Australski tenisač Alexei Popyrin je u nedjelju na stadionu “Goran Ivanišević” nadvladao ozljedu mišića desne natkoljenice i pobijedio umaškog miljenika Stana Wawrinku sa 6-7 (5), 6-3, 6-4 za svoj drugi naslov u karijeri, a prvi na zemljanoj podlozi, postavši prvi osvajač Croatia Opena koji nije iz Europe ili Južne Amerike.
Razvoj događaja na terenu nije išao na ruku tenisaču koji će 5. kolovoza proslaviti 24. rođendan. Imao je vodstvo 5-3 u prvom setu, ali je propustio servis za osvajanje prve dionice koja je u ‘tie-breaku’ otišla na stranu 15 godina starijeg Švicarca. No, kao što je bio slučaj i u polufinalnom dvoboju s Matteom Arnaldijem, Alexei Popyrin je zadržao mirnoću, nastavio igrati na istoj razini, držati se plana i rezultati su bili vidljivi. Rani ‘break’ u drugom setu nije propustio i odveo je meč u treći set, u kojem je također prvi došao do prednosti.
No, tada ga je presjekla bol u desnoj natkoljenici. Fizioterapeut mu je ozlijeđeni mišić zamotao i sugerirao da bi daljnje igranje moglo napraviti dodatnu štetu.
“Rekao sam mu da ne mislim odustati. Ni u jednom trenutku nisam pomislio na predaju. To jednostavno nije bila opcija”, rekao je nesalomljivi Australac.
Pobjeda u Umagu donijela mu je mogućnost ulaska u ždrijeb turnira u Kitzbuehelu koju je iskoristio, iako nije siguran hoće li biti u stanju zaigrati.
“Ozljeda je još svježa i liječnici su rekli da nema smisla raditi pretrage dok je mišić još vruć. Vidjet ćemo kako ću se osjećati ujutro i kad dođem u Kitzbuehel. Tamo ćemo obaviti pretrage.”
U pobjedničkom govoru se na početku, zapravo, zahvalio Stanu Wawrinki za najbolju večer u životu.
“Stan ti si legenda. Odrastao sam gledajući tebe, Rogera, Rafu, Novaka… Iskreno, navijao sam za tebe u svim Grand Slam finalima. Stvarno bih želio da se opet vratiš u vrh”, rekao je Popyrin uz glasan pljesak s tribina umaškog stadiona.
Naslov u Umagu gurnut će Popyrina na 57. mjesto pojedinačne ATP ljestvice, što će mu biti novi najbolji renking u karijeri, nakon što je umaški tjedan započeo kao 90. tenisač svijeta.
“Osjećaj je stvarno jako dobar. Lijepo je vidjeti da se sav taj trud isplati. No, ovo nije kraj. Želim nastaviti osvajati naslove, želim nastaviti igrati svoj najbolji tenis. Ovaj tjedan sam u tome uspio. Malo je drugačiji osjećaj nego kad sam osvojio prvi naslov. Taj mi je trofej došao kao olakšanje, jer sam ostvario nešto o čemu sam do tada sanjao. Ovaj naslov doživljavam kao korak koji sam napravio u pravom smjeru. Sad znam da sam sposoban osvojiti više od jednog naslova i nadam se da će ih biti još mnogo.”
Na putu prema ostvarenju tog cilja nije ga mogla zaustaviti ni ozljeda koja mu je limitirala kretanje, ali ne toliko da bi ga natjerala na predaju.
“Dobio sam tabletu protiv bolova i zavoj, ali sam nakon toga osjetio i grč na istom mjestu. Nije me toliko smetalo u kretnjama u stranu, ali je boljelo kod sprinteva prema naprijed. Da je Stan to znao, vjerojatno bi puno više igrao skraćene lopte, a ja na njih ne bih trčao, jer je postojala mogućnost da pogoršam ozljedu. No, pronašao sam način kako igrati. Znao sam da moram biti agresivan, da lopta mora biti na mom reketu što je više moguće. To sam i učinio.”
Život piše razne priče, a kad je Alexei Popyrin u pitanju, ova umaška je imala uvod u davnoj prošlosti, kad je kao daroviti 9-godišnjak pobjeđivao sve suparnike na turnirima u Dubaiju, gdje je njegova obitelj tada živjela. Kako bi vidjeli za što je doista sposoban, njegovi roditelji su odlučili testirati ga u međunarodnoj konkurenciji. I doveli su ga na “Smrikva Bowl”, turnir za djecu do 10 godina koji se održava u Puli.
“U Hrvatskoj sam krenuo na svoj teniski put. To je bio početak, pokazatelj mojim roditeljima da bih mogao pokušati postati teniski profesionalac. To je bio moj prvi kontakt sa zemljanom podlogom, prvi nastup u međunarodnoj konkurenciji. Sjećam se da su te godine na turniru igrala još dvojica igrača koji su danas u Top 100, Alex De Minaur i Alejandro Davidovich Fokina. Zbližili smo se i družili. Nevjerojatno mi je vidjeti do kuda smo dogurali. Sjećam se da sam tada došao do četvrtog kola i sljedeće godine sam se vratio nadajući se da ću osvojiti turnir. Izgubio sam u prvom kolu 6-0, 6-1 od dječaka koji je kasnije osvojio turnir. Tada sam rekao roditeljima da želim trenirati tamo gdje i on trenira. Ispostavilo se da je trenirao u Španjolskoj, na zemljanoj podlozi. I tako je moja obitelj završila u Španjolskoj. Tako je sve počelo.”
