– Pružamo novim generacijama priliku da uče jedni od drugih, stvaraju prijateljstva i grade mostove koji će trajati desetljećima, rekla je Ivana Milina, predsjednica Hrvatsko-talijanskog Mozaika Rim koji je nedavno dobio nagradu Večernjakova domovnica 2025. u Bad Homburgu.
Razgovarala: Marijana Dokoza
Ovo im je već druga Večernjakova domovnica, ali, kako kažu srcu milija, jer su je dobili zahvaljujući tisućama čitatelja Fenix-magazina i Večernjeg lista koji su prepoznali značajan rad udruge i glasovali za nju.
Njihov trud i doprinos prepoznati su kroz masovnu podršku publike koja je glasovala za njih. Ipak, s ponosom se sjećaju i 2017. godine kada su prvi put bili nagrađeni ovim prestižnim priznanjem – tada kao posebna nagrada za izuzetan doprinos.
U povodu dobitka Večernjakove domovnice razgovarali smo s Ivanom Milinom, predsjednicom Hrvatsko-talijanskog Mozaika Rim.
Osvojili ste nedavno Večernjakovu domovnicu. Za vas je glasovalo jako puno ljudi iz cijele Europe, pa čak i prekooceanskih zemalja. Što vam to govori?
Osvojiti Večernjakovu domovnicu veliko je priznanje i potvrda da je naš rad prepoznat ne samo u Italiji, već i diljem Europe i svijeta. Brojni glasovi koji su stigli iz različitih krajeva pokazuju koliko je važno njegovanje i promicanje hrvatske kulture u iseljeništvu. Ovo nas motivira da nastavimo s još većim entuzijazmom.
Bili ste u Bad Homburgu, tko je od ostalih dobitnika na vas ostavio najveći dojam?
Svaki dobitnik imao je svoju posebnu priču i doprinos hrvatskoj zajednici u svijetu. Teško je izdvojiti pojedinca, ali svakako je bilo inspirativno upoznati ljude koji kroz različite sfere djelovanja pomažu u očuvanju hrvatskog identiteta u iseljeništvu.
Kako je udruga “Hrvatsko-talijanski mozaik Rim” doprinijela jačanju veza između Hrvatske i Italije tijekom svojih prvih deset godina postojanja?
Kroz kulturne, obrazovne i humanitarne projekte udruga je postala most između Hrvatske i Italije. Organizirali smo brojne izložbe, koncerte, književne večeri, radionice, sportske manifestacije, predavanja … koja su omogućila razmjenu znanja i iskustava između dviju kultura. Povezali smo i hrvatske udruge iz različitih dijelova svijeta, stvarajući snažnu mrežu suradnje.
Koji su najznačajniji projekti koje je udruga realizirala u proteklih 10 godina, a koji su promovirali hrvatsku kulturu u Italiji?
Među najznačajnijim projektima ističe se “Hrvatski susreti u Rimu”, koji obuhvaća niz kulturnih i društvenih događanja tijekom godine. U sklopu ovog projekta organiziramo radionice, međunarodnu smotru folklora, internacionalni kulinarski sajam, božićni koncert te različite susrete naše zajednice.
Vrlo značajan projekt je i “Molizaiko”, u kojem surađujemo s udrugom Jedna Musika i njezinom predsjednicom Antonellom D’Antuono na očuvanju kulturnog identiteta jedne od najstarijih hrvatskih manjina u Italiji – moliških Hrvata.
Također, organizirali smo dječje radionice, obrazovne programe i predavanja o hrvatskoj povijesti i tradiciji, a sve to uz podršku Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji i drugih hrvatskih institucija poput Ministarstva kulture, Ministarstva demografije i Matice hrvatskih iseljenika.
Svi ovi projekti imaju zajednički cilj – očuvati hrvatsku baštinu, jezik i identitet te promovirati bogatstvo hrvatske kulture u Italiji i šire.
Kako je udruga uspjela okupljati mlade generacije i poticati njihovo sudjelovanje u kulturnoj razmjeni između Hrvatske i Italije?
Posebnu pažnju posvećujemo mladima kroz obrazovne programe, jezične tečajeve i susrete mladih. Kroz edukativne projekte, susrete i mentorstva, potičemo ih na aktivno sudjelovanje i njegovanje vlastitog identiteta. Dakle, pružamo novim generacijama priliku da uče jedni od drugih, stvaraju prijateljstva i grade mostove koji će trajati desetljećima
Spomenuli ste i Anu Kovačević kojoj je Hrvatsko-talijanski mozaik Rim postao platforma za njezin kreativni izraz
Da, Ana je Splićanka, inženjerka elektronike. Promijenila je karijeru nakon što je s obitelji iz Švicarske preselila u Rim. Kako u talijanskoj prijestolnici nije mogla naći posao u struci, okrenula se svojoj dugogodišnjoj strasti – šivanju, vještini koju je naučila još od bake. Koristeći očevu kolekciju starih kravata, Ana je razvila jedinstven patchwork projekt: Od četiri “reciklirane” svilene kravate stvara jednu šarenu maramu. Ana je svojim radom spojila tradiciju i moderni dizajn. Njezin rad ne samo što predstavlja ekološki osviješten pristup modi, već i simbolično povezuje njezine hrvatske korijene s novim životom u Italiji.
