U srijedu, 9. listopada se navršilo 38 godina od političkog ubojstva hrvatskog emigranta Antuna Kostića. Za taj grozni jugokomunistički-udbin zločin još uvijek nitko nije odgovarao.
Antun Kostić, rođen 26. rujna 1943. u Brodskom Varošu, završio je bogosloviju u Đakovu i nakon toga emigrirao u SR