Nogometna reprezentacija Italije prvi je finalist ovogodišnjeg Europskog prvenstva, nakon što je u utorak na londonskom stadionu Wembley pobijedila Španjolsku s 2-1 (1-1), boljim izvođenjem jedanaesteraca (4-2).
Italija je povela golom Federica Chiese (60), a poravnao je Alvaro Morata (80).
Dvoboj dviju reprezentacija koja su u dosadašnjem tijeku EURA dominirale posjedom lopte u svim svojim dosadašnjim nastupima prilično očekivano donio je oprezan početak. Španjolski izbornik Luis Enrique uvelike je iznenadio svojim izborom startnog napadačkog trojca u kojemu su se našli Oyarzabal i Ferran Torres na krilima te boviš igrač Dinama Dani Olmo u ulozi “lažne devetke”.
U 12. minuti je Enriqueova taktika upalila, Pedri je lijepo podvalio loptu za Oyarzabala koji je utrčao u talijanski kazneni prostor, no nije uspio zahvatiti loptu kada se našao na 12 metara od gola te je prva prilika na utakmici propala.
Italija je prvi put zaprijetila u 21. minuti, Emerson je prošao po lijevoj strani, španjolski vratar Simon je neoprezno istrčao s gola, uslijedila je kombinacija Immobilea i Barelle, ali mladi veznjak se nije odlučio na izravni udarac prema praznim vratima s vrha kaznenog prostora već je pokušao varkom izbaciti španjolskog braniča koji mu je utrčavao u blok te je time izgubio i priliku za udarac.
Najbolju priliku za vodstvo u prvom poluvremenu Španjolska je imala u 25. minuti, loše ispucavanje Donarumme rezultiralo je odličnom prilikom za Olma, njegov prvi pokušaj završio je u bloku, da bi mu se lopta odbila na drugi udarac sa 10 metara, ali Donnarumma je odličnom intervencijom ispravio svoju pogrešku.
Neposredno prije odlaska na odmor Italija je imala odličnu situaciju koju je kreirao Insigne koji je prošao po lijevoj strani i ostavio loptu za Emersona koji mu se priključio, no pokušaj bočnog igrača “azzurra” koji je gađao bliži kut završio je na gredi.
Nastavak je donio mnogo otvoreniju utakmicu, a uvelike je tomu pridionio i pogodak Chiese u relativno ranoj fazi. No, i prije pogotka obje su momčadi stvorile izgledne situacije. Prve dvije pripale su Španjolcima, u 50. minuti Olmo je odlično ubacio s desne strane, ali Di Lorenzo je izbio loptu u korner ispred Torresa, da bi u 52. minuti pokušaj Oyarzabala sa 20-ak metara prohujao preko grede.
Italija je uzvratila samo minutu potom kada se Chiesa izborio za udarac sa 15-ak metara s desnog krila, no Simon je bio siguran u intervenciji.
Ipak, ono što nije uspio s desne strane u 53. minuti, Chiesa jest u 60. minuti s lijeve. Donnarumma je pokupio jednu bezopasnu loptu ubačenu u svoj kazneni prostor, bacio ju za Verrattija koji je brzo osvojio dosta prostora i dodao na lijevo krilo za Insignea. Uslijedilo je fenomenalno proigravanje za Immobilea koje je španjolska obrana uspjela blokirati, ali samo do Chiese koji je odlično pratio akciju, a nakon što je prihvatio loptu odlično je naciljao suprotni kut i svladao Simona.
Imala je Španjolska dvije velike prilike za ekspresni povratak u utakmicu, no Oyarzabal u 65. i Olmo u 66. minuti nisu bili precizni. Mnogo bolju priliku imao je Oyarzabal kojega je Koke pronašao odličnim ubačajem na peterac, napadač Real Sociedada je trznuo glavom, ali je promašio loptu, dok je Olmo minutu potom šutirao sa 20 metara, a lopta je prohujala pored vratnice.
Pričuva Berardi je zatim imao dvije ogromne šanse odvesti Italiju na 2-0, no oba puta onemogućio ga je Simon. U 68. minuti Chiesa je prekrasno “podvalio” loptu za Berardija u kaznenom prostoru Španjolske, uslijedio je pokušaj iskosa s pet metara, ali Simon je uspio nogom odbiti. Dvanaest minuta potom Berardiju se otvorio prostor za udarac sa 18 metara njegovom jačom lijevom nogom, gađao je donji desni kut, ali Simon je bio spreman i na to.