Što simbolizira naziv “mozaik” u imenu udruge i kako se ta ideja odražava u njezinom radu?
Mozaik simbolizira raznolikost i povezanost malih dijelova u jednu cjelinu. Naša udruga okuplja ljude različitih profesija, dobi i interesa koji zajedno stvaraju jedinstvenu zajednicu. Isto tako, povezujemo Hrvate iz različitih dijelova svijeta, čime jačamo zajedništvo i identitet u iseljeništvu.
Koji su ključni ciljevi udruge za budućnost, posebno u kontekstu jačanja veza između mladih generacija s Hrvatskom i BiH?
Nastavit ćemo jačati kulturne, obrazovne i sportske veze te razvijati projekte koji će mladima omogućiti bolje razumijevanje i povezivanje s domovinom. Želimo proširiti suradnju s hrvatskim udrugama u Europi i svijetu te omogućiti mladima još više prilika za uključivanje i aktivan doprinos zajednici.
Kako je udruga uspjela privući pozornost hrvatskih institucija koje joj pružaju podršku?
Naš rad i upornost prepoznale su institucije poput Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Veleposlanstva RH u Italiji, Ministarstva kulture, Ministarstva demografije, Matice hrvatskih iseljenika …, koje nas podržavaju u našim aktivnostima. Njihova podrška omogućila nam je ostvarenje mnogih projekata.
Što je ključno za uspjeh jedne udruge?
Ključ uspjeha su predanost, timski rad, vizija i kontinuirano prilagođavanje novim izazovima. Također, važno je imati strast prema onome što radimo, ali i snažnu povezanost s članovima udruge te raznim suradnicima
Koji su najveći izazovi s kojima se udruga suočavala tijekom svojeg desetogodišnjeg djelovanja i kako ih je uspjela prevladati?
Financijska održivost, održavanje kontinuiteta aktivnosti i angažman članova bili su najveći izazovi. Prevladali smo ih upornošću, traženjem podrške, umrežavanjem i suradnjom s drugim udrugama i institucijama. Naša upornost i entuzijazam omogućili su nam rast i razvoj.
Kako su suradnje s hrvatskim udrugama u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, BiH, Sjevernoj Makedoniji, Vojvodini i Mađarskoj obogatile rad udruge?
Suradnje su nam omogućile razmjenu iskustava, zajedničke projekte i veću prepoznatljivost na međunarodnoj razini. Posebno su važne kulturne i obrazovne razmjene, koje su omogućile mladima da se upoznaju s drugim hrvatskim zajednicama i da zajedno rade na očuvanju nacionalnog identiteta.
Kako vidite ulogu mladih u budućnosti udruge i hrvatskog iseljeništva općenito?
Smatram da su mladi ključ budućnosti udruge i hrvatskog identiteta u iseljeništvu. Potrebno ih je potaknuti na uključivanje, pružiti im priliku da razvijaju svoje talente i omogućiti im aktivno sudjelovanje u projektima. Generacije se mijenjaju, a s njima i interesi, stoga je važno mladima dati slobodu da oblikuju projekte na način koji im je blizak i zanimljiv, pružiti im mogućnost da razvijaju svoje talente i uče o bogatstvu hrvatske kulture Vjerujemo da će upravo oni nastaviti graditi mostove između različitih kultura.
Imate li neku zgodnu anegdotu ili neku pričicu koja je znakovita, a dogodila se tijekom ovih 10 godina?
Na jednom susretu Hrvata u Rimu, dvoje mladih, on iz Mostara, a ona iz Zagreba, počeli su razgovarati o svojim obiteljima. Spomenuli su svoje djedove, a ubrzo su shvatili da su oboje iz istog mjesta u Hercegovini. Počeli su nabrajati rođake, a onda su otkrili da su im djedovi bili dobri prijatelji i da su u stvari daljnji rođaci. Smijali su se zbog slučajnosti, a svi su se složili kako je nevjerojatno kako je moguće naći rodbinu čak i u Rimu, kilometarima daleko od doma.
Još jedna zanimljiva anegdota bila je i kad smo organizirali nogometni turnir u Rimu s različitim zajednicama, a među ekipama našao se i Brazil. Kako je turnir bio pravo okupljanje različitih kultura, svi su bili puni entuzijazma. No, kada smo pogledali popis igrača brazilske reprezentacije, iznenadili smo se – među njima je bilo jedno hrvatsko prezime! Pitali smo ga odakle su njegovi korijeni, a on nam je ispričao da mu je pradjed otišao iz Pleternice u Brazil. On se zove Sergio Podgornik Abramovići i sad radi u Veleposlanstvu Brazila u Kanadi. Radio je u Rimu za FAO, nakon turnira i tijekom svog mandata u Rimu povezao se s hrvatskom zajednicom. Na kraju je, kako bi održao tu povezanost, počeo dolaziti na naše susrete. I tako je, u duhu sporta i prijateljstva, stari hrvatski korijeni spojili ljude na najneobičniji način – na nogometnom terenu u Rimu. Imamo primjer i jedne Peruanke čiji pradjed bio s Brača i sada je članica naše udruge.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
