Cijeli sam život radio i sad preživljavam od socijalne pomoći jer mi država ne da idem u prijevremenu invalidsku mirovinu. Radit više ne mogu, imam za to i medicinsku dokumentaciju, ali država svejedno ne vjeruje – počinje svoju priču Ivan Brdarić (63) iz Schwaikheima pokraj Stuttgarta.
Prema statistikama kojima raspolaže Savezni ured za njemačko mirovinsko osiguranje sve više Nijemaca ide u prijevremenu mirovinu što znači da svatko tko ode u mirovinu prije 65. godine, odnosno do starosne granice nakon koje po zakonu čovjek može otići u redovitu mirovinu, mjesečno prima 113 eura manje.
Brdarić bi se kaže time složio jer izbora jednostavno nema, osim naravno socijalne pomoći od koje jedva preživljava. Nakon svega, socijalna pomoć ili kako to u Njemačkoj zovu Harz IV mu je jednostavno poniženje. – Cijeli sam život radio. Imam suprugu i tri sina koja sam odgojio časno. Nastojao sam im biti uzor kroz pošteni radi, a radio sam puno poslova. Pošteno sam plaćao osiguranje, obolio sam i sad sam na socijali i sram me je, a nisam kriv – kaže Ivan.
Ivan je po struci kuhar. U Njemačkoj je 40 godina. Davne 1971.godine je iz Osijeka došao raditi u Stuttgart, na radno mjesto svog oca. Imao je 19 godina i radio u jednoj tvornici. Potom se 1977.godine vratio u Osijek, a 1981., je opet došao u Njemačku. U Stuttgartu je zasnovao obitelj, a radio je na raznim poslovima, od šumara, građevinara pa do strojara. Razbolio se i 2008.godine podnio zahtjev za invalidninu, a 2012 za prijevremenu invalidsku mirovnu.
Tada su nastali problemi. – Imam oštećenje kralježnice, otišao mi je cijeli taj nervni sistem koji mi izaziva teške bolove i probleme s disanjem. Uz to imam i visoki tlak i dijabetes. Ponekad ne mogu niti bocu sam otvoriti jer imam grčeve u rukama i nogama. Teško se krećem, ne mogu ni dugo sjediti, invalid sam i više ležim nego hodam i sjedim iako se nastojim koliko toliko kretati. Imam liječničku dokumentaciju, ali socijalni sud i mirovinsko osiguranje kaže da sam još uvijek sposoban za rad i ne daju mi prijevremenu mirovinu – u nevjerici je Ivan.
Stalno napominje, kako s medicinskom dokumentacijom sve može dokazati, ali mirovinskom osiguranju i socijalnom sudu to nije dovoljno. – To je kao nekakav cirkus koji traje već godinama. Stalno nešto pronalaze, tvrde da još uvijek mogu raditi, šalju me neurologu, psihologu, ne mogu vjerovati da se to događa u jednoj Njemačkoj. U svom životu nisam bio ni godinu dana na Zavodu za zapošljavanje, a sad sam na socijali od koje ne mogu ni lijekove kupiti. Ja jednostavno ne znam što više učiniti. Pa dokumentaciju koja dokazuje da sam nesposoban za rad imam. Što im više treba? – pita se razočarano Ivan, ističući kako će mu nakon svega uistinu trebati psiholog.
