“IZABRANE PJESME” – “Bila si golemi žuti Mjesec na modrom nebu moga srca” naslov je u Hrvatskom centru u Beču u petak navečer promovirane posthumne knjige lirskih zapisa Hrvata Ante Mate Ivandića, znamenitog pjesnika i prevoditelja rodom iz Bosne i Hercegovine s bečkom adresom, na kojoj je živio u Beču sve do svoje kobne smrti 2023. godine.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Tom istom Beču, koji mu je, barem sudeći prema stihovima iz jedne od njegovih pjesama, bio “tamnica”.
“To je grad moje sjete i dvadesetljetne nesanice, grad moje zle kobi i moje vječne tamnice, grad koji mi bestidno ukrade najljepše godine života”…
Bilo, kako bilo, riječ je o Ivandićevoj pjesničkoj ostavštini sabranoj (In memoriam), u navedenoj knjizi pjesama. Svjetlo dana ugledala je početkom ove godine u izdanju zagrebačke Naklade “Semafor”, zahvaljujući njegovoj supruzi, renomiranoj hrvatskoj dječjoj književnici Nadi Zidar Bogadi, koja je lirske zapise priredila za tisak. Povod je bio pjesnikova godišnjica rođenja, te prva godišnjica njegove smrti (14. prosinca 2024. godine). Knjigu je uredila Silvija Šesto. Pogovor je napisla vrsna pjesnikinja Božica Jelušić.
Knjigu “Izabrane pjesme” su u Beču promovirali recenzent knjige, književnik i književni kritičar Milan Bošnjak, inače savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, gradišćanski Hrvat Petar Tyran, književnik i društveni djelatnik u Austriji, te priređivačica i pjesnikova životna suputnica književnica Nada Zidar Bogdani iz Zagreba. Promociju je vodila predsjednica bečkog ogranka Matice hrvatske u Beču Adrijana Markon Jurčić, koja je bila i organizator bečke promocije, uz domaćinstvo Hrvatskog centra.
Ono što je bilo zajedničko svim promotorima je da su, svaki iz svog kuta gledanja, istaknuli značajan trag koji je Ante Mate Ivandić svojim pjesničkim rukopisom ostavio u hrvatskoj književnosti, prevoditeljstvu i kulturi na tlu Austrije. Ivandić je desetljećima živio u Beču te je bio usko povezan s doseljenim Hrvatima i gradišćanskohrvatskom zajednicom.
“Smatrala sam svojom moralnom obvezom prirediti njegove pjesme za knjigu, pokušala sam ispraviti nepravdu i objaviti mu posthumno knjigu pjesama. Nadam se da u tom pokušaju nisam napravila nešto što sam AMI (opp. naziv od milja za supruga Antu Matu Ivandića), ne bi odobrio”, rekla je Nada Zidar Bogadi, napomenuvši da je 30-tak godina živjela zajedno s Ivandićem i s njim stvarala umjetničke svjetove, “koji su se povremeno doticali i ispreplitali”.
U nastavku je opisala svoj život, “kao privilegij”, kako je rekla, s ovom “pjesničkom dušom koja za života nije objavila niti jednu knjigu poezije, a svojim je pjesmama zastupljena u dvadesetak antologija…”
“Tek sada kad možemo vidjeti njegovu fascinantnu bibliografiju otisnutu u ovoj knjizi na gotovo 60 stranica, a knjiga ima ukupno 172 stranice, svjesni smo koliko je taj skroman, a izuzetno vrijedan čovjek za života napravio”, istaknula je pjesnikova supruga. Dodala je kako se knjiga sastoji zapravo od dva posebna dijela odnosno od četiri ciklusa pjesama. Tri ciklusa čine “Izabrane pjesme” emigrantske poezije koje je autor napisao do 1995. godine, a četvrti ciklus čine izabrani haiku stihovi uvršteni u šest antologija, koje je Ante Mate Ivandić kontinuirano pisao od 1993. godine, nakon što se je s njom upoznao.
“AMI je dakle bio dijete Bosne. Dobroćudno, neiskvareno i romantično. I često je znao pričati o svom djetinjstvu u voljenoj Bosni, u tom pitoresknom mjestu Viništu, o svojoj velikoj obitelji i još desetero braće i sestara te majci s kojom je imao posebne, neraskidive veze i za nju se je bio spreman vratiti kući u Bosnu”, ispričala je Bečanima Nada Zidar Bogar.
