IVAN LOZO: Ozdravljenje pravaštva bez poltrona i HDZ-ovih kadrova

pravaski blokGodina 2016. je bila je veoma turbulentna za “čiste” pravaše, koje su na čelu HČSP-a u tom razdoblju vodila čak četiri predsjednika: Josip Miljak, Frano Čirko, Ivan Pandža i od 03.prosinca 2016. aktualni Davor Trbuha.

Trbuha je već kao v.d.predsjednik shvatio da nema ozdravljenja HČSP-a dok Luka Podrug, Miljak i Pandža mute kašu te da se dostojanstvo pravaškoj politici jedino može vratiti kroz svepravašku zajedničku suradnju triju relevantnih i istinskih pravaških stranaka: Hrvatske stranke prava (HSP), Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) i Hrvatske Autohtone stranke prava (A-HSP).

Nakon što su se te tri stranke 02. studenog 2016. ujedinile na pravaškoj platformi te dogovorili zajednički izlazak na izbore, takozvani „HDZ-ovi poltroni unutar HČSP-a“ nastojali su svim silama spriječiti da Davor Trbuha bude potvrđen na mjestu predsjednika. Podrugova ekipa htjela je da stranački sabor usvoji zaključak prema kojem Županijske organizacije samostalno odlučuju s kime će koalirati. Taj pokušaj razbijanja pravaške platforme je spriječen većinom glasova izaslanika.

Svoje pravo lice pokazao je i dugogodišnji predsjednik HČSP-a Josip Miljak javno poručivši kako treba ugasiti sve pravaške stranke. To je isti onaj Miljak kojeg je sud u Zagrebu u veljači 2018. osudio za ‘izvlačenja’ 3,5 milijuna kuna iz vlastite tvrtke a koji je kao raniji HDZ-ovac ubilježio i 15-godišnje gostovanja u HČSP-u.

Da bi valjda onemogućio rad stranke, Miljak je nedavno promijenio brave u Tratinskoj 2. i ne nedopušta HČSP-u da preuzme svoje stvari iz njegovih uredskih prostora. Pritom od HČSP-a traži da mu se plati najamnina prostora u visini od oko 57.000 kuna te više od 100.000 kuna za režije. Čelnici stranke to drže pokušajem ucjene i iznude, na koju s pravom ne pristaju. Kao i mnogi drugi, i ja sam kao svojedobni međunarodni tajnik i član Glavnog stana HČSP-a, od Miljka osobno čuo kako je dio “svojih” (tada praznih i derutnih) prostorija u Tratinskoj 2. besplatno prepustio stranci na korištenje.

Čini se da je napokon sazrela svijest kako je budućnost pravaške misli usko povezana s HSP-om kao stožernom snagom. Pravaši ujedinjeni na pravaškoj platformi su na najboljem putu vratiti pravaštvo na zaslužno mjesto u hrvatskoj politici. Zato je pravaška platforma HSP – HČSP – AHSP mnogima trn u oku, a ujedno i velika obaveza za HSP.

Puno će ovisiti ne samo o tome tko od veljače 2017. više neće biti u predsjedništvu stranke, jer je HSP predugo sličila na privatnu firmu plaćenika HDZ-a koji su imali zadatak držati stranački pečat i nikome ga ne davati. Zavlada li  ponovno «Paraga-Đapićev sindrom», tj. tendencija da se na svaku kritiku odgovara stavljanjem na marginu, suspenzijama i isključenjima, netko će zadržati svoju poziciju ali će zajamčeno odvesti HSP u potpunu propast. Dakle, jedno od ključnih pitanja odnosi se na to je li HSP dovoljno jak da bi se mogao podvrgnuti bespoštednoj samoanalizi i, po uzoru HČSP, započeti nužno potrebnu unutarstranačku lustraciju te iz vlastitih redova izabrati novog predsjednika.

Novi predsjednik HSP-a po mom skromnom mišljenju ne bi smio biti izdanak sustava – odnosno modela stvaranja stranačkih kadrova iz ničega, tj. od ljudi koji nisu imali prethodni uobičajeni staž i razvitak u stranci. Naime, to bi morala biti osoba koja je posljednjih godina kontinuirano bila član HSP-a ili  jedne stranke sa pravaškim predznakom te time dokazivala kako vjeruje u ozdravljenje pravaštva.

Netko tko je napustio pravaške redove kako bi se u političkom životu natjecao kroz druge stranke, udruge ili neovisne liste, ili izjavama i na drugi način pokazao kako je za nega pravaštvo mrtvo, ne bi smio biti predstavljan kao neki novi pravaški mesija. Također držim kako bi novi predsjednik HSP-a morao biti iz zagrebačke regije, odnosno nakon izbora za predsjednika biti spreman na mogućnost da živi u Zagrebu. Naime, pravaška  stranka se ne može voditi iz Osijeka, Gospića ili Splita jer bi se time otvorila mogućnost da stranku de facto ne vodi predsjednik već netko drugi.

U svakom slučaju je nakon nedavne odluke Glavnog stana o ključu izaslanika i uvjetima kandidatura vidljiv jasan pomak u HSP-u glede unutarstranačke demokratizacije. Nadam se kako će biti i nova snage za unutarstranačku lustraciju, jer u protivnom pravašima zvone zadnja zvona.

Za ozdravljenje pravaštva nije potrebno samo svepravaško zajedništvo, već i prethodna redefinicija pravaštva kao moderne nacionalno-državotvorne i socijalno osjetljive opcije. Pravaštvo se ne smije više zadovoljiti time da postane korektiv nacionalne i socijalne politike u Hrvatskoj, već nastojati da preuzme vlast u Hrvatskoj budući su dosadašnje vlasti uglavnom potkopavale temelje naše domovine.

Za Fenix-magazin/ Ivan Lozo

Pogledajte drugo

UŽAS U NJEMAČKOJ: Ispred zgrade suda pronađena ljudska glava

Odsječena ljudska glava pronađena je u utorak ispred zgrade suda u gradu Bonnu na zapadu …