Jeruzalem
Jeruzalem (ILUSTRACIJA) / Foto: Fenix (S.P.)

JA TAKO MISLIM: Uskrs je blagdan spasenja i nade, najveći i najvažniji kršćanski blagdan

„Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.“

 

PIŠE: Tonćo Ladan

Nikad u ljudskoj povijesti kao danas nije ljudski rod dočekivao blagdan Uskrsa. Danas kad je čovjek kao nikad ranije, ponosan na dostignuća svog uma koja mu omogućuju lakši i ugodniji život, danas kad mu se još uvijek otvaraju nove mogućnosti za njegove dobrobiti i dobrobit novih naraštaja kao što čovjek misli, kao što se nada.  Nikad u njegovoj povijesti se na njega nije obrušila medijska hajka donoseći strah o njegovom kraju. Nakon pandemije koja je  za jedne bila smrtonosna, za druge biološki rat, za treće igra bogatih, za četvrte stvoreno stanje kojim se želi uništiti siromašni svijet. Mogli bi ovako nabrajati u nedogled mišljenja vezana za prošlu ili još uvijek postojeću pandemiju.

Ono što je interesantno da svako ovo mišljenje ima svoje uporište, ima svoje dokaze i pokazatelje u stvarnom životnom toku. Zato se bez sumnje ukorijenila svjetski raširena misao da će ova pandemija promijeniti tijek ljudske povijesti ugrožavajući svijet koji poznajemo, odnosno okrećući ga protiv samog čovjeka i njegovih dostignuća.

Umor

Na kraju tih opširnih zastrašujućih medijskih apokaliptičnih konstatacija umornom čovjeku je sve to postalo dosadno, jednolično, pa i smiješno. Što bi rekli pomirio se sa sudbinom i počeo ignorirati medijsku potplaćenu apokalipsu.

Ali ne lezi vraže, dana 24. veljače 2022, Rusija je započela vojnu invaziju na Ukrajinu tijekom velike eskalacije rusko-ukrajinskog sukoba koji je počeo 2014. Tim ratom su nadopunjeni apokaliptični snovi onih koji ih stvaraju i pretvoreni u opsesiju u kojoj je svima postalo jasno; da svijet kojeg poznajemo će doista nestati. Tužni zbog prolaska pandemijske apokalipse mediji su odjednom propjevali novom apokalipsom tako da su novinskim naslovima, televizijskim ekranima i stranicama Interneta diljem zemaljske kugle prenosili zloslutnu vijest o mogućem sudaru dvije nuklearne sile. Amerike i Rusije.

Strah

Smrtni se strah ponovo spustio na umorno usnulog čovjeka, probudivši ga opet protiv njegove volje. Ubacujući u njegove nosnice poznati mu miris smrtnog straha. Pored toga odmah mu se brižnom brigom ukazalo da sad prvo stiže kriza, onda ga čeka očaj, a na kraju ako ga bude, vrijeme za promišljanje. Kako je bilo moguće da čovjek na vrhuncu svog razvoja stvori agoniju u kojoj će postepeno ali sigurno nestajati.

Kako je moguće da smo toliko izmanipulirani strahom od smrti?

Strah od smrti je prisutan kod svakog čovjeka. Zapravo od svih stvorenja na Zemlji, samo je čovjek sposoban razmišljati o svojoj smrti. Isto tako, jedino on pokapa svoje mrtve. Taj strah je zapravo strah od nepoznatog, jer je smrt za većinu ljudi je tajna, to je ne rješiva zagonetka. Mada smo svi mi kao ljudska bića, najbliže realnosti kad se skupimo oko samrtne postelje gledajući osobu koja je otišla i koja nas asocira i na naš odlazak. To za svakog predstavlja zastrašujuće i užasno iskustvo kojeg bi htjeli protiv svoje svjesnosti o nepobitnom kraju izbjeći. Zato mi kao ljudska bića, kao ljudi s osjećajima,  kad netko umre, koristimo izraze poput ”preminuo je“, ”otišao je“, ”odnijela ga smrt“ i slične eufemizme. Kao da se uvjeravamo – ali tu je on negdje, tu ćemo i mi biti. Lakše nam je zbog straha kojeg osjećamo.

Što je zapravo smrt?

Smrt je trajni i nepovratni prestanak svih bioloških funkcija koje održavaju organizam. Osim nasilnih uzroka smrti (ubojstva, ratovi, nesreće), zaraznih i/ili neizlječivih bolesti, sva ljudska bića i velika većina životinja (osim jedne minijaturne vrste meduza Turritopsis nutricula), od rođenja su podložna neizbježnom procesu starenja i umiranja.

