U dvorani katoličke crkve sv. Krostofora u Frankfurtu u subotu je održan četvrti susret hrvatskih studenata iz Njemačke. Susret je upriličio Hvatski dušobrižnički ured iz Frankfurt, a vodio ga je hrvatski isusovac o. Ivan Ike Mandurić, duhovnik Studentskog katoličkog centra (SKAC) u Zagrebu i svećenik u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova.
Prigodno duhovno predavanje, koje je organizirano u dva dijela, nosilo je naslov „Emanuel, živi Bog i prijatelj, poznavatelj duše i obnovitelj života“.
Predavač je govorio o vlastitom iskustvu susreta s Bogom, poglavito u njegovoj fazi ateizma i traženja Boga.
-Potječem iz tradicionalne i konzervativne i tradicionalne obitelji iz Posušja, koja je uvijek bila u vjeri. Išao sam na sv. misu. Negdje u 5. razredu osnovne škole teorijama koje dovode u pitanje opstojnost Božju i pitanjima koja su se iz toga rodila, nekako su se urušili temelje moje vjere. Na kraju sam se nekoliko godina nakon toga našao na čistini na kojoj nisam mogao posvjedočiti da vjerujem u Boga. Sumnje su me potpuno nagrizale, a to se odrazilo i na moj život kroz nezadovoljstvo, osjećaj besmisla, nemotiviranost i ogorčenosti na negativan način. Ali imao sam ipak potrebu tragati za Bogom gdje sam shvaćao, ako Boga nema, zapravo sve ne bi imalo smisla. Ako bi Bog postojao život bi dobio na smislu i na neki način sve ono od čega čovjek bježi i čega se boji, imalo bi opravdanje. Dobila bi smisao i dobra djela i trpljenje zbog nepravdi, bolesti, jer bi postajala konačna satisfakcija. U tom traganju za Bogom, shvatio sam da je jedini način da povjerujem, ako nađem nekoga tko je Boga susreto. Svi drugi pristupi tom probemu za mene nisu bili dovoljni. U tom traganju susreo sam jednog svećenika, za koga su mi mnogi pričali kako ih je njegovo svjedočanstvo vraćalo vjeri. To je bio prof. Tomislav Ivančić. Jednom prilikom je u Splitu držao seminar na koji sam žarko želio ići i tu se po prvi put probudila nada da bi to moglo biti to istinski istina, jer je taj čovjek pričao sasvim drugačije od drugih. Nakon odlaska s tog seminara, mogao sam sebi reći da sam susreo čovjeka koji je susreo Boga. To znači da je Bog morao negdje biti, samo ga trebam intenzivnije i odlučnije tražiti. Zato sam se bacio na čitanje Sv. pisma, molitve i istinski se moj život počeo mijenjati sve dok godinu–dvije nakon toga nisam i sam doživio mistično iskustvo u nutrini koje je toliko duboko promijenilo moj stav prema Bogu da sam znao da sam odtad zauvijek onaj koji vjeruje u Boga jer sam ga osobno doživio i susreo. To mijenja moj život i ispunja ga u svakom smislu na svakom području i mijenja onog mene koji je bio bezvoljan, mrzovoljan, negativan u radosnog, vedrog, optimističnog, marljivog, susretljivog, ispričao je pater Ike studentima svoje iskustvo vjere.
Nakon cjelodnevnog predavanja i razgovora predavača sa studentima i gostima, uvečer je u crkvi sv. Kristofora služeno je misno slavlje koje je predvodio o. Mandurić u zajednišvu s delegatom vlč. Ivicom Komadinom, ravanateljem Caritasa hercegovačkih biskupija dr. vlč. Antom Komadinom, fra Marinkom Vukmanom (HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus), don Matom Križićem (HKŽ Ingolstadt) i fra Markom Domazetom Lošom (HKŽ Frankfurt).
Organizirana je također zajednička večera i upoznavanje 50-tak studenata koji su stigli iz Frankfurta, Berlina, Mainza, Ingolstadta, Stuttgarta, Darmstadta, …
Opširnije o susretu hrvatskih studenata i predavanju patera Ike Mandurića čitajte u tiskanom izdanju Fenix magazina.
Fenix/SIM/Adolf Polegubić
