Povjerenje hrvatske javnosti u novinare manje je nego u svećenike, ali veće je od povjerenja u suce, bankare i političare, rezultati su prve faze istraživanja “Što publika želi” koje je predstavio Istraživački novinarski laboratorij (Jourlab) s Fakulteta političkih znanosti.
Prema istraživanju provedenom krajem prošle godine, novinarima vjeruje 24,9 posto opće populacije te 19,3 posto mladih, te su između 16 profesija obuhvaćenih u istraživanju zauzeli “zlatnu sredinu”.
Najviše povjerenja u medicinske sestre
Odmah ispred novinara su svećenici u koje povjerenje ima 29,6 posto od ukupno 1009 ispitanika, ali im ne vjeruje i značajan postotak od čak 45,4 posto. Istovremeno, prema novinarima postotak nepovjerenja značajno je manji, ali iznosi neočekivano visokih 34,8 posto.
U medicinske sestre, pak, opća populacija ima najviše povjerenja – čak 82,1 posto, a u tom gornjem dijelu “tablice povjerenja” slijede ih liječnici, znanstvenici, vojnici, učitelji, policajci i svećenici.
U “zlatnoj sredini” su novinari i javni službenici, kojima vjeruje 18,5 posto, a u donjem dijelu tablice su marketinški i PR stručnjaci, biznismeni, odvjetnici, suci, bankari, ali i ministri u Vladi – u njih povjerenje ima samo 7,4 posto ispitanika.
Zaključno, na samom dnu su “političari općenito”, kojima vjeruje njih šest posto. Istovremeno, ministrima ne vjeruje 71,8, a političarima čak 74,8 posto ispitanika.
Povjerenje u novinare kao profesiju jako je vezano uz povjerenje u političare pa građani koji ne vjeruju političarima ne vjeruju ni novinarima.
Na novinare se gleda kao na dio iste medijsko-političke elite. Građani ne misle da su mediji vjerodostojni, slobodni niti da su vijesti koje prenose istinite, kaže voditeljica projekta i profesorica FPZ-a Tena Perišin.
Prošle godine, u vrijeme koronakrize, televizija je bila medij koji je opća populacija najviše pratila ( 60,3 posto), kako bi se svakodnevno informirala o društvenim i političkim događajima, a slijedili su internetski portali (48 posto), društvene mreže (34 posto) i radio (33 posto).
S druge strane, mladi su svakodnevne informacije najviše tražili na internetskim portalima (52,5 posto), društvenim mrežama (50,1 posto) i televiziji (27,1 posto).
Kada je u pitanju povjerenje u medije, opća populacija smatra da je najviše vijesti koje krivo predstavljaju stvarnost ili su čak pogrešne bilo upravo na društvenim mrežama (27 posto), internetskim portalima (24 posto), HRT-u (16 posto), komercijalnim televizijama (12 posto), a tek onda slijede novine i radio.
Hrvatski mediji ne znaju doprijeti do mladih
Zanimljiv dio istraživanja odnosi se i na izbjegavanje vijesti, i to zato što potiču svađe i napetosti u društvu ili jer se bave stvarima koje nisu važne ili teme koje mediji obrađuju uopće ne zanimaju ispitanike.
Suradnica Jourlaba Petra Kovačević kaže kako u takvim stavovima najviše prednjače mladi, što pokazuje da hrvatski mediji zadovoljavaju interes starije populacije, a do mladih ne znaju doprijeti.
Što publika u medijima ne želi? Članica projekta Stela Lechpammer kaže da 47 posto ispitanih drži kako bi zakonski trebalo ograničiti nasilje u medijima, njih čak 62 posto bi kažnjavalo govor mržnje u medijima, a 59 posto smatra da država mora zaštititi djecu i mlade od nasilja.
Dio istraživanja posvećen je i izvještavanju medija o koronavirusu. Izdvaja se podatak da oko 60 posto ispitanih smatra da su tijekom epidemije mediji iznošenjem različitih informacija izazivali zbunjenost javnosti, a njih 44 posto da su mediji pretjerivali s informacijama i opisivanjem krize.
Zanimljiva je i poruka istraživanja, kojom ispitanici ocjenjuju stanje novinarstva u Hrvatskoj. Čak 60,4 posto ih smatra da bi svaki novinar i urednik morao imati licencu za obavljanje posla, a njih 72,5 posto da bi se u svom radu morali pridržavati etičkog kodeksa.
Fenix-magazin/SIM/Hina
