Svim se silama trudim izdati prvi singl nakon punih deset godina stanke. Doista je vrijeme da izađe – Petar Grašo
Petar Grašo, pjevač koji već dvadeset godina svojim pjesmama zabavlja publiku u domovini i iseljeništvu otkriva zašto se više ne odaziva na svaki humanitarni projekt na koji ga zovu, zašto je postao oprezan, smeta li mu što ga uspoređuju s Oliverom, te kada će izdati dugo očekivani singl.
F: Nedavno ste nastupili na najpopularnijem iseljeničkom izboru Večernjakova domovnica. Izjavili ste da pjevati na ovom izboru za Vas bila čast..
Prvi put sam nastupio na Domovnici. Ovo je jedan vrlo respektabilan događaj, mislim da bi svima nama izvođačima iz Hrvatske trebalo biti čast i zadovoljstvo da nas se pozove da budemo tu. Svi smo nekako vezani za Hrvate iz iseljeništva. Svi mi imamo nekoga iz obitelji u iseljeništvu. Dočekujemo i otpraćamo ih.
F: Koga Vi imate u iseljeništvu?
Imam rodbinu i sestru koja živi u Berlinu, ša u iseljeništvo uvijek rado dođem.
F: Sudjelovali ste i na humanitarnom koncertu za razminiranje Hrvatske u Bad Homburgu. Sudjelujete li često u humanitarnim akcijama?
Ne radim često, zapravo ne radim onoliko koliko sam radio u prošlosti. Prije sam prihvaćao puno više humanitarnih koncerata, ali ispostavilo se da ti koncerti nisu bili u dobroj namjeri. Tako da zadnjih godina ne radim previše humanitarnih koncerata. Radim koncerte za koje znam da iza njih stoje ozbiljni ljudi, s ozbiljnim projektima i da se doista pomaže ljudima kojima je potrebno. To mi je zadovoljstvo. U Bad Homburgu sam znao sigurno da radim pravu stvar i da će novac otići u prave ruke za pravu stvar.
F: Što se u prošlosti dogodilo da ste postali oprezniji u humanitarnim akcijama?
Pa to su uvijek neka loša iskustva. Radili smo, primjerice, humanitarne koncerte, skupljeno je dosta novca, a ništa nije bilo uplaćeno za onoga za koga se humanitarna akcija radila. Tada se osjećate razočarano i podvučete neku liniju i odbijete tamo gdje niste sigurni da su nakane dobre. Sada radim svega tri humanitarna projekta godišnje. Privatno pomažem, ali o tome ne želim govoriti javno.
F: Gdje god dođete i zapjevate, usporede Vas s Oliverom Dragojevićem. Imponira li Vam to ili Vas ponekad naljuti?
Od 1996 godine nosim epitet Oliverovog nasljednika. Uvijek se mičem od toga, ali nikako se maknuti. Oliver je još uvijek živ, dao Bog da poživi još pedeset godina. On je jedinstven, ali očito imamo tu boju glasa zbog koje nas ljudi uspoređuju. Ako je to pozitivno, meni je drago, bitno mi je da ljudi slušaju moje pjesme i da me vole. S kime će me uspoređivati, manje je bitno.
F: Bili ste gost na projektu Madre Badessa. Stil glazbe je poprilično drugačiji od onoga što inače radite. Ipak, odlično ste se snašli.
Bilo je to prekrasno iskustvo. Raditi s Tonćijem Huljićem i Goranom Bregovićem je bilo fenomenalno. Oni su najveće face ex Jugoslavije, s obojicom sam prijatelj. Ja sam Dalmatinac, a i to je neka vrsta takve glazbe, pa je i to neka poveznica.
F: Izdajete i novi singl uskoro. I to nakon deset godina stanke?
Da, trenutačno se svim silama trudim izdati prvi singl nakon punih deset godina. Doista je vrijeme da izađe. Trebao bi izaći u svibnju.
F: Kako će se zvati?
Nikada ne otkrivam naziv singla prije nego izađe.
F: Zašto, bojite se da ga netko ne urekne?
Ha,ha, da tako nešto.
F: Čini se, da nitko nije urekao Iluziju, Danijelin singl za kojeg ste napisali stihove, jer je kratko nakon izlaska postao hit.
Da, Danijela je u zadnje vrijeme izdala tri hita, a sada i Iluzija kao četvrti. Vrti se u eteru i jako smo zadovoljni kako ga je publika prihvatila.
F: Kako je raditi s ženom s kojom dijelite život?
Ne miješamo previše privatno i poslovno. Danijela je vrhunska pjevačica. Ja joj zadnjih godinu dana radim pjesme. Ne petljam joj se previše u posao, niti ona meni i to dobro funkcionira.
F: Zar nema nikada sitnih razmirica, ono: ovako ili onako je bolje?
Da, naravno da ima, ali u pisanju stihova Danijela sve prepusti meni. Prihvaća savjete. Ima nekih malih razmirica, ali u svakom kreativnom svijetu je to normalno.
F: Znači, nema dominacije jednog ili drugog?
Ne, nema. Čim ima dominacije u odnosu dvoje ljudi to nije dobro, veza ne bi valjala. Ja se Danijeli ne petljam u pjevanje, sugeriram joj. S druge strane, kada pišem pjesme ne petlja se ona meni, sugerira mi.
F: Zapravo, ono što Grašinu i Danijelinu publiku zanima malo više od pjesama, jest kada će svadbena zvona?
Ja o tome ne govorim. Ne volim o tome. Ako i kada bude vjenčanja, mediji će znati.
F: Kakav je Petar Grašo privatno?
Opušten. Kada sam kod kuće, uvijek sam u nekoj crnoj tuti. Volim lepršavo i elegantno. Volim nastupati u odijelima, ali sam kući u sportskoj eleganciji. Ponekad imam bijelu majicu, traperice iskidane i dobre cipele, ali većinom sam u crnom jer volim biti elegantan, pa čak i kad sam opušten, a crno daje eleganciju.
F: Znači, ne robujete modi?
Ne, nipošto. Ne volim ljude koji robuju modi. Imam neka odjela jeftinija, a volim kako mi stoje. Čovjek treba nositi ono u čemu se dobro osjeća, a ne ono u čemu se ne osjeća dobro, a nosi samo zato što je to neka marka.
Razgovarala: Marijana Dokoza
