Napadaju me ugroženi glazbenici
Tonči Huljić, ime koje u Hrvatskoj ili vole ili mrze, trećega nema. No, u svijetu ga cijene!
Tonči Huljić, ime je koje u svijetu hrvatske estrade izaziva divljenje ili zgražanje, trećega nema. Napadaju ga glazbeni kritičari, pa čak i neke njegove glazbene kolege, no on samo odmahuje rukom i kaže: svatko tko je imalo inteligentan i želi uspjeti u ovome poslu ne gleda blagonaklono na onoga koji se s trona ne miče 30 godina. I zapravo je tako, jer Huljićevi već tri desetljeća, uspješno “drmaju” hrvatskom glazbenom scenom, pa sviđalo se to nekome ili ne.
F: Pjevači koji izvode pjesme iz radionice Huljić su itekako popularni među najmlađom generacijom Hrvata u iseljeništvu. Riječ je o generaciji za koju svi strahuju da će izgubiti svoj identitet. Izgleda da ipak nije tako?
Ne može pjevač biti popularan u iseljeništvu, ako nije popularan kod kuće. Bilo je tu i tamo slučajeva kroz povijest kada su neki u iseljeništvu bili popularniji nego kod kuće, ali nekako sve kreće od kuće, pa tako i identitet. Ne mogu ga izgubiti ako su ga dobili od roditelja.
F: Vas i suprugu Vjekoslavu napadaju, kritiziraju, doslovno pljuju, no Vi i dalje osvajate glazbeno tržište. Smetaju li Vama i Vjekoslavi ti napadi?
Ne smetaju, jer sve ovisi od koga dolaze, a dolaze s fronte ugroženih glazbenika. Radim različite žanrove glazbe, a svatko tko krene nešto raditi, radi to radi ljubavi, ali i radi novca. Tko kaže da ne radi zbog zarade, laže. Niti jedan inteligentan autor ne može reći da radi samo radi sebe, radi to radi zarade, da ga se sluša. Mene slušaju 30 godina i naravno da ima puno frustracija i zlobnih komentara od konkurencije…
Ostatak intervjua pročitajte u tiskanom izdanju Fenixa
