NIKOLA MILIČEVIĆ – ŽRTVA UDB-e 1980. GODINE U FRANKFURTU
U nedjelju 13. siječanj 1980. godine oko tri sata ujutro na parkiralištu ispred jednog restorana u Frankfurtu na Majni, pri ulasku u automobil, pripadnik jugoslavenske tajne službe UDBA-e s leđa usmrtio je sa šest metaka Nikoli Milićeviću zvanog Bebana koji je iza sebe ostovaio suprugu Ljubicu i petoro nejake djece.
Nikola Milićević rođen je u Vionici kod Čitluka u Herceg-Bosni 10. listopada 1937. godine, a bio je 1975. jedan od osnivača i prvi predsjednik hrvatske državotvorne emigrantske organizacije Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE). Bio je prijatelji Brune Bušića, koji je često znao prespavati kod njega u Frankfurtu i kojega su čuvali članovi UHE kada bi se nalazio u Njemačkoj. Jugoslavija je za izručenje njemačkih terorista RAF-a (Frakcije Crvene armije “RAF” – jedne od tada najutjecajnijih njemačkih ljevičarskih militantnih organizacija) o Njemačke tražila izručenje osmorice hrvatskih političkih emigranata, među kojima je bilo i Nikola Miličević.
Berislav Fabek je već 1984. u svojoj knjizi (Berislav Fabek, “Kamo ideš emigracijo?, Ontario, Kanada 1984 u: Hrvatska Revija, München-Barcelona, br. 34., prosinac 1984.) konstatirao da je organizacija UHE jedna od značajnijih hrvatskih političkih organizacija u Europi. Po sudu nekadašnjeg jugo-tiska (“Novodaski Dnevnik“, Novi Sad, 10.03.1986; „Vjesnik“, Zagreb 16.03.1986.) ta organizacija je bila „najmasovnija i najekstremističkija ustaška teroristička organizacija u Njemačkoj“. Krajem 1980-ih godina jugorežim bilježilo je postojanje 25 “ustaških” (hrvatskih) emigrantskih organizacija. (Milenko Doder, “Jugoslovenska neprijateljska emigracija”, Centar za informisanje i publicitet, Biblioteka Tajne sile, Zagreb 1889.9 Za 11 od njih u eloboratu Josipa Perkovica o djelovanju UDB-e u vremenu od 1980. do 30. svibnja 1990. navodi se da su prioritetno nadzirane, a medju takvima se u elaboratu na sedmom mjestu izricito spominje i organizacija Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE).
U novijoj hrvatskoj literaturi Berislav Jandrić ubraja UHE među najznačajnije hrvatske emigrantske organizacije. (Berislav Jandrić, «Represivne mjere komunističkog režma prema hrvatskoj političkoj oporbi 1945-1975» u Dijalog povjesničara/istoričara 9, Zagreb, 2005.,str. 337.) Hrvatski informativni centar iz pera Marina Sopte objavio je početkom 2005., da medju onodobne najpoznatije hrvatske tiskovine u Njemačkoj spada glasilo UHE. (Marin Sopta, «Feljton Hrvati u Njemackoj – Život, rad, kultura i povratak», 12./ 18.02 2005.)Srpski autor Vladimir Ivanković u svom 2009. pisanom kratkom prikazu tvrdi da je ta organizacija imala sekcije za «obaveštajni rad”. (Vladimir Ivanković, «Ekstrema emigracija u SR Nemačkoj i Jugoslavija» u: Istorija 20. veka, 1/2009, Beograd 2009.)
Prije četiri godine udovica Nikole Miličevića je s njemačkim državnim odvjetništvom podignula tuži protiv Republike Hrvatske kao nasljednicu propale Jugoslavije, i traži da se pravdi privedu ubojice njezina muža, kao i oni koji su naredili ubojstvo. Ubojstvo svoga muža tematizirala je prije tri godine i na prvom prpogramu njemačke televizijieARD , rekavši:
„Ime ubojice se zna kao i imena onih koji su to naredili. Da je Hrvatska to željela istražiti i procesuirati, to je već odavno mogla i morala. Žalosno je da država, za koju se političkim putem borio moj muž, štiti njegove ubojice“. Na pitanje što misli, bi li njezin muž, da je danas živ, bio zadovoljan hrvatskom državom, bez oklijevanja rekla je: „Sigurno bi bio sretan i ponosan zbog stvaranja države Hrvatske. Ali ne bi bio zadovoljan načinom vladanja tom državom i činjenicom da stare udbaške strukture još imaju moć u Hrvatskoj.“
Ekskluzivno za Fenix / Ivan Lozo, posljedni glavni tajnik Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE)
