Osobe čiji mozak luči više hormona oksitocina druželjubiviji su od ostalih i zadovoljniji svojim životima, pokazali su rezultati novog američkog istraživanja.
Lučenje oksitocina povećava se s godinama kod mnogih osoba, napisali su istraživači u znanstvenom časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience.
Oksitocin, koji se naziva i “hormonom ljubavi”, neuroprijenosnik je koji nastaje u mozgu i, među ostalim, igra važnu ulogu u odnosima parova i povezivanju majke s djetetom.
Međutim, utječe i na društvene interakcije sa svim ljudima u okolini, a njegovo lučenje može biti izazvano aktivnostima poput dodira, slušanja glazbe ili vježbanja.
Skupina istraživača, predvođena neuroekonomistom Paulom Zakom sa Sveučilišta Claremont Graduate, u svom je istraživanju promatrala 103 sudionika u dobi između 18 i 99 godina.
Sudionicima je prikazan videozapis o dječaku koji se borio s rakom. Ranije je ustanovljeno da video kod njih potiče lučenje oksitocina u mozgu.
Prije i nakon videa, sudionicima je vađena krv da bi se izmjerila promjena u razini oksitocina u organizmu.
“Sudionici našeg istraživanja kod kojih je zamijećeno lučenje najviše oksitocina bili su darežljiviji u donacijama u humanitarne svrhe kada su bili u prilici” te su pomagali na razne druge načine, rekao je glavni autor studije, Zak.
Prikupljani su i podaci o emocionalnom stanju sudionika s ciljem procjene njihova zadovoljstva životom. Da bi se testiralo društveno korisno ponašanje, znanstvenici su sudionike pitali jesu li donirali novac ili volontirali u proteklih godinu dana.
“Otkrili smo i da se lučenje oksitocina povećava s godinama te da postoji pozitivna korelacija sa životnim zadovoljstvom”, rekao je Zak.
Istraživanjem je utvrđeno da stariji ljudi imaju više razine oksitocina, da su općenito spremniji pomoći drugima i da su zadovoljniji od mladih ljudi.
Međutim, istraživanje nije pokazalo je li oksitocin ishod ili uzrok promatranih oblika ponašanja. Sami su autori naglasili da ne mogu utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između oksitocina, društveno korisnog ponašanja i subjektivnih stavova.
“Vrlo vjerojatno postoje dodatni faktori, osim lučenja oksitocina, koji utječu na činjenicu da ljudi dijele novac drugima, doniraju u humanitarne svrhe, sudjeluju u religijskim aktivnostima i imaju visoku razinu zadovoljstva životom, a koje ne možemo mjeriti i koji bi trebali biti istraženi u budućim istraživanjima”, napisali su istraživači.
Autori studije nisu uzeli u obzir ni to da stariji ljudi u nekim slučajevima imaju više vremena i novca na raspolaganju od mlađih ljudi.
Točan način na koji oksitocin funkcionira je znanstveno dvojben. Dokazano je da hormon igra važnu ulogu u odnosu između majke i djeteta: oksitocin potiče trudove, stimulira proizvodnju mlijeka i jača vezu s dojenčetom.
Oksitocin također može smanjiti stres i tjeskobu, čini ljude suosjećajnijima, važan je za seksualno uzbuđenje i može potaknuti povezivanje parova i povjerenje među ljudima.
Da oksitocin pridonosi povjerenju među ljudima eksperimentom su dokazali ekonomist Michael Kosfeld i psiholog Markus Heinrichs. Sudionici eksperimenta, kojima je kroz nos ubrizgan oksitocin, pokazali su znatno više povjerenja u druge ljude od onih kojima je dan placebo.
Studija objavljena 2005. godine u časopisu Nature, u kojoj je sudjelovao i Paul Zak, potaknula je nova istraživanja o spomenutom hormonu.
No uskoro je postalo jasno da način djelovanja ovoga kemijskog spoja ima više nijansi nego što se prvobitno pretpostavljalo i da naziv “hormon ljubavi” ne pojašnjava u potpunosti njegovu stvarnu ulogu u našem društvenom ponašanju.
Na primjer, istraživanja su pokazala da pod određenim okolnostima i u određenim situacijama oksitocin neke ljude može učiniti sumnjičavijima i zlobnijima.
Fenix-magazin/SČ/Hina