Promotor i recenzent knjige Milan Bošnjak je o pjesniku i prevoditelju Ivandiću, rođenom 1952. godine u Viništu u Bosni i Hercegovini govorio kao o protagonisti globalnog hrvatskog zajedništva. Napomenuo je da je riječ o “specifičnoj osobi u hrvatskom kulturnom prostoru”, čija su djela “izuzetno važna za hrvatsko-austrijsku kulturnu razmjenu”, koja je bila dio Ivandićevog bogatog životnog puta. Izražena poetskim impresijama čovjeka koji je fizički i duhovno putovao na relaciji Zagreb-Beč, tjeskobno se i nostalgično prisjećajući zavičaja i rodne mu grude u BiH, gdje je njegova majka u teškim uvjetima zbrinjavala najbolje što je mogla i znala brojnu Ivandićevu braću i sestre. On je bio jedanaesto njeno dijete, koje je rano otišlo od kuće trbuhom za kruhom i u potrazi za znanjem.
Govoreći o Ivandićevom značaju i postignućima, Bošnjak je rekao kako je u časopisu HAZU Forum objavio prijevode književnih tekstova, što poezije što proze, oko 380 austrijskih, njemačkih i švicarskih književnika, osvojivši tako na svoj prepoznatljiv visokoprofesionalni način germanofonu književnu zajednicu.
“Hrvatsku je književnost važno otvarati svijetu”, poručio je Bošnjak, istaknuvši kao pozitivan primjer trojezičnu Antologiju gradišćanskih Hrvata na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku “Rušimo granice”, autora Petra Tyrana. Uz opasku, kako je traženje vlastitog identiteta kod iseljenika, koji žive između više kulturnih krugova “supstancijalno i imperativno pitanje”.
Bošnjak je posebno istakao značaj hrvatske izvandomovinske književnosti, odnosno lirike koja se je već u nekim sredinama izvan granica Hrvatske, etablirala.
Petar Tyran je na vrlo zanimljiv i duhovit način govorio o Anti Mati Ivandiću, kojeg je on doživio kao čovjeka “ranjene duše”, ali “ogromne pjesničke i jezične snage”.
“Dolazio je k nama u Hrvatski akademski klub u Beču na brojne priredbe, i tu se je vidjelo da se kod gradišćanskih Hrvata osjeća kao doma”, rekao je Tyran. Istako je kako je često bio tjeskoban, unatoč toga da je u Hrvatskom centru kod gradišćanskih Hrvata doživio slavu i bio prevodilački i pjesnički uzor.
Nakon promotora, neki od pjesnikovih prijatelja u Beču, ispričali su svoje druženje i nezaboravne dogodovštine s Ivandićem, koji je prema svemu što smo čuli vrlo skromno živio, i život ga nije ni mazio niti pazio.
Predsjednica Matice hrvatske u Beču Markon-Jurčić je podsjetila da je liričar Ivandić bio široko obrazovani poliglot, koji je nakon klasične gimnazije studirao filozofiju, teologiju, povijest umjetnosti, germanistiku, te jezike na Institutu za književne prevoditelje u Zagrebu i Beču, gdje je u oba grada živio i radio kao slobodni prevoditelj.
Stihove iz zbirke izabrane Ivandićeve lirike izuzetno dojmljivo i nadahnuto čitao je kroatist Mateo Batinić. Sjajan glazbeni okvir, sjetnoj bečkoj promociji, dala je mlada hrvatska pijanistica i dobitnica mnogobrojnih državnih i međunarodnih nagrada za solističke izvedbe i komorno muziciranje Tamara Gal, fascinantno odsviravši nekoliko djela svjetskih klasika, Chopina, Schumanna…
Na bečkoj promociji su, između ostalih, bili i dvojica opunomoćenih ministara u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču, Josip Špoljarić, koji je uvodno pozdravio nazočni skup, te njegov kolega Silvio Kus. Na promociji je bio i Vedran Iskra, voditelj Službe za gospodarstvo, kulturu i obrazovanje narodne manjine u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH.
“Večeras je na dojmljiv način odana počast Hrvatu koji je ostavio duboki trag u hrvatskoj književnosti. Iako je bio skroman i sam se nije želio isticati, istakla su ga njegova djela. Izvandomovinski pjesnici su važni za hrvatsku književnost jer svojim trudom i umjetničkim stvaralaštvom doprinose sredini u kojoj žive, a na čast su hrvatskom narodu”, rekao je Špoljarić nakon promocije.
U svakom slučaju, ako za života Ivandić nije imao priliku objaviti niti jednu zbirku pjesama, sada ju je, zahvaljujući supruzi Nadi & Co. posthumno dobio. I neka počiva u miru.
Fenix-magazin/IK/Snježana Herek
