Pismo čitatelja:
U ljubavi granice ne postoje. Vjerujte ja to najbolje znam. Imam suprugu stariju 13 godina. I nimalo mi ne smeta. Mojoj obitelji je u početku smetalo. Majka puno ne govori o tome, ali znam da joj i danas smeta. Prijateljima je bilo super dok im nisam rekao da se ženim. Neki su se podsmjehivali i rekli mi da to činim samo radi djeteta jer je ostala trudna. Istina, sa svadbom smo požurili radi djeteta, ali ono nije razlog zašto sam je oženio. Volim je, a to čini se nitko ne želi shvatiti, ni prihvatiti.
Zašto je normalno da je muškarac i dvadesetak godina stariji od svoje partnerice, a žena ne smije niti nekoliko godina?
Svjestan sam da se na žene koje imaju mlađe ili starije partnere gleda sa sumnjom i porugom. Uvijek se sumnja na namjere i razloge zbog kojih bi mlad muškarac bio sa starijom ženom ili žena sa starijim muškarcem. Ali, ponekad ih nema, samo ljubav.
Suprugu sam upoznao u Njemačkoj, u Stuttgartu. Imala je 34, a ja 21 godinu. Ne mogu reći da sam ranije volio ili imao starije djevojke i žene, ali eto dogodilo se.
Upoznali smo se u jednoj našoj diskoteci u Stuttgartu. Ona je iz okolice Splita. Iz jednog malog sela u kojemu ima dosta rodbine, a koja na naš brak sada gleda s porugom.
Došao sam iz Varaždina kod prijatelja, raditi tri mjeseca, nešto zaraditi i vratiti se kući. Međutim, zaljubio sam se i tako odlazio i dolazio, a onda je ona ostala trudna pa smo se odlučili vjenčati. Kako ja nisam imao posao u Varaždinu, bilo je logično da se ja doselim u Stuttgart.
Nisam se oženio niti radi ostanka u Njemačkoj, niti zbog djeteta, nego zato jer se volimo. Razlika u godinama se ni ne vidi, a i kad se bude vidjela, neće to umanjiti moju ljubav. Volio bih da naš brak nikome ne smeta, ali naš problem nisu oni kojima mi smetamo.
Javnost osuđuje Severinu i ostale poznate žene s mlađim muškarcima, nas osuđuje rodbina i prijatelji, ali mi se volimo, čekamo bebu, uživamo jedno u drugom i to je sve što treba biti važno. Makar nama.
