Nakon duge teške bolesti u Dortmundu je 31. ožujka preminuo istaknuti hrvatski politički emigrant Slavko Šapina.
Za Fenix-magazin piše: Ivan Lozo
Rođen je 1939.godine u zaseoku Šapinov Dočić duvanjskog sela/župe Roško Polje. Otac Petar mu je bio lugar u službi NDH u Zemunu gdje je preminuo 1943. godine. Slavko je sa mnogobrojnom braćom i sestrama odrastao u siromaštini u rodnom selu. Većina roda Šapina iz Šapinova Dočića bila je prohrvatski orijenirana. Više od 15 ih je poginulo redovima domovinske vojske braneći domovinu. Njegova je obitelj i nakon rata pomagala Križare/Kamišare te je zato bila izložena represalijama jugokomunističke vlasti.
Kao mladi čovjek Slavko je iz političkih razloga emigrirao preko Italije u Njemačku, gdje se kasnije oženio sa Marom Čubelić s kojom je stekao dvoje djece, kći Ljubicu i sina Vjekoslava. Na početku je svoj svakodnevni kruh zarađivao kao šumski radnik. Bio je marljiv i vrijedan te uzoriti muž i otac. Kasnije je otvorio restoran u Hohensyburgu kod Dortmunda, a pri kraj svoga radnog vijeka imao je dva elitna restorana u Ruhrskoj oblasti.
Kao mladi hrvatski politički emigrant Slavko Šapina pristupio je hrvatskoj državotvornoj političkoj organizaciji Ujedinjeni Hrvati Njemačke (UHNJ) koja je bila u sastavu krovne organizacije HOP (Hrvatski oslobodilački pokret). Jugoslavenska zločinačka Udba je organizirala atentat na Slavka Šapinu. Nije ga pratila samo rebublička Udba (SRBiH), već i represivne službe Udbe iz Hrvatske i Slovenije. Šapina se nije pokolebao, bio je pravi revolucionar i zato je imao nadimak Che Guevara.
Slavko Šapina osjetio je znakove vremena i potrebu mijenjanja načina borbe. Tako je 1974./1975. postao jedan od suosnivača nove hrvatske državotvorne emigrantske političke organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE). Osnivanje UHE bio je odgovor na “Novu istočnu politiku” i Helsinšku deklaraciju 1975.
Kratko nakon što je UDB-a u Frankfurtu 1980.godine ubila prvog predsjednika UHE, Nikolu Miličevića, na čelo organizacije došao je Slavko Šapina. Za Šapinovoga predsjedničkog mandata, kojemu je potpisnik ovih redaka bio glavni tajnik organizacije, izaslanstvo UHE je, kao prva hrvatska delegacija, 1982.godine primljena na službene razgovore u Europskom parlamentu u Strassburgu. Tada je UHE uspostavila i čvrste veze sa Paneuropskom Unijom, ali i službenim političkim Bonnom. Upravo su se te dugogodišnje veze organizacije UHE sa službenim Bonnom pokazale od značajne koristi u danima međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. To je potvrdilo i istaknulo veleposlanstvo RH u Bonnu u svom službenom dopisu MVP HR od 28. ožujka 1994. godine.
U danima borbe za hrvatsku neovisnost krajem 1980. godine Šapina je bio dopredsjednik UHE te se nakon obnove Hrvatske stranke prava priključio HSP-u.
Slavko Šapina imao je značajan utjecaj na formiranju političkih načela i uspjehu političkog rada organizacije UHE. Jedan je od rijetkih čelnika te organizacije koji je iza sebe ostavio i kratki pisani prikaz o radu UHE kojega je sastavio 2005. godine. Organizacija UHE još čeka svoga povjesničara, a značajno mjesto zasugurno pripada Slavku Šapini.
Fenix-magazin/SIM/Ivan Lozo, dugogodišnji gl. tajnik UHE
