München je uvijek bio grad u kojeg su Hrvati najviše iseljavali. Vjerojatno zato jer je blizu Hrvatske. S godinama je postao sinonimom za odlazak na rad u Njemačku, trbuhom za kruhom.
Stoga i ne čudi da i posljednji iseljenički val, koji je Hrvatsku zahvatio nakon ulaska u Europsku uniju, završava upravo tu u metropoli na Isaru.
Nemalu ulogu igra i brojna hrvatska zajednica u Münchenu preko koje i mnogi novopečeni „gastarbajteri” ulaze u novi život. Posla ima, za stan ćemo se već nekako snaći. Hrvatska je udaljena svega par sati vožnje.
Ivana Pranjić se nekako teško uklapa u bilo koju „gastarbajtersku” kategoriju. Za razliku od većine koji su se na težak korak napuštanja doma odlučili teška srca i tek kad im je voda u Hrvatskoj došla do grla, Ivana je odlazak u München doživjela manje dramatično.
„Ja sam u Zagrebu imala dobro plaćen posao, imala sam društvo ali sam jednostavno htjela nešto novo”, priča Ivana za DW.
„Jednostavno poželiš provjeriti sve te priče ljudi koji su otišli van i pričaju kako im je dobro. I tako smo jedne subote natrpali stvari u auto i krenuli”, prisjeća se Ivana prošlogodišnje životne odluke.
Najviše su Ivana i njezin partner strahovali od pronalaska stana. Sve te horor-priče o tomu kako je nemoguće naći stan su se na kraju pokazale kao neosnovane. Na početku su neko vrijeme živjeli preko platforme Airbnb i marljivo tražili stan. I pronašli ga relativno brzo.
„Možda smo jednostavno imali sreće”, sliježe ramenima Ivana.
Stanarine u Münchenu su po visini bez konkurencije u Njemačkoj, u prosjeku oko 20 eura za metar kvadratni. Bez režija. No u informatičkoj i high-tech Meki Münchenu, se i dobro zarađuje. 26-togodišnja inženjerka i programerka Ivana je bez problema pronašla posao. Plaća je dobra, kaže, i što je najvažnije „na kraju mjeseca nema minusa”.
Uz dobru plaću, Ivanu je najviše oduševila i atmosfera na poslu: korektnost, točnost, radni moral. I što je najvažnije: usprkos multikulturnoj radnoj ekipi, nema nikakvih provokacija: ni vjerskih ni seksističkih. I odnos prema radnicima je na razini o kojoj se drugdje (ne samo u Hrvatskoj) može samo sanjati. „I tečajeve njemačkog ti plaćaju”, kaže Ivana koja dosad nije iskoristila ovu ponudu jer je u Njemačku došla s „dobrom podlogom” što se znanja jezika tiče.
I još jedno ugodno iznenađenje: predrasude o Nijemcima nisu se potvrdile. „Niti su hladni a i zabavljati se znaju jako dobro”, kaže Ivana.
„Ima čak i previše događaja, super koncerata na koje bi htjeli otići”, opisuje Ivana kulturnu ponudu bavarske metropole. Koja joj se i inače već uvukla pod kožu.
„Imamo prijatelja i mnoge kontakte. Sve je tu OK ali vidim da mnogi baš i ne razumiju stanje u Hrvatskoj. Misle da znaju što se tamo događa ali to baš i nije istina”, kaže Ivana kroz smijeh. I još ju je jedna stvar malo začudila. „Ljudi s područja bivše Jugoslavije se ovdje drugačije odnose jedan prema drugom. Tu je sve kao ‘Ma gdje si?Što ima?‘ a na Balkanu bi se potukli. Izgleda da te podjele nestanu kad se prijeđe granica”, zaključuje Ivana za DW.
Fenix-magazin/IM/DW
