Ines i Ante Bušić: Život i nakon tragedije može biti lijep
Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo, rekao je davno slavni švicarski pisac Denis de Rougemont.
Ines (27) i Ante Bušić (29) su nakon tragedije shvatili da su jedno drugome suđeni. Odlučili su se za život uz bezuvjetnu ljubav. Ako ih pitate: Što je to prava istinska ljubav? Ponuditi će vam jednostavan odgovor: to je kada dvoje ljudi gleda u isti smjer s puno razumijevanja, tolerancije i strpljenja. – Jer sve se može u životu kad se želi – slažu se.
Teška prometna nesreća promijenila mu život
Zapravo, ova ljubavna priča ne bi bila ništa drugačija od mnogih drugih, da se mladom paru na početku zajedničkog života nije dogodila tragedija. Njihova životna priča počinje prije sedam godina, na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti. Ines je u Zagreb iz rodnog Imotskog došla studirati Smjer telekomunikacije. Ante je rođen u Posušju (BiH), 15 godina je živio u Australiji, a potom se vratio u Hrvatsku gdje je upisao kao i Ines smjer telekomunikacije. – Ante i ja smo se upoznali na jednom zajedničkom predavanju nakon kojeg smo otišli zajedno s još jednim prijateljem na kavu.
Pričali smo o životu, studiranju, hobijima i tu su se javile moje prve simpatije prema Anti – priznaje Ines.
Nakon kave, započelo je pravo prijateljstvo. Zajedno su svaki dan išli na predavanja, družili se u slobodno vrijeme i postali pravi prijatelji. Ante se cijelo vrijeme bavio sportom, igrao nogomet za jedan klub u Zagrebu, rekreativno igrao tenis i uvijek bio u pokretu.
No, Antin život se u jednom trenutku promijenio iz temelja. Šest mjeseci nakon upoznavanja Ante je doživio tešku prometnu nesreću.
U tragediji se dogodila ljubav
Te večeri, 31.07.2006. bio je s društvom u izlasku. Pri povratku kući izgubio je kontrolu nad automobilom i sletio s ceste. Auto je udario u stablo, dok su njega pronašli 20 metara dalje. – Njegov život je bio upitan, bio je u komi 15 dana ali ono što je simpatično u cijeloj priči je to da se Ante probudio iz kome za moj rođendan – prisjeća se Ines.
Potom su uslijedile terapije, liječenja po toplicama, te dugotrajna rehabilitacija. Ante je ostao invalid i osuđen na život u kolicima.
Iako mu je u to vrijeme bila samo prijateljica, Ines je cijelo vrijeme bila uz Antu. Pomagala mu je i brinula se o njemu. – Tijekom tog vremena smo se jako zbližili i osam mjeseci nakon te tragične nesreće započela je naša ljubavna veza. Postali smo cura i dečko – smije se Ines.
Ne vidim njegova kolica, samo ogromnu ljubav
Zajedno su se borili, a u toj borbi se dogodila ljubav. – Uz ljubav smo prevladali sve prepreke na koje smo naišli. Nakon četiri godine smo se odlučili vjenčati, jer smo oboje znali da uz ljubav koju imamo jedno prema drugom je to ono što nam treba, ono što nam nedostaje, a to je Božji blagoslov – govori Ines.
U lipnju prošle godine mladi par se vjenčao u Imotskom i tako potvrdio svoju ljubav pred Bogom. Ines i Ante poručuju da ljubav uistinu nema granica.
– Ja osobno Antu više ni ne vidim u kolicima i ništa nam ne predstavlja problem. Svi koji ga znaju i koji ga upoznaju vide koliko je on vesela i optimistična osoba koja na svijet gleda sa svoje vesele strane i u svemu vidi dobro – zaključila je Ines.
Piše: Daniel Bošnjak
Email: daniel.bosnjak@fenix-magazin.com
Slike: Vedran Raos
