Među mnogima koji su u posljednje vrijeme napustili Hrvatsku odnedavno je i akademska likovna umjetnica Sandra Radić Parać (36). Ona je svoj trogirski atelje zamijenila berlinskim.
– Razlozi moga odlaska u prvom redu su mogućnosti koje mi Njemačka kao umjetnici pruža. Za mjesta moga djetinjstva i mladosti, Okrug, Trogir i Split, unatoč svim poteškoćama s kojima sam se susrela vežu me lijepe uspomene, dragi ljudi koji su mi potpora u osobnom ili umjetničkom životu. Međutim, s vremenom umjetnik traži nove izazove kako bi mogao dati više i bolje, a ja sam po njih, nažalost, morala otići dalje od svog zavičaja – kaže trogirska umjetnica koja je nakon završene Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, zaključno sa rektorovom nagradom kao najbolja studentica, godinama povremeno radila na zamjenama u školi.
Obiteljska tragedija i život sa samohranom majkom
– Mislila sam da se upornost isplati, ali sam vrlo brzo uvidjela da u našem hrvatskom društvu na razvoj karijere znatno jače utječu nepotističke veze, stranačka pripadnost i debljina novčanika. Bez toga je skoro nezamislivo napredovanje u stručnosti, zvanjima i položajima. Posebno žalosti što manje-više to svi znaju, ali gotovo se ništa ne poduzima kako bi se takvo stanje promijenilo. Budući da nikada nisam bila članica niti jedne političke stranke i da sam nakon obiteljske tragedije odrastala i školovala se od radničkih primanja samohrane majke, za mene baš nije ostalo mnogo izbora, tim više što sam umjetnica, stoga mogu reći kako je moj put, u neku ruku, bio predvidiv – otkrila je ova umjetnica.
U Hrvatskoj gotovo sve rasprave završavaju na „ustašama“ i „partizanima“
Sandra je u domovini radila slike po narudžbama, imala vlastite i sudjelovala na grupnim izložbama te crtala portrete na rivi i održavala radionice. No, bez stalnog zaposlenja jedva je spajala kraj s krajem. – Kada sam nakon izvjesnog vremena spoznala da osim dobrih prilika nemam ni radnog staža, a kamoli socijalno i mirovinsko osiguranje, jednostavno više nisam mogla na istom mjestu čekati bolju budućnost. Kap koja je prelila čašu bile su stalne rasprave, neovisno o temi, koje bi uvijek završavale na „ustašama“, „partizanima“, stoga sam čvrsto odlučila otići. U tome sam imala potporu supruga i sina. Izabrala sam sredinu u kojoj ću najbolje moći ostvariti sebe, a Berlin je, uistinu, pravo mjesto u kojemu se svaki umjetnik može svojim radom okušati uz bok svjetskim umjetnicima – kaže.
U Berlinu počela od nule
Sandra ne skriva da joj je dolaskom u njemačku metropolu iz Okruga Gornjeg, malog sela na otoku Čiovu, šok s kojim se susrela, i još uvijek susreće, zaista golem. – Sve što vrijedi u Hrvatskoj, ne vrijedi ovdje. Morala sam početi od nule, što znači: proći integraciju i njemački jezik, prevesti diplomu, zaposliti se, naći stan i u konačnici atelje, a pritom sebe i svoj identitet ne izgubiti. Sve je to stalo u posljednje tri godine, otkada sam ovdje. U početku sam radila poslove izvan struke, dok nisam naučila jezik i funkcioniranje sustava. Uz to sam stvarala umjetničke slike na podu male berlinske sobe, ponekad i do kasno u noć, kako bih ih sutra mogla prodavati na umjetničkom marketu. Znala sam izgubiti sate i sate na sastavljanju formalnih dopisa. Tako sam se zaposlila kao voditeljica likovne radionice u JTB-u u Berlinu, a trenutačno polažem viši stupanj njemačkog jezika u sklopu BAMF programa i aktivno tražim novi posao u svojoj struci – govori Sandra.
Više o Sandri Radić Parać pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu..
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
