Jesu li rat, klimatska kriza i posljedice pandemije koronavirusa doista jedini razlog visokih potrošačkih cijena? Ne samo u SAD-u već i u Europi, političari razlog za rastuću inflaciju vide i u dizanju cijena velikih korporacija i to nazivaju inflacijom pohlepe, odnosno inflacijom izazvanom pohlepom.
Ono što se mnogim potrošačima čini čudnim u šetnji supermarketima jest da se mnoga poskupljenja hrane teško mogu objasniti uobičajenim razlozima za rat i energetsku krizu.
– Nažalost, vidimo i zahtjeve prehrambene industrije čiju visinu ne možemo opravdati niti jednim od navedenih niti drugim čimbenicima. Takve zahtjeve strogo odbijamo. Krizna vremena nisu vremena za maksimiziranje profita i širenje marže. Kupci ne bi trebali platiti račun nečije pohlepe, poručili su iz trgovačkog lanca REWE u razgovoru za njemački RTL.
Unatoč krizi, Nestlé, najveći svjetski proizvođač hrane, uspio je početkom godine povećati prodaju.
– To ste mogli predvidjeti već prošle godine. Naša operativna marža također se smanjila, tako da nemamo koristi od ove situacije. Pogođeni smo, baš kao i potrošači, pokušao je objasniti direktor Nestléa Mark Schneider gostujući u programu švicarske televizije.
Konzultant uprave, stručnjak za maloprodaju i sveučilišni predavač profesor Thomas Roeb također je sumnjao da bi veliki proizvođači hrane mogli imati koristi od krize, a time i od potrošača.
– Poskupljenja bi mogla imati i druge razloge. U svakom slučaju, radi se o poskupljenjima koja nadilaze ono što je stvarno potrebno, rekao je Roeb.
ADAC: Popust na spremnike očito nije prošao 100 posto
A onda kraj popusta na rezervoare i ponovno eksplozivno povećanje cijena goriva i to uz pad cijena sirove nafte.
– Ovdje se također zarađuje gotovina. Kod popusta na spremnike vrlo jasno vidimo da nije 100 posto prebačen na potrošače, odnosno na vozače. I mi već vidimo kompanije za mineralna ulja kao dobitnike cijele situacije. Ako pogledate profitne marže koje su se, za razliku od početka godine, učetverostručile ili upeterostručile, onda se stvarno ne može reći na drugi način, kaže Katharina Luca iz ADAC-a.
Tvrtka za proizvodnju mineralnih ulja Shell i njezin izvršni direktor Ben van Beurden posebno su u ovom trenutku na udaru kritika. Britanski Guardian procjenjuje da će Beurdenova godišnja plaća ove godine porasti sa 7,5 na 16 milijuna eura.
Usred europske energetske krize, Shell sklapa ogroman posao i svojim zaposlenicima plaća osam posto bonusa. Britanski automobilski lobist Howard Cox, koji sebe opisuje kao najvećeg neprijatelja Shella, već deset godina kritizira pohlepu tvrtke za profitom.
– On sigurno nema suosjećanja za siromašne. On uopće ne zna kako je ustati ujutro, a da ne znaš možeš li si priuštiti nešto za jelo ili kako skuhati čaj. Koliko još novca želi? To mi se gadi, kritizirao je Howard Cox izvršnog direktora Shella.
Fenix-magazin/MD
