Ivo Vranić Buva (60), dragovoljac je Domovinskog rata, stanovnik Petrinje koji je ovih dana doznao kako će njegovu kuću za koju je upravo isplatio kredit, rušiti do temelja.
Nije sigurna za stanovanje, pored nje su još dvije kuće koje će rušiti, a kad će mu sagraditi novu i kad će obnova početi, kaže, samo Bog zna.
Ivo već tjednima pomaže svojim sugrađanima, stanovnicima okolnih mjesta, čeka konvoje humanitarne pomoći i vozi je kome je potrebna. Upravo je danas, (ponedjeljak) netom prije razgovora za Fenix-magazin, Ivo dočekao kamion u kojem je pomoć za osobe s invaliditetom stigla iz Njemačke.
– Jako puno pomoći nam je stiglo iz hrvatskog iseljeništva, to su konvoji humanitarne pomoći. Danas smo primili kamion s invalidskim pomagalima koji je došao iz Berlina. Raspodijelit ćemo tu pomoć ljudima koji je trebaju – govori Ivo.
Ivo je u Domovinskom ratu bio od 16.10.1990 do 30.06.1996.godine, invalid je Domovinskog rata. U kući koju će mu rušiti prije potresa su živjeli on, supruga Svjetlana (51) sinovi Ivan (35), sa suprugom, Mateo (27), kćer Tea (23), posinak Boban (33) i punac Anto (87). Sin Ivan i njegova supruga Nera imaj sina Leonarda od 6 mjeseci. Kako će dalje, kažu, ne znaju ni sami.
Ivo kaže, ne vjeruje da će obnova biti tako skoro, a to se dalo vidjeti odmah nakon potresa.
– Kad se dogodio onaj drugi razorni potres odmah smo krenuli pomagati. Okupio sam svoju ekipu branitelja. Sreli smo jednog čovjeka koji je u stožeru civilne zaštite u Petrnji, pitali ga gdje je pomoć najpotrebnija, a on nam je rekao neka se snalazimo sami. Meni se čini kako ćemo se morati snalaziti sami kako tad, tako i ubuduće, jer od države, teško da ćemo pomoć dobiti tako brzo – uvjeren je Ivo i nastavlja:
– Plakao sam kad su mi roditelji umrli, bilo mi je teško i plakao sam kad mi je moj izvidnik u Domovinskom ratu preminuo na rukama, ali, vjerujte mi, zaplakao sam i kad mi je statičar rekao da se moja kuća mora rušiti za koju sam otplatio kredit. Kad sam to čuo, mislio sam da će mi srce puknuti. Ali, kako neću zaboraviti te tragedije, tako neću zaboraviti niti pomoć naših ljudi od Frankfurta, do Berlina, Münchena itd. Zato nastojimo dobivenu pomoć raspodijeliti onima kojima stvarno treba. Bolje je dati osobno nekome, sagraditi kuću, nego dati ustanovama koje navodno planiraju to raspodijeliti, jer to nikad ne dođe u prave ruke. Mi već ovdje u Petrinji vidimo kako nestaje građevinski materijal. Volim svoju domovinu, krvario sam za nju, ali kad vidim što se događa, žao mi je – govori Ivo.
Hrvatima iz iseljeništva poručuje neka pomoć šalju ljudima direktno u područja stradala potresom, ne ustanovama.
– Ja obnovu Petrinje sigurno neću doživjeti, makar što se tiče naše politike. Siguran sam kako će se dogoditi isto što se dogodilo i nakon Domovinskog rata i nakon svake nepogode koja je Hrvatsku i BiH pogodila. Političari dođu, fotografiraju se, daju obećanje, odu i zaborave. Ostaje nam iseljeništvo koje nas nikada nije zaboravilo. Kad su političari otišli i napustili nas, iseljeništvo je ostalo uz nas i pomoglo nam. Isto to rade sad s Banovinom. Pomažu nam, najviše pomoći smo dobili iz hrvatskog iseljeništva – govori Ivo.
No, i Ivo sad treba pomoć iako mu je teško priznati. Sam kaže kako su Hrvati ponosan narod, pogotovo stanovnici Banovine, područja koje je bilo jedno od ratnih područja tijekom Domovinskog rata i smatra se jednim od najsiromašnijih područja u zemlji.
Ivo se oduvijek borio sam, no sad ne zna kako dalje. Zato je njegova prijateljica Marija Maša Knezović iz Berlina povela akciju prikupljanja pomoći za gradnju kuće u Petrinji. Ivina obitelj to zaslužuje.
– Dragi ljudi, molimo vas za pomoć. Tko može neka nam pomogne. Hvala vam od srca unaprijed. Svaka pomoć će nam dobro doći – poručili su Maša i Ivo.
Pomoć možete slati ili uplatiti na sljedeće adrese i račune:
Ivo Vranić, ulica Ivana Janka Štromara 4, 44250 Petrinja
Za uplatu iz inozemstva Devizni račun: HR 1124070003207220077, OTP Banka, Tea Petrušic Vranić
Za uplatu iz HR: HR 3424020063580813295, Erste and Steiermarkische Bank, Ivo Vranić
Tko može nek pomogne čovjeku i njegovoj obitelji koliko može – Hvala vam od srca za vaše veliko srca.
Fenix-magazin/MD