Više od 14 godina Australija nije imala osvajača ATP naslova na zemljanoj podlozi. Popyrin je prekinuo čekanje koje traje od 2009. kad je Lleyton Hewitt, današnji stanovnik Teniske kuće slavnih, osvojio turnir u Houstonu.
“Nestvarno mi je da se moje ime spominje u istoj rečenici s takvom legendom. I ja, poput Lleytona, želim biti igrač za sve podloge. Dokazao sam da na tvrdoj i zemljanoj podlozi mogu igrati odličan tenis, ostaje mi još apsolvirati igranje na travi.”
Popyrin vjeruje da je pred njim svjetla budućnost.
“Ako pogledate gdje sam bio sa 18 ili 19 godina, onda se može reći da nisam ostvario sve ono što su mi proricali. No, za mene je to sve bio proces učenja, lekcije koje sam trebao proći. Ne mogu biti ponosniji na ovaj trenutak u kojem se sada nalazim, na sve ono što sam naučio i kakav sam čovjek postao. Naravno, ostaje mi još mnogo toga za naučiti. Sad sam puno zrelija osoba, puno zreliji sportaš. Čvrsto vjerujem da sam sposoban doći do vrha, samo moram nastaviti raditi, vjerovati u proces i to sam spreman činiti.”
U tome mu pomaže brojna ekipa oko njega, u kojoj su istaknuti članovi teniski treneri Neville Godwin i Belgijac Xavier Malisse, igrač sjajnog osjećaja za loptu.
“Da, bio je lukav i kreativan, a meni govori da moram biti discipliniraniji. Xavier je sa mnom već godinu dana. Iskreno, Xavier i Neville su nevjerojatni. Sav trud koji smo uložili počeo se isplaćivati u tako kratkom roku. Sad samo trebam zadržati konstantu, vjerovati u svoju ekipu i svoju sposobnost da mogu izvesti ono na čemu radimo. Xavierov doprinos je ogroman, a uz to je i sjajna osoba. To mi je jako važno. Svi u mojoj ekipi su nevjerojatni ljudi. Želim biti okružen takvim ljudima. Sada to imam i nadam se da ćemo nastaviti u tom smjeru.”
Wawrinki teško pao poraz
Stan Wawrinka je bio na pragu svog 17. naslova, drugog u Umagu 17 godina nakon što je u Stella Marisu osvojio prvi pobjednički trofej na ATP Touru, ali je 23-godišnji Australac Alexei Popyrin spriječio bajkovit kraj tjedna za 38-godišnjeg Švicarca koji se na kraju morao zadovoljiti utješnom nagradom.
“Teško mi je pao ovaj poraz. Alexei je odigrao odlično finale. Imao sam svoje prilike u trećem setu koje sam mogao ili trebao iskoristiti, ali nisam. Na kraju je on bio agresivniji i zaslužio je pobjedu. Cijeli je tjedan igrao odlično”, vidno razočaran rekao je Wawrinka na konferenciji za medije nakon meča.
Kad je Popyrin osjetio bol u desnoj natkoljenici i zatražio pomoć fizioterapeuta, Švicarac je na 3-2 u trećem setu imao priliku za ‘break’. Promašio je bekend i na kraju završio s malim peharom u rukama.
“Da, trebao sam osvojiti taj poen. No, u meču od dva sata i 40 minuta ne možete ne napraviti poneku pogrešku. Tako je, kako je. Još uvijek je ovo za mene bio pozitivan tjedan.”
Wawrinka u finalu nije odigrao svoj najbolji meč u proteklih tjedan dana, ali za to je velike zasluge imao i njegov suparnik, čija ga je taktika spriječila da on bude taj koji će voditi glavnu riječ na terenu.
“Vrlo je agresivan. Ima snažne udarce, snažan servis koji mi je bilo teško čitati. Kad ovako igra, težak je suparnik. Igrao je dobro cijeli tjedan i zaslužio je osvojiti ovaj turnir. Odličan je igrač, mlad, i želim mu da se nastavi ovako razvijati.”
U govoru nakon meča Wawrinka je emotivno zahvalio svima koji su ga podržavali kroz tjedan, suze su mu navrle na oči kad je spomenuo svoj prvi naslov osvojen 2006.
“Bila je mješavina svega. Mučio sam se zadnje dvije godine s ozljedama, želio sam osvojiti taj naslov nakon mnogo godina. Dajem sve od sebe da budem fizički spreman, teniski, mentalno. I kad imate ovakav tjedan, u kojem izgubite neizvjesno finale u kojem ste imali priliku, onda to sve izađe iz vas. Atmosfera je tijekom tjedna bila sjajna, navijači su bili odlični, a to mi mnogo znači. Bilo je teško suzdržati se, pogotovo nakon što sam poražen.”
Gledatelji su većinom bili na Wawrinkinoj strani. Čak je i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić na finale došao noseći majicu s natpisom “Stan The Man”.
“Bio je poseban tjedan. Osjetio sam ljubav navijača. Zbog toga još uvijek igram, kako bih doživio te trenutke.”
Umaško finale donijelo mu je 150 bodova i povratak među 50 najboljih tenisača svijeta.
“Drago mi je da se i dalle penjem na renkingu. Cilj mi je i dalle tražiti napredak u igri. To će mi donijeti pobjede i rezultate kakvima težim. Ne znam do koje razine ću doći, ali dok god igram davat ću sve od sebe.”
Povratak u Umag je otvorena mogućnost.
“Nadam se. Prije mnogo godina sam ovdje osvojio prvi naslov. Želim se vratiti i nadam se da će mi raspored turnira to omogućiti.”
Fenix-magazin/SIM/Hina
