Mijo Marić i njegov odbačeni SDP-ov kadar Edi Zelić nisu ušli u uže predsjedništvo, čime su obojica izbačeni iz sedla Kongresa. Je li to bila osveta struktura o kojima tako rado piše Mijo Marić?
U tiskanom izdanju Fenixa objavljen je tekst u kojem su zu ostalo opisane zakulisane igre kojima se dosadašnji predsjednik HSKNJ Mijo Marić pokušavao spasiti ne bi li ostao dopredsjednik sa nadležnostima za Radni odbor za integraciju i daljnje vodstvo Strukturförderprojekta u Berlinu. Već je pisano kako bi HSK Njemačke u iduće tri godine za različite integracijske projekte iz njemačke blagajne trebao dobiti 330 tisuća eura.
Zbog interesa javnosti koja ne može doći do novog broja Fenixa, koji se prodaje na kioscima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Luxemburgu, objavljujemo dio teksta u kojem je napisano da, iako se kandidirao, Mijo Marić nije izabran za dopredsjednika te je dobio svega 13 od ukupno 62 glasa. To je zasigurno najbolji pokazatelj što članovi Kongresa misle o njegovu dosadašnjem načinu rada i vođenja Kongresa. Obzirom da nije uspio ući ni u uže predsjedništvo, neće moći biti voditelj projekata u novootvorenom uredu HSKNJ u Berlinu, za koji se bila kandidirala i njegova supruga Dijana Marić (Tolić).
Marić i Zelić najveći gubitnici
Utučen zbog debakla na izborima, gdje je kažu teško k srcu primio što ga novoizabrani predsjednik Daniel Lučić nije kandidirao za dopredsjednika (umjesto Marića kandidirao Ivana Galešića (HDZ) koji je također doživio debakl), Marić je svoj bijes iskalio pisanjem pamfleta protiv Fenixa. Pao je toliko nisko da se zejedno sa Edijem Zelićem, Miljenkom Prskalom i Dariom Kozjakom svrstao i među pokretače peticije protiv Fenixa, za čije potrebe su izrađivani lažni profili te slane prijeteće poruke ljudima sa izmišljenih mail adresa. S njih su upućivane najodvratnije prijetnje, a protiv onih koji su lažirali i upućivali te prijetnje, kao da ih upućuje Fenix i njegov izdavač, podnesene su kaznene prijave. Fenix, kao ni njegovi novinari, a niti izdavač Fenixa, nemaju veze sa prijetnjama koje su stizale sa takvih lažnih profila i mail adresa, kojima se sada bavi njemačka policija. Dok ona ne obavi razgovore sa glavnim inicijatorima peticije, koji su među pokretače lažno stavili i nekoliko hrvatskih institucija koje su se od toga ogradile, te dok ne otkrije one koji prave lažne profile i mailove, do daljnjega nećemo reagirati na podvale i uvrede koje stižu od onih koji su imali itekakve koristi od isplaćivanih honorara HSK Njemačke, kojih izborom novog užeg predsjedništva Kongresa vjerujemo više neće biti.
Kongres kao privatna imovina
Kad nisu uspjeli negirati a niti spriječiti istinu o isplati honorara sebi i svojim suprugama, gubitnički dvojac Mijo Marić i Edi Zelić obrušili su se na Fenix i njegova izdavača. Zelić preko svog portala a Marić pisanjem na sve adrese u kojima doziva u pomoć “sve Hrvate u Njemačkoj” da ga obrane. Od čega? Od istine da je za sebe i suprugu Dijanu isplatio gotovo 20 tisuća eura honorara, u koje nisu ubrojeni putni troškovi. Čovjek je otišao toliko daleko da je umislio da je on Kongres, pa svatko onaj tko argumentima odgovori na njegove neistine i izmišljanja biva proglašen suradnikom bivših struktura koje napadaju Kongres (čista paranoja). Unatoč svim dokazima, pa čak i preslicima dokumenata Kongresa, iz koji se vide visine isplaćenih honorara, Marić to malo negira, malo ne negira. Onda kada ne negira, pozamašni honorar za sebe i suprugu naziva “zarađenim novcem koji je na kraju opet korišten za hrvatske projekte ili doniran natrag u riznicu”. Mo(že)š misliti, rekla bi mala djeca. Da ga je mislio donirati natrag u riznicu, zašto ga je onda uopće podizao sa računa Kongres?
Tko plaća troškove odbačene tužbe protiv Fenixa?
