi brojne sociološke i geopolitičke implikacije, stoga je nužno znanstveno raspraviti je li koronavirus tek “crni labud” (osobno mislim da nije) ili još jedan u nizu planetarnih događaja koji se od početka 21. stoljeća vode pod lažnom zastavom – poput ratova na Bliskom istoku i sjeveru Afrike ili globalnih migracija, a koji imaju za cilj pokretanje procesa ekonomskog, socijalnog i političkog restrukturiranja međunarodnog (geo)političkog sustava u okvirima četvrte industrijske revolucije. Sjetimo se da se upravo ISIL godinama obilno koristio uslugama zapadnih internetskih platformi preko kojih je nesmetano plasirao svoje horor-filmiće odrubljivanja glava i slao poruke pritajenim spavačima koji su, inspirirani ovim, počinili stravične zločine u Europi.
Ovo zaista nije prva epidemija koju prate tzv. teorije zavjere. Naime, povjerenje međunarodne javnosti u WHO postalo je upitno tijekom pandemije H1N1 (2009.) te epidemije ebole u zapadnoj Africi 2014. godine kada je Svjetska zdravstvena organizacija naglo promijenila definiciju pandemije. Prema novoj definiciji, više nije bilo potrebno da određena bolest bude ekstremno rasprostranjena u brojnim zemljama, ekstremno smrtonosna i opasna za zdravlje. Kada je dr. Margaret Chan, tada na poziciji glavnog tajnika SZO-a, hitno proglasila fazu šest globalne pandemije, države članice uspostavile su nacionalne izvanredne zdravstvene programe koji su podrazumijevali nabavu cjepiva za H1N1 vrijednu više milijardi dolara. Međutim, uskoro je postalo očito da je smrtnost od H1N1 neznatna u odnosu na smrtnost od obične sezonske gripe, nakon čega su brojni skandali i optužbe za korupciju koja se moguće odvijala između Svjetske zdravstvene organizacije, farmaceutske industrije i znanstvenika rezultirali s nekoliko neovisnih istraga. Optužbe su odbačene, ali nepovjerenje svjetske javnosti u ovu međunarodnu organizaciju i dalje je prisutno.
Teorije zavjere uopće nije teško prepoznati. Radi se samo o fenomenima koji nisu mainstream, koji su trenutno na rubu znanosti. Tvrdnje iz teorija zavjere danas nisu relevantne, sutra to mogu biti. Tko zna? Greta Thunberg kao osoba godine prema izboru magazina Time je, za mene, školski primjer teorije zavjere na djelu.
Koliko su širenju fake newsa u 21. stoljeću pridonijeli digitalni mediji, globalna umreženost, interenet…?
– Kao prvo, sve je više otvorenih pitanja koja proistječu iz korporativne snage internetskih kompanija. Naime, upravo preko novih tehnologija medijske platforme, poput Googla i Facebooka, siromaše utjecaj tradicionalnih izdavačkih i medijskih kuća te tako postaju prijetnja budućnosti industrije vijesti. Istovremeno, postalo je očito da ove tehnološke platforme nisu spremne poštovati, već naveliko načete, postulate etike u medijima, kao ni uzeti u obzir javnu svrhu novinarstva. Nakon što se u javnom diskursu uvriježila pretpostavka prema kojoj su lažne vijesti koje su se proširile Facebookom znatno utjecale na ishod američkih predsjedničkih izbora 2016. godine, Mark Zuckerberg, “osumnjičeni” vlasnik ove društvene mreže, zaključio je da se radi o “prilično ludoj ideji”. Zuckerberg smatra kako je Facebook tek tech company ili platforma, nikako izdavač. Ipak, budući da vodi poslovanje vrijedno 325 milijardi dolara, te da je Facebook šesta po veličini svjetska kompanija, golijat u svijetu vijesti na društvenim mrežama, Zuckerberg je za mnoge najmoćniji urednik na svijetu.
Kontrola informacija
Vidimo da medijski spinovi uključuju i lažne vijesti, nerijetko i u kontekstu politike, globalnih i lokalnih interesa… Kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti?
– Pa još lani smo svjedočili nastojanju da se predstavi tzv. Ugovor za bolji web, koji bi prema viziji Tima Bernersa Leeja, izumitelja weba, trebao sadržavati temeljne principe (slobode, otvorenosti, neograničenog pristupa, sigurnosti…) koji bi trenutni internet, kojim svi postaju nezadovoljni, učinili boljim. Berners Lee smatra da mreža tapka u mjestu, jer to više nije otvorena ni konstruktivna platforma kakvu je zamislio prije 29 godina. Naveo je niz razloga za zabrinutost, poput nezadovoljstva korisnika komercijalnim oglašavanjem, narušavanjem privatnosti te širenjem govora mržnje i lažnih vijesti. Ugovor o webu zahtijeva od vlada da tretiraju privatnost kao temeljno ljudsko pravo, a tu ideju deklarativno podupiru i vodeće tehnološke korporacije, poput Googla, Facebooka, Applea i Microsofta, Huaweija….
Naravno, cijela priča otišla je u suprotnom smjeru – danas imamo priliku vidjeti neviđeni lockdown na informacije, a moćne tehnike cenzure su upravo u njihovim rukama. Službeni izvori i vladine perspektive društvene realnosti dominiraju vijestima. Američki znanstvenik W. Lance Bennet ističe kako su mediji zapravo “papagaji vlade” (ova je kovanica široko citirana u znanstvenoj javnosti), zbog čega profesionalni novinari usklađuju svoja stajališta i uređivačke politike prema rasponu mišljenja vlade.
Što se tiče pandemije, transhumanistička vizija globalnog odgovora koja se oblikuju prema viziji privatnih tehnoloških divova (Facebook, Google, Huawei…) ili svjetski poznatih filantropa (Bill & Melinda Gates Fondation, Rockefeller Fundation), farmaceutskih korporacija, kao i neformalnih međunarodnih institucija (World Economic Forum, G-20), nosi ogromne izazove za posthumanu budućnost čovječanstva.
Stoga je sasvim očito da sama kriza COVID-19, više nego i jedna do sada, traži odgovore na brojna otvorena pitanja koja suvremena politička znanost sustavno zapostavlja i neopravdano podvodi pod tzv. teorije zavjere, iako je sasvim očito da su načini upravljanja krizom u kojima se politika oslanja isključivo na ekspertne, tehnokratske pristupe i kontradiktorne spoznaje biomedicinskih znanosti čiji je znanstvenoistraživački instrumentarij sve češće u funkciji interesa moćnih neformalnih grupacija, zapravo, društveno štetni.
Fenix-magazin/MD/Glas Slavonije.hr
