Interview: Stefan Leko, hrvatsko-njemački svjetski prvak u WKA-Thaiboxu u superteškoj kategoriji

Odbijam borbu kada znam da na njoj zarađuju beskrupulozni ljudi…

Za mnoge je Stefan Leko „najjači čovjek na svijetu“, „legenda u ringu“. Hrvatsko- njemački svjetski prvak u WKA-Thaiboxu u superteškoj kategoriji uskoro ima prestižnu borbu u Mallorci. Meč protiv Damiana Garcie planiran je za 13. travanj.

Fenix: Običan čovjek si ne može zamisliti što znači borba u ringu. Jesi li ikad imao strah od protivnka? – Mislim da je više u pitanju trema, mada je i to neka vrsta straha…straha od situacije. Nikog se ne bojim, ali tremu imam uvijek i laže onaj tko kaže da ju nema.

Fenix:  Često se može vidjeti da se npr. u boksu protivnici na kraju zagrle. Postoji li prijateljstvo među konkurencijom u K1? – Nema u tim borbama prijateljstva. Protivnik ostaje protivnik. Prije ringa, u ringu i poslije ringa. Kod mene nema ni zagrljaja nakon meča. Možda u tom pogledu zvučim arogantno, ali ring i borba nisu mjesto za emocije.

Fenix: Kako se osobno pripremaš za meč? – Važno je konstantno održavati kondiciju. Trening nije samo udarati o vreću, kao što se obično misli. Važno je biti dobar atletičar. Trčim svaki dan, čak i kad sam na odmoru, možda je to malo i pretjerano. Tu su i dizanje utega, aerobic… bitno je kombinirati razne načine treninga.

Fenix: Smiješ li sve jesti ili si na specijalnim dijetama? – Jedem sve. Probao sam ranije i razne specijalne načine ishrane, ali sam došao do zaključka da mi to ne koristi. Organizam treba sve; i masti, i bjelančevine i šećer… ne izbjegavam ni čokoladu. Naprotiv, osjećam se sretan kad pojedem čokoladu, ona me i psihički podigne, a važno je ući u ring s pozitivnim osjećajem.

Fenix: Jesi li ikad bio u situaciji, primijeniti svoje borilačke sposobnosti u svakodnevnom životu? – Pa bilo je provokantnih situacija i provokantnih osoba…bilo je čak i nekih gustih situacija, gdje sam mogao reagirati, ali sam se uvijek suzdržao. Važno je imati samokontrolu.

Fenix: Titule svjetskog prvaka u raznim borilačkim vještinama kao Kickbox, Thaibox, Muay Thai, Vollkontakt, kod tebe se redaju od 1996. Je li tajna pobjede samo u dobrom treningu ili imaš neku svoju taktiku? – Moj motiv je: napad je najbolja obrana. Dok si god u napadu, imaš protivnika pod kontrolom, jer se on brani. Puno sam dosad profitirao od kondicije, jer sam lagan. Do sada su svi moji konkurenti bili teži od mene i da sam čekao i branio se, pregazili bi me. Zato uvijek idem u napad. Važno je i brzo reagirati i stalno biti u akciji.

Fenix: Često te pozivaju na borbe, ali ti odbijaš mnoge nastupe. Koji su razlozi za to? – Razočaran sam, jer to sa sportom više nema nikakve veze. Iza svega toga stoje beskarakterni, pokvareni ljudi koji gledaju samo novac. Ne samo organizatori, nego i sportaši, nema u tome više ni 10 posto sportaša. Kada bih znao da novac koji donosi moja borba ide u dobrotvorne svrhe, za pomoć bolesnoj djeci npr., odazvao bih se bez problema. Ali kad znam da na mojoj borbi zarađuju beskrupulozni ljudi, nemam volju.

Fenix: Nedavno si bio u Wuppertalu na koncertu Olivera Dragojevića, pa si se s njim slikao. Mnogi su tada komentirali:“dvije legende na jednoj fotografiji“. Slikaš li se često s popularnim osobama? – Uopće ne. Ljudi se često slikaju sa mnom, i obični i popularni, većinom ne znam ni s kim se slikam. Možda sam ranije bio prepotentan, pa mi to nije ništa značilo, ali na mojim borbama su bili npr. Bruce Willis, Michael Jordan, Elton John…i nikad nisam pomislio na to da se s njima slikam. Ali Oliver je za mene ipak poseban i bila mi je velika želja imati uspomenu s njim. Njegove me pjesme odvode u Hrvatsku…

Fenix: Odrastao si u Njemačkoj. Odlaziš li često u Hrvatsku? – Idem skoro svako ljeto dolje na odmor, pretežno u Dubrovnik. Bio sam stvarno svuda po svijetu, ali pravi odmor je jedino kod nas!