Kazna je stigla samo nekoliko sekundi potom. Morata je prihvatio loptu na 40-ak metara od talijanskog gola, poslao ju na lijevi bok za Olma i punim trkom krenuo u kazneni prostor. Olmo je odmah odigrao u trk Morati, a ovaj je preciznim prizemnim udarcem svladao Donnarummu.
Mogla je Španjolska i do potpunog preokreta u 82. minuti, nakon udarca iz kuta Busquets je iznenađujuće nadskočio Chiellinija i Bonuccija, Donnarumma je “zaplivao”, no lopta nije pronašla okvir vrata. Do kraja drugog poluvremena oba su sastava ipak zaigrala operznije, pa se otišlo u dodatnih 30 minuta.
Jedinu prijetnju u produžetku imala je Španjolska, u 98. minuti Olmo je izborio slobodni udarac s lijevog krila, lopta je ubačena u gužvu u kaznenom prostoru, do nje je stigao Morata, a udarac napadača “furije” se odbio od nekoliko igrača prije no što je završio u gol-autu.
Potom se igralo vrlo oprezno, a bio je vidljiv i nedostatak snage kod mnogih igrača što i ne čudi jer je Španjolska igrala produžetak i u osmini finala protiv Hrvatske i u četvrtfinalu protiv Švicarske, dok je Italija igrala dodatnih 30 minuta protiv Austrije u osmini finala.
Tako se putnik u nedjeljni finale odlučivao udarcima s bijele točke. Prvi je izvođač bio Talijan Locatelli, a njegov pokušaj je Simon uspio zaustaviti i dati poticaj suigračima. Ipak, oni taj poticaj nisu iskoristili jer je i prvi španjolski izvođač Olmo bio neuspješan poslavši loptu visoko preko gola. Sljedećih pet izvođača, tri talijanska i dva španjolska bili su uspješni, a onda je loptu uzeo Morata. Pokušaj španjolskog napadača koji igra u Italiji bio je prilično loš i Donnarumma ga je uspio zaustaviti. To je dalo priliku Jorginhu da svojim specifičnim izvođenjem udarca s bijele točke odvede Italiju u finale i on je to učinio.
Za Italiju će ovo biti četvrti nastup u finalu EURA, jedini naslov je osvojila 1968. godine, dok je 2000. izgubila od Francuske, a 2012. od Španjolske. Španjolska će, pak, ostati na tri osvojena naslova, 1964., 2008. i 2012.
Remijem nakon 120 minuta Italija je prekinula svoj veliki niz od 13 uzastopnih pobjeda, no kako nije izgubila nastavila je svoj rekordni niz bez poraza. Ovo je bila već 33. uzastopna utakmica Mancinijeve momčadi bez poraza, niz traje još od rujna 2018. godine i poraza od Portugala u Lisabonu. Tijekom tog razdoblja ostvarila je 27 pobjeda i šest remija. Također, Italija je sve bliže svjetskom rekordu po broju utakmica bez poraza neke reprezentacije kojega trenutačno zajednički drže Brazil (1993-96) i Španjolska (2006-09) sa po 35 utakmica bez poraza.
U nedjeljnom finalu, koji će se također igrati na Wembleyu, Italija će igrati protiv pobjednika susreta Engleska – Danska koji je na programu u srijedu od 21 sat, opet na Wembleyu.
ITALIJA – ŠPANJOLSKA 5-3 (1-1, 0-0)
London. Stadion Wembley
SUDAC: Brych (Njemačka)
GLEDATELJA: 60.000
STRIJELCI: 1-0 Chiesa (60), 1-1 Morata (80)
11-ERCI: Locatelli – Simon obranio, Olmo – promašio, 2-1 Belotti, 2-2 Moreno, 3-2 Bonucci, 3-3 Thiago Alcantara, 4-3 Bernardeschi, Morata – Donnarumma obranio, 5-3 Jorginho
ITALIJA: Donnarumma – Di Lorenzo, Bonucci, Chiellini, Emerson (Toloi, 74) – Barella (Locatelli, 85), Jorginho, Verratti (Pessina, 74) – Chiesa (Bernardeschi, 107), Immobile (Berardi, 61), Insigne (Belotti, 85)
ŠPANJOLSKA: Simon – Azpilicueta (Llorente, 85), Garcia (P. Torres, 109), Laporte, Alba – Koke (Rodri, 70), Busquets (Thiago Alcantara, 106), Pedri – Oyarzabal (Moreno, 70), Olmo, F. Torres (Morata, 61)
Fenix-magazin/SIM/Hina