Svog je bolesnog sina kilometrima na rukama nosila u bolnicu
Ivankin život je velika borba. Sama, svojim golim rukama sagradila je dom svojoj djeci, kako joj ih Centar za socijalnu skrb ne bi oduzeo
Hrvatska je ganuta činom majke koja je golim rukama sagradila kuću na periferiji Županje u kojoj na rubu egzistencije živi sa svoje dvoje djece, kćerkom Sarom (12) i bolesnim sinom Antunom (9). Ivanka Arlović (33) samohrana je majka kojoj je suprug, bivši branitelj, umro 2009. godine. Ostala je sama s dvoje djece i 1.500 kuna njegove braniteljske mirovine.
Smrt je nastupila prerano
Prije njegove smrti, živjeli su s djecom u kontejneru sagrađenom od dasaka i lima. Centar za socijalnu skrb zaprijetio je kako će im oduzeti djecu ukoliko ne stvore uvjete za normalan život. Ivanka nije željela dati svoju djecu. Krenula je u grčevitu borbu za život, s problemima koji su je udarali sa svih strana. Uzela je stari bicikl i ručno izrađena kolica te s bolesnim suprugom skupljala građevinski otpad na deponijima. S njima su uvijek bila i njihova djeca. Od ostatka cigli, pločica i greda, gradili su djeci novi dom. Ali život im je dao novi udarac, novu bol. Smrt nije čekala da otac dovrši gradnju doma za svoju djecu. Oduzela im ga je. – Iako je bio teško bolestan, donosio je zajedno sa mnom ciglu po ciglu i gradio dom svojoj obitelji. Ustajao bi u četiri ujutro i cijeli dan zidao, samo da što prije budemo gotovi. Kada je otišao, morali smo sami završiti kuću: kćer Sara, moj mali Antun i ja – priča Ivanka.
Svaki novi dan je nova borba
U dugim noćima ne može odagnati teške misli o budućnosti svoje djece. Posebna joj je briga devetogodišnji Antun koji je bolestan od rođenja. – Antun se rodio prerano i odmah po rođenju imao je moždani udar. Pati od epilepsije i glavobolje, ima srčanu manu i rupu na plućima, kaže majka koja ga je često na rukama nosila u kilometrima udaljenu osječku bolnicu. Ivanka je prije dvije godine dobila nagradu Ponos Hrvatske. Prozvali su je Majkom Hrabrost. Našlo se dobrih ljudi koji su joj priskočili u pomoć, ali teško gospodarsko stanje u Hrvatskoj te bolest njenog sina, kojemu je potrebna svakodnevna njega i odlazak na terapije u Bizovac, ne dopuštaju joj da se izvuče iz bijede i siromaštva u kojoj se obitelj već godinama nalazi. Šest godina stari Renault Twingo kojeg joj je prošle godine darovala zagrebačka Hvidra, stoji neregistriran ispred vrata njene kuće. Ivanka ga ne može voziti jer nema vozačku dozvolu, a ni novac za vozački ispit. – Ispit je skup, jedva uspijem kupiti lijekove koji su mojem sinu neophodni.
Meni je jedino važno da on dobije svu potrebnu skrb. Teško mi ga je gledati ovako bolesnog – kaže Ivanka. Zbog pokrpane školske torbe druga djeca im se smiju Unatoč svim nedaćama, ne posustaje. Kaže da vjeruje u Boga i dobre ljude. Svim silama se trudi stvoriti uvjete za normalan život svoje obitelji, no to joj teško uspijeva. Kad poplaća sve račune, kaže, ostaje joj tek tristotinjak kuna (oko 40 eura) za preživjeti do idućeg mjeseca. – Moja djeca nemaju velike prohtjeve. Ali bude im teško kada im se druga djeca u školi rugaju zbog zakrpanih školskih torbi – tužno će Ivanka čija su djeca, kao i svaka druga, puna snova i nadanja. Najveća želja im je topao dom i sretna obitelj. Uskoro će Božić, vrijeme Kristovog rođenja i vrijeme darivanja. Kada se nađemo u trgovini prepunoj skupih igračaka i kada u jednoj ruci budemo držali igračku, a u drugoj svoje dijete koje želi tu igračku, sjetimo se ove majke i njene djece koja žele samo topao dom.
Piše : Marijana Dokoza E-mail: marijana.dokoza@fenix.de
