Promociju je pratila brojna publika iz Beča i Zagreba, te pjesnikovi prijatelji i višegodišnji suradnici iz triju zemlja od Austrije do Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U Zagrebu je u Društvu hrvatskih književnika održano ovih dana (točnije, 17. ožujka 2025.) svečano predstavljanje posthumne knjige lirskih zapisa znamenitog pjesnika i prevoditelja s višedesetljetnom bečkom adresom Ante Mate Ivandića, znakovito naslovljene „Izabrane pjesme, Bila si golemi žuti Mjesec na modrom nebu moga srca“, koju je prigodom autorove godišnjice rođenja i prve godišnjice smrti objavila Naklada Semafora (Zagreb, 2025).
„Izabrane pjesme“ Ante Mate Ivandića, ukoričene u nakladi Semafora, koje je uredila Silvija Šesto, a priredila za tisak Nada Zidar Bogadi – pravi su literarni dragulj o kojem su govorili promotori Vesna Kukavica iz Hrvatske matice iseljenika i dr. sc. Milan Bošnjak iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te priređivačica i pjesnikova životna suputnica književnica Nada Zidar Bogadi, renomirana hrvatska dječja književnica.
Stihove iz zbirke izabrane Ivandićeve lirike nadahnuto je interpretirao glumac Hrvoje Zalar, dok je prigodni glazbeni program izvela mlada violinistica Magdalena Rogić. Promociju je pratila brojna publika iz Beča i Zagreba, te pjesnikovi prijatelji i višegodišnji suradnici iz triju zemlja od Austrije do Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Kad je u pitanju Ivandićeva pjesnička ostavština sabrana u knjizi, promotori su ocijenili kako je posrijedi čitka i melodična niska refleksivnih poetskih impresija čovjeka koji umije putovati svijetom, otisak lirske Ivandićeve duše koja upija krajobraze pokraj kojih putuje i mjesta gdje nalazi smiraj od Zagreba do Beča, uz tjeskobne reminiscencije na zavičajne lokalitete rodne Bosne i Hercegovine, gdje je njegova majka ulagala golem napor u podizanje brojne Ivandićeve braće i sestara.
Disident ili egzilant, egzistencijalno zamišljen liričar Ante Mate Ivandić luta europskim susjedstvom u desetljećima uoči pada Berlinskoga zida, ali svugdje (ne)sigurno ukorijenjen kao u lirskoj minijaturi „Beč“ na stranici 41., istaknuto je na zagrebačkoj promociji. Reći će poliglot Ivandić za prestižnu srednjoeuropsku metropolu Beč – to je „grad moje sjete i dvodesetljetne nesanice, grad moje zle kobi i moje vječne tamnice, grad koji mi bestidno ukrade najljepše godine života“…
Građa ove posthumne knjige izabranih pjesama Ante Mate Ivandića opseže ukupno 172 stranice.
Knjiga se zapravo sastoji od dva zasebna dijela. Prvi dio čine „Izabrane pjesme“ pjesnika Ante Mate Ivandića (od 3 do 79 stranice) uz pripadajući znanstveni aparat (od 95 do 112 stranice) koji potpisuje autorica svojevrsnog pogovora vrsna pjesnikinja Božica Jelušić, priređivačica i piščeva životna partnerica književnica Nada Zidar Bogadi te recenzent dr. sc. Milan Bošnjak.
Znanstvenom aparatu iliti tumaču odabranog pjesničkog opusa prethode izabrani haiku stihovi autora Ivandića od 83 do 94 stranice.
Specifičnost ove bibliofilske posthumne pjesnikove izabrane lirike, jest u činjenici da ju prati i fascinantna Bibliografija (pjesama, poze, prijevoda i prikaza) raspoređena u drugom dijelu knjige od gotovo šezdesetak stranica, tj. od 114. do 170. stranice.
Ta bibliografija potvrđuje autorove eruditske horizonte s jedne strane, te s druge njegovu nesebičnu zauzetost u kulturnoj razmjeni književnih dragulja između dviju kultura koje su bile dio njegova životnog puta, one hrvatske i one germanofone književne zajednice, naglasio je promotor i recenzent dr. sc. Milan Bošnjak, ističući kako se pjesnik i prevoditelj Ivandić zalagao među prvima za suvremeno hrvatsko zajedništvo na globalnoj razini.
