Bivši slovenski diplomat o “diplomatskom ratu” Slovenije i Hrvatske tijekom blokade hrvatskih pristupnih pregovora
U svojoj nedavno izašloj knjizi “Diplomatski rat za granicu” bivši slovenski diplomat Milan Balažic opisao je stanje duhova na slovenskoj političkoj pozornici u vrijeme kad je Slovenija zbog graničnog prijepora blokirala hrvatske pristupne pregovore s Europskom unijom, a u njoj tadašnjeg slovenskog premijera Boruta Pahora opisuje kao “goluba” i “popustljivca” u odnosu na druge tadašnje političke aktere u Ljubljanii koji su zahtijevali da se prema slovenskoj “južnoj susjedi” zauzme još rezolutniji stav.
“Radilo se o konfliktu izuzetnih razmjera jer su Slovenija i Hrvatska u njega bile upregnule sve svoje sile, osim oružanih snaga”, piše u svojoj knjizi Balažic koji je u to vrijeme bio glasnogovornik ministra vanjskih poslova Samuela Žbogara, a vodio je i privatni dnevnik na osnovi kojega je napisao spomenutu knjigu.
U tadašnji slovensko-hrvatski “diiplomatski rat” bile su uključene obje diplomacije i službene politike, mediji, ali i strani političari kod kojih se lobiralo, te posrednici u sporu, među kojima su se isticali Olli Rehn i Carl Bildt, piše Balažic u knjizi čije izvatke donosi portal Siol.net.
Prema njegovim je riječima tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader u Bruxellesu djelovao “kao buldožer” nastojeći probiti slovensku blokadu, što mu nije uspijevalo, dok je Pahor izvana djelovao “kao golub” jer je imao mekša stajališta od ministarstva vanjskih poslova, pa je davao proturječne javne izjave koje su zbunjivale druge aktere na slovenskoj političkoj sceni.
Tako je u vrijeme slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora za ulazak u EU tadašnji slovenski premijer, a sada predsjednik, uz pomoć slovenske diplomatske mreže uspio dobiti termin za susret s tadašnjm francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, ali mu – tvrdi Balažic – tijekom razgovora ni jednom rječju nije kazao ništa o “velikom problemu” koji Ljubljana ima sa Zagrebom, a na konferencijama za tisak često je mijenjao svoja stajališta o tome treba li Hrvatsku blokirati na put EU ili ne, pa je na kraju Balažic dobio zadaću da bude isključivi glasnogovornik koji će u javnosti iznositi stajališta o slovensko-hrvatskom diplomatskom sporu.
I tadašnji Pahorov ministar za okoliš i prostor Karl Erjavec čija je stranka umirovljenika bila u koaliciji s Pahorovim socijaldemokratima Pahoru je davao podršku, a tako se prema Balažicu svrstavao u malobrojni “golubinjak” slovenske politike, dok su drugi, vlada i oporba, razmatrali učinkovitije mjere kako bi Hrvatska pristala na slovenski prijedlog o granici i izlasku na otvoreno more.
Pahor je kao predsjednik vlade 2008. i 2009. u odnosima s Hrvatskom “solirao”, jedva čekajući da Slovenija popusti međunarodnim pristiscima zbog blokade, što se kasnije ostvarilo u arbitražnom sporazumu Pahor-Kosor, a o onome što će javno kazati nije obavještavao niti ministra vanjskih poslova, u čemu je nalazio i na potoru Erjavca koji je u to vrijeme govorio da Slovenija mora Hrvatsku pustiti u EU zbog svojih interesa, te da granično pitanje uopće nije važno, navodi se u knjizi bivšeg slovenskog doplomata koji je prije pet godna zbog jednog skandala smijenjen s položaja veleposlanika svoje države u Australiji.
Opisujući dramatičnost odnosa dviju država u vrijeme kad je bio glasnogovornik ministra, Balažic tvrdi kako je jednom europski posrednik u sporu Olli Rehn iz svojega ureda izbacio tadašnje šefove diplomacija Hrvatske i Slovenije Gordana Jandrokovića i Samuela Žbogara, nakon što mu je dosadio njihov verbalni dvoboj.
Sadašnjeg predsjednika Slovenije, a u vrijeme “diplomatskog rata” Ljubljane sa Zagrebom predsjednika vlade, Žbogar opisuje vrlo nenaklonjeno jer kaže da je djelovao “kao politički maneken” i mijenjao stajališta “kao rupčiće u zapučku”, te da su ga ministar vanjskih poslova Žbogar i tadašnji slovenski predsjednik Danilo Tuerk smatrali “najrizičnijim čimbenikom” u tadašnjem konfliktu s Hrvatskom.
