Cristina ima fakultetsku diplomu, ali radi kao čistačica u Španjolskoj. Sektor čišćenja i njege tamo je jedan od najvažnijih ulaza na tržište rada za žene, posebno za migrantice. No, sve više Španjolki radi u ovom sektoru – često s kvalifikacijama koje daleko nadmašuju ono što posao zahtijeva.
Za portal „Noticias Trabajo“ otvorila je dušu o ponašanju nekih poslodavaca: „Ja sam čistačica i još uvijek ima ljudi koji vam nude 10 eura po satu i misle da vam time čine uslugu.“
„Mjere mi vrijeme dok pijem vodu“
No, to nije sve: „U mnogim kućama mi čak mjere vrijeme koje mi je potrebno da popijem vodu.“ Neki klijenti postavljaju zahtjeve koje Cristina naziva „ropstvom“. „Postoje usluge kod kojih se od mene traži da pod čistim na koljenima…“
Unatoč stalnim izazovima, kaže da je sretna i podsjeća se, kad god je to moguće, da je najbolja stvar u njezinom poslu priznanje koje dobije nakon što ljudi vide rezultate njezina rada.
Situacija u Njemačkoj: Rad na crno kao standard
U Njemačkoj oko četiri milijuna kućanstava koristi usluge pomoći u kući, pri čemu ih većina (oko 90 posto) pomoć zapošljava na crno (neprijavljeno). Samo manji dio, oko 2,9 milijuna kućanstava, redovito ili povremeno koristi pomoć, od čega je tek mali djelić (oko 250.000 Minijob-ova) službeno prijavljen, pokazuje studija instituta IW.
Čišćenje kao terapija: Kako kućanski poslovi mogu goditi?
Ne može si svatko priuštiti čistačicu, a mnogi kućanske poslove doživljavaju kao dosadnu obvezu – no, ako se pravilno promatra, rad u kući može biti koristan. Svjesno usisavanje, brisanje prašine ili pospremanje smanjuje stres, jača blagostanje i vraća osjećaj kontrole.
Neuroznanstvenik Ramon Velazquez objasnio je za „i news“ da se kućanski poslovi zbog svog ponavljanja često doživljavaju kao beskrajni i nezahvalni – mozak ne prima „signal nagrade“. No, tko te zadatke svjesno shvati kao vrijedne i smislene, može smanjiti stres i čak potaknuti lučenje hormona sreće. Glazba ili mirisi mogu dodatno pojačati taj učinak.
Fenix-magazin/IK