„Izabrane pjesme“ su raspoređene u više ciklusa, koji su znakovito naslovljeni:
Ako umremo raskoljeni tuđinom (12 pjesama), Domovina na razmeđu (12 pjesama) te Bila si golemi žuti Mjesec na noćnom nebu moga srca (14 pjesama).
Posrijedi je, zaključno kazano, knjiga koja autentično svjedoči o bogatom životnom putu pisca i prevoditelja velikana hrvatske moderne od Ujevića do Mihalića, čija je intelektualna znatiželja oblikovala mostove kulturnog prožimanja srednjoeuropskoga pjesničkoga kruga na prijelazu milenija, saževši s dolaskom internetske epohe svoja pronicljiva promišljanja u haiku distihe, duhovite, sjetne i uznemirujuće.
„…vrludaju do vrha planine
zbunjene staze“
I doista, putujemo li za našim Ivandićem ovim „zbunjujućim stazama naše trećetisućljetne epohe“…
Pjesnik i prevoditelj Mate Ante Ivandić, (17. ožujka 1952. u Viništu, BiH – 14. prosinca 2023., Beč, Austrija) svojim je samoprijegornim postignućima u književnom stvaralaštvu zadužio hrvatsku kulturu. Podsjetimo, nakon klasične gimnazije studirao je filozofiju, teologiju, povijest umjetnosti, germanistiku, te jezike na Institutu za književne prevoditelje u Zagrebu i Beču. Živio i radio u Beču i Zagrebu kao slobodni prevoditelj.
Kontinuirano je objavljivao po etabliranim književnim časopisima poput kultnog Foruma, te raznim zbornicima i novinama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji i Njemačkoj te surađivao s dječjim časopisima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Austriji. Vlastitim pjesmama zastupljen je u dvadesetak hrvatskih i austrijskih antologija lirike i književnih zbornika. Osim pisanja bavio se i prevođenjem i to prvenstveno živućih hrvatskih i austrijskih pjesnikâ/pjesnikinjâ. Za prijevod zbirke pjesama Ericha Frieda dobio je god. 1988. stipendiju austrijskog Ministarstva za kulturu, umjetnost i šport. Bio je redovni član Društva hrvatskih književnih prevoditelja i Zajednice austrijskih literarnih i stručnih prevoditelja.
Uz više od 300-tinjak publikacija prijevoda po različitim književnim, kulturnim i dječjim časopisima diljem Europe, objavio je sljedeće zbirke prijevoda lirike i proze na hrvatskom i njemačkom jeziku: Erich Fried: Pjesme (pjesme, Novi Sad, 1987.); Zora Keran: Žedna koža (pjesme, Novi Sad, 1987.); Nada Zidar-Bogadi: Nie war ich näher dem Mond/Nikad bliže Mjesecu (haiku, Zagreb, 1992.); Slavko Mihalić: Der verführerische Wald/Zavodnička šuma (pjesme, Zagreb, 1995.); Zora Keran: Zrcalo od soli (pjesme, Zagreb, 2003.); Peter Bichsel: A zapravo bi gospođa Blum htjela upoznati mljekara (pripovijesti, Zagreb, 2003.); Peter Bichsel: Dogan (pripovijesti, Zagreb, 2008.); Radek Knapp: Preporuke gospodina Kuke (roman, Zagreb, 2018.); Radek Knapp: Kradljivac vrhova (roman, Zagreb, 2019.); Radek Knapp: Čovjek koji je doručkovao zrak (pripovijest, Zagreb, 2020.), Nada Zidar-Bogadi: Sretan cvrčak/Die gluckliche Grille (basne, Zagreb, 2021.). Nadalje, objavio je prijevod monografije: Ilustrirana povijest kravate i njezinih prethodnica/Majestät Krawatte und ihre Vorgänger (Beč, 2000.), te zbirku priča za djecu: Priče za male ljubitelje životinja (Zagreb, 1997.). Bio je jedan od značajnijih suprevoditelja antologije hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća na njemački jezik: Das Schlangenhemd des Windes/Zmijska košulja vjetra (Blieskastel/Zagreb, 2000.) u kojoj je objavljeno čak 38 pjesama 18 najznačajnijih pjesnika u njegovu prijevodu na njemački jezik.
Hvala pjesniku i prevoditelju Anti Mati Ivandiću na svemu što je učinio za našu književnost i kulturnu na tlu Austrije!
Fenix-magazin/SČ/Vesna Kukavica