Prijetio je Marić i sudskim tužbama svima onima koji objave “povjerljive dokumente Kongresa”. Išao je on i na sud u Frankfurt, očito računajući kako Sudu neće biti važna istina onoga što je napisano, već kako su se mogli objavljivati “povjerljivi dokumenti Kongresa”. Ali od suđenja ništa. Ostali su mu samo ogromni troškovi odvjetnika kao i sudski troškovi. Zanimljivo će biti vidjeti je li Marić svoju neuspjelu tužbu financirao iz privatnog džepa, kakav je bio stav šireg predsjedništva Kongresa, ili je troškove tužbe prije svoje detronizacije nezakonito ipak prebacio na trošak Kongresa? I to će se brzo doznati, jer Marić više ne upravlja HSK Njemačke kao vlastitom imovinom.
Istrage oko zakonitosti isplate honorara
Negirao je Marić i pokretanje istrage u Berlinu oko zakonitosti isplate honorara. Kada smo dodatno išli provjeriti pojedinosti istrage, otkrilo se da nije pokrenuta jedna već dvije njemačke istrage. Obje na osnovi dopisa koje je zastupnik u Bundestagu Josip Juratović poslao ministru policije i pročelnici za migracije. Uz to, a prema dopisu kojeg su primili mediji, protiv Marića i dvojice njegovih suradnika poslana je i kaznena prijava. Sudeći po navodima da je u jednom danu Marić sa računa Kongresa isplatio gotovo sedam tisuća eura, za pretpostaviti je kako je takva kaznena prijava mogla doći od nekoga tko odlično pozna stanje financija u Kongresu. Poznato je da je zbog neslaganja sa Marićevim isplatama honorara za vrijeme njegova mandata odstupilo dvoje ljudi, blagajnik i kontrolorka riznice. Upravo tu činjenicu o ostavkama dvoje ljudi zaduženih za financije Marić zaobilazi kao mačak oko vrele kaše? Zašto?
Što je istina oko zadnje Marićeve kandidature
Jedna frankfurtska sramota od portal, koji iz financijskih razloga ispunjava želje Mije Marića, ide dotle da čak piše kako se Mijo Marić nije ni kandidirao za dopredsjednika HSKNJ. Koja neistina i koji pokušaj podvale. Unatoč nagovorima mnogih iz Kongresa, Marić se kandidiro za dopredsjednika i doživio pravi fijasko. Tu nije glasao ni Fenix a niti strukture koje Marić sanja, već članovi Kongresa, koji su mu očito dali do znanja što o njegovu radu (i isplatama honorara) misli ogromna većina njih. Umjesto da se, prije nego li umre od srama, poklopi i šuti, Marić je nastavio sa orkestriranim napadima na Fenix i njegova izdavača.
Sve je počelo zbog monografije
Prije nego su u javnost procurile informacije o netranspa netransparentnim isplatama honorara, Marić je zakotrljao prvu grudu snijega (iz koje je kasnije nastala lavina) kada je mimo Statuta Kongresa odredio tko će raditi monografiju povodom 20 obljetnice Kongresa. Na čuđenje mnogih, Marićev odabir je bio Edi Zelić, njegov raniji žestoki kritičar koji je članove Kongresa nazivao “pljuvačima” (Zelićev tekst
“Uzalud vam trud pljuvači”). Veliki dio članova Kongresa usprotivio se tada Marićevoj samovolji i nije pristalo da se čovjeku koji je ranije napadao Kongres odjednom povjeri sva dokumentacija potrebna za izradu monografije.
Kao odbačeni SDP-ov kadar ušuljao se u Kongres
Mnogi nisu imali povjerenja u Zelića, koji je bio raniji SDP-ov kadar, a kojeg je današnji ministar policije Ranko Ostojić (tada kadrovski direktor Slobodne Dalmacije) postavio na mjesto voditelja dopisništva Slobodne Dalmacije u Frankfurtu. Nakon što je nakladu Slobodne u svega par godina srozao na najniže grane, dobio je otkaz u Slobodnoj. Kao odbačeni SDP-ov kadar, gotovo neprimjetno preko noći se ušuljao u Kongres i tamo pokušavao oprati svoju ljevičarsku prošlost mijenjajući retoriku u desničarsku. Po izbijanju afere sa honorarima otkrilo se da je Zelić, kao i Marić, samo u manjem iznosu, također primao mao honorare za sebe i svoju suprugu. Na zadnjoj izbornoj sjednici Kongresa ni jedan od njih nije ušao u uže predsjedništvo, čime su obojica izbačeni iz sedla Kongresa.
Je li to bila osveta struktura o kojima tako rado piše Mijo Marić?
