Najnovija zbirka pjesama Tomislava Marijana Bilosnić naslovljena je Vidio sam Borgesove oči. Ovo je inače osmo Bilosnićevo izdanje ove godine, poslije Molitve svetom Franji (na 25 jezika i 5 pisama svijeta), Vrtnog patuljka, Spomenice 2020., Spomenice 2021., La Havana blues (rumunjsko izdanje na španjolskom, rumunjskom i engleskom jeziku), Put u Havanu i Oda zemuničkom kulturnom pejzažu (na hrvatskom i engleskom jeziku).
Nova pjesnička zbirka Tomislava Marijana Bilosnića Vidio sam Borgesove oči svojim naslovom, kompozicijom pa i žanrom, u potpunosti se uklapa u obilježavanje velikog autorovog jubileja. I metaforično i metatekstualno – Bilosnić se zagledao u Borgesove oči.
Pjesme Bilosnićeve zbirke Vidio sam Borgesove oči raspoređene su unutar sedam ciklusa („Masline koje nas hrane uljem rasutih zvijezda“, „Ležaj pod grčkom maslinom“, „Povijest masline“, „Vidio sam Borgesove oči“, „Niz oblake kotrljaju se masline“, „Onaj sam koji sadi i sanja“, „U kući ne žele pjesnika“). Zanimljivost ove zbirke jest u činjenici da se posve uklapa u autorov pjesnički izričaj posljednjih dvadesetak godina, konkretno od zbirke Tigar objavljene 2003. godine i to na više razina: poput Tigra u ovoj zbirci autor pjesnički problematizira jedinstvenu temu masline prilazeći joj fenomenološko-simboličkim poetskim alatom; poput Tigra simboličko-mitološki sloj pjevanja ozbiljuje izravnim autobiografskim elementima i obiteljskom poviješću. Nadalje, u zbirci Vidio sam Borgesove oči on spaja i teme i motive pa i strukturu razvedenoga stiha kako to primjerice čini u ranijim zbirkama Odisej ili Odisejeve pjesme. Isto tako u ciklusu „Ležaj pod grčkom maslinom“ opjevava sjećanja na konkretna maslinova stabla sa svojih mediteranskih putovanja stvarajući određeni poetski putopis kako je to već ranije činio primjerice u svojim zbirkama Havana blues i Naranče Federica Garcije Lorce.
Naslovna pjesma zbirke „Vidio sam Borgesove oči“ zapravo je metaforičan i uvod i poziv na čitanje nove Bilosnićeve pjesničke zbirke, zapravo poezije u kojoj je sjedinivši novog i starog sebe otvorio vlastiti prostor slobodnoga pjeva. Često stoga ova poezija djeluje lišena vremenske dimenzije, dok je istodobno duboko ukorijenjena u hrvatski, mediteranski prostor. Maslina je tako istodobno simbol i Homera i Borgesa – prvog i posljednjeg, kao i konkretna slika vlastitog života u kojoj se sjedinjuje poetika svetog maslinarenja sa životnim pozivom pisanja. Kao poziv na čitanje citirat ćemo dva posljednja stiha iz pjesme „Tako se beru masline“, jer i pisanje i čitanje poezije uvijek se vraća slici odisejevskog putovanja – „Tako se beru masline ploveći / kući staroj u suncu novome“.
Vrijedi još spomenuti da je i ovoj knjizi Bilosnić ujedno autor likovne opreme što će reći da je na naslovnici otočni pejzaž iz njegova slikarskoga ciklusa Mediteranski pastel.
Na 120 stranica zbirka Vidio sam Borgesove oči, u sedam zasebnih poglavlja donosi se osamdeset i tri pjesme posvećene maslini. Bilosnić je i autor naslovnice ove zbirke, kao i inače svih svojih izdanja, grafičku obradu potpisuje Marija Marfat, dok je urednik izdanja Dejan Golem, a izdavač 3000 godina Za dar.
Fenix-magazin/MMD
