Ivan Vegh ima 76 godina. Živi s obitelji u Karlsruheu i jedan je od prvih igrača Croatije Karlsruhe. Upravi Kluba je nedavno darovao svoje kopačke u kojima je odigrao prvu utakmicu Croatije.
Ivan je u Njemačku došao iz Križa kod Ivanić Grada. Bila je 1968. godina, a on je imao 25 godina. – Bio sam mlad, spreman na sve, na svaki posao – govori. No, poput ostalih tadašnjih iseljenika, ni on nije imao puno izbora.
– Što se moglo s neznanjem jezika, već raditi na baušteli. Težak je to bio put. Njemački jezik sam učio malo u školi, ali to nije bilo dovoljno za sporazumijevanje. Kad bi te šef negdje poslao, išao si, a nisi ni znao kamo ideš – prisjeća se Ivan i otkriva kako su u njegovo vrijeme najviše u Njemačku dolazili Hercegovci i Dalmatinci.
Nakon godinu dana u Njemačkoj, oženio se s djevojkom iz domovine i doveo je u Njemačku. Kasnije je dobio djecu, život je krenuo svojim tijekom, a Ivan se u Njemačkoj, kaže, skučio i ostao. Dočekao je i mirovinu i nije se vratio kući.
I ja sam poput svih drugih mislio u Njemačkoj ostati jednu godinu dok ne zaradim, pa krenula godina za godinom, a ja ostao. Baš kao i svi. Nema tu puno priče, svi mi u iseljeništvu imamo manje više istu sudbinu, a imat će je i ovi koji sad dolaze. Jer, jednom kad odeš, ne vraćaš se tako lako. Ne zato što ne želiš, već zato što ti život ne da – kaže Ivan.
Ne da Ivanu život da se vrati, jer djeca su mu u zemlji u kojoj se mislio zadržati samo koju godinu. – Pa kako da se vratim kad mi je obitelj tu? Odlazim kući, ali vraćam se obitelji. Sad smo stari, što ćemo sami dolje – govori Ivan Vegh riječi koje su zajedničke svim iseljenicima.
Ostatak Ivanove priče pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji na prodajnim mjestima međunarodnog tiska u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
