Nakon što je danas predvečer austrijska, europska i svjetska javnost saznala da je izborni pobjednik nedjeljnih parlamentarnih izbora u Austriji, kontroverzni populist krajnje desne Slobodarske stranke (FPÖ) Herbert Kickl (56), koji se služi NS (nacionalsocijalističkim) žargonom i čija je politika, kako tvrde promatrači, vrlo bliska onoj ruskog predsjednika Vladimira Putina i mađarskog premijera Viktora Orbana, mnogi su se pitali tko je zapravo Kickl i kuda želi odvesti Austriju? U kojoj od danas ponovno pušu neki radikalni desno-populistički vjetrovi.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Herbert Kickl, glavni protagonista današnjeg skretanja Austrije udesno, prema marginama desnog spektra, čiju je stranku (FPÖ) podržala gotovo trećina biračkog tijela (oko 29 posto), rođen je 1968. godine u Villachu u austrijskoj pokrajini Koruškoj. odrastao je u radničkom naselju Radenthein. Oboje roditelja bili su tvornički radnici, i to je ono, zbog čega, kako uvijek ponavlja, “ima veliki respekt prema radnicima”, koji teško fizički rade, zarađujući za život.
Upisao je dva studija na Sveučilištu u Beču, Studij filozofije i povijesti, a potom i publicistiku i političke znanosti. Međutim, nigdje u njegovom životopisu ne stoji, da li je nešto od toga i završio. Na čelo FPÖ-a je došao u lipnju 2021. godine s 88 posto glasova i uz škrgutanje zubiju nekih stranačkih kolega, kojima se ne sviđa Kicklovo ne biranje metoda da dođe do cilja.
Od prosinca 2017. do 2 svibnja 2019. bio je ministar za unutarnje poslove u tadašnjoj vladi narodnjaka (ÖVP) i krajnje desne Slobodarske stranke (FPÖ) kancelara Sebastiana Kurza. Odnosno prvi krajnji desničar u austrijskoj vladi nakon Drugog svjetskog rata. Sve do korupcijske afere “Ibiza”, kada ga je Kurz prisilio da podnese ostavku, što mu nikada nije oprostio.
Nakon toga Kickl se je uhljebio u austrijskom parlamentu kao voditelj Kluba zastupnika slobodnjaka (FPÖ). Dakle, političkog iskustva ima dovoljno, što je znalački svo vrijeme koristio, pleteći strpljivo, mic po mic, paukovu mrežu kako bi ponovno došao na vlast.
I stoga su nedjeljni izbori po mnogočemu zapravo, trenutak istine za Austrijance.
Mnogi od njih vide u elokventnom i lukavom populistu, premazanom svim mastima, “spasitelja demokratskog poretka”. I ne smeta ih što sam sebe u nacionalsocijalističkom žargonu poznatom iz Hitlerovog vremena naziva “narodnim kancelarom”.
Svojim porukama “Austrija Austrijancima” “zatvoriti granice i zajamčiti sigurnost”, “tvrđava” Austrija, nepropusna za egzotične migrante, azilante te politički islam, kao i najavom borbe protiv establišmenta i nepotizma u vladajućim strukturama, očito je uspio hipnotizirati austrijske birače. Posebno onom porukom u kojoj traži potpuni STOP za azilante, kako bi se posve približio biračima, kojima je dosta onih kriminalnih došljaka koji siluju žene, nigdje ne rade, provaljuju, kradu i vode ulične ratove.
A tu su još i strahovi od islamističkih napada, koje je Beč, nažalost već uživo iskusio. I sve to je očito dozlogrdilo dijelu austrijskog biračkog tijela, koje muku muči i s poskupljenjima i uznapredovalom inflacijom, posljedicama pandemije korone itd.
Kako se vidi iz broja glasova u glasačkim kutijama, lukavi Kickl je sve te izražene bojazni austrijskih građana za budućnost Austrije, vješto kapitalizirao, korak po korak, prvo u uzlet FPÖ-a, a potom i izbornu pobjedu.
Pobjedu koja bi mogla biti Pirova, ako s Kicklom nitko neće htjeti koalirati, kao što su to već najavili čelnici svih austrijskih političkih stranaka.
Situacija je opasna, u ova krizna vremena. Antieuropska i ksenofobna krajna desnica se ponovno vraća, i to iznenađujuće snažno.
Već jučer nakon proglašenja pobjednika, neki od dvije trećine onih koji nisu birali Kickla su zabrinuto pitali da li predsjednik države ili netko drugi može spriječiti KIckla da postane kancelar ? U strahu od “Orbanizacije Austrije”, jer Kickl je često govorio da mu je Viktor Orban uzor, kao i opasnosti od njenog pretvaranja u prorusku “tvrđavu” u srcu Europe. Sada je, što se tiče FPÖ-a, najjače političke snage u zemlji, na potezu austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen.
U svakom slučaju nedjeljna (ne)očekivana pobjeda krajnje desne Slobodarske stranke (FPÖ) i njenog čelnika Herberta Kickla, koji je sklon i teorijama zavjera poput one stare o liječenju covida lijekom protiv parazita za konje, te najnovije da Svjetska zdravstvena organizacija djeluje kao “nova svjetska vlada”, udarac je ne samo Bruxellesu nego i svima onima koji se bore protiv ekstremnih politika u Europi, bez obzira s kojeg političkog spektra dolaze.
Fenix-magazin/MD/Snježana Herek