S tom činjenicom smo mi ljudi pomireni i ona kao takva ne predstavlja za nas neku naročitu prijetnju. No ono što nas zabrinjava da mi živimo u svijetu u kojem je život postao jeftin. Smrt se može kupiti za nekoliko eura a onih koji će svojim znanjem pružiti takvu smrt je naprijetak. Ljudi željni moći i gladni novca ubijaju bez ikakvog osjećaja krivnje, njih karakterizira mišljenje da su moć, prevlast, novac i užitak daleko važniji od ljudskog života i moralnih vrijednosti. Zato danas slaviti Uskrs znači slaviti život dobijen od Boga otrgnut od ovog svijeta, kroz Krista i u vjeri kakvu je on ostavio za nas ljude.

Uskrs

Kapela Isusova groba u Jeruzalemu / Foto:Fenix (SIM)

Slaviti Uskrs znači slaviti uskrsnuće Isusa Krista, slaviti božje spasenje putem tog uskrsnuća, doživljavati ga kao  blagdan nade,  ljubavi, rađanja i novih početaka. Sam Isus Krist je u evanđelju po Ivanu u 3:16,17 rekao: 16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Bog je tako ljubio svijet ili drugačije kazano cijeli ljudski rod, da je dao svog najdražeg Sina kako bi svi oni koji vjeruju u Uskrs i uskrsnuće mogli biti oslobođeni grijeha i smrti te dobiti vječni život. Mi ne možemo niti pojmiti svu širinu i dubinu tolike ljubavi, pogotovo ne u svijetu punom nemira i straha ako ne prihvatimo činjenicu da je Uskrs, blagdan koji pokazuje pobjedu života nad smrću, da je kao takav najveći i najvažniji kršćanski blagdan kojim je Bog pokazao i pokazuje svu svoju ljubav prema svakom čovjeku.

Sve izvan toga ima samo jedan cilj da nas odvoji od te Božje ljubavi, Božjeg spasenja da bi utonuli poput nevjernih u kaljužu ovog svijeta tjeskobe i beznađa.

Da će to tako biti i da neće uspjeti zapisano je u poslanici Rimljanima 8:36-39.  36 Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za Danom i mi smo im tko ovce za klanje.  37 U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.  38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

“Uvjeren sam”, napisao je nadahnut Božjim Svetim Duhom apostol Pavao. Uvjeren u to da vjernika ništa “ne može rastaviti od ljubavi Božje”. Pavao je govorio u prvom licu množine, što pokazuje da nije govorio samo o sebi, već o svima koji vjeruju u Boga.

Za razliku od ljudske ljubavi, koja može izblijedjeti ili se ugasiti, Božja ljubav prema onima koji se s vjerom uzdaju u njega nikada ne prestaje — vječna je. Ta nas spoznaja sasvim sigurno potiče da se približimo Bogu i damo sve od sebe kako bismo mu pokazali da ga ljubimo i da mu vjerujemo.

Kao što je Uskrs najveći kršćanski blagdan kojim slavimo Božju pripremu spasenja za nas ljude, tako molitvom Vjerovanja ističemo svoju vjeru u tu Božju pripremu. Molitvom Vjerovanja tražimo i dajemo potvrdu Božje i Kristove suverenosti kako na nebu tako i na zemlji.

Vjerovanje

„Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen“

Ova molitva svoju podlogu nalazi u biblijskom tekstu zapisanom u Evanđelju po Ivanu 11 poglavlju. Ivan 11: 19 – 43. 19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« 23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!«  24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«

25 Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26 I tko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada.Vjeruješ li ovo?«

27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« 28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« 29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«

33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« 35 I zaplaka Isus. 36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«

37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« 38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.

39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« 40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« 41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. 42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.«

43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« 44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«

Ova čujna i vidna Božja potvrda Kristove Božanske moći silno je ojačala i još uvijek jača vjeru svakog vjernika tako da on s potpunim uvjerenjem izgovara završne riječi Vjerovanja: „I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.“

Ljudski rod više nego ikada prije treba zaštitu, sigurnost i izbavljenje. Treba spasioca koji neće dozvoliti da ljudski pojedinci utječu na tijek ljudske povijesti, da je mijenjaju i stvaraju po svom nahođenju. Svemogući Bog je odredio spasioca Isusa Krista.

Slavljenjem Uskrsa i  Kristova uskrsnuća mi iščekujemo Božje spasenje. Zato se i kaže da je Uskrs, blagdan koji pokazuje pobjedu života nad smrću, pobjedu radosti nad tugom, pobjedu nade nad beznađem i pobjedu Božanske i Kristove ljubavi u korist svakog vjernika. Bit će to spasenje u svijet koji opisuje Augustin: „ Tamo ćemo se odmarati i promatrati, promatrati i živjeti, živjeti i zahvaljivati. Gle, to će biti kraj, kojemu nikakav kraj ne slijedi!“

Sretan i blagoslovljen Uskrs. Amen

Fenix-magazin/SIM/ Tonćo Ladan

Pogledajte drugo

DRON NAD KNINOM: Nešto se čudno događa na nebu iznad Hrvatske, a mi smo nespremni za tu borbu

Zovu me i kažu, a o tome i pišu hrvatski mediji, kako je hrvatski vojnik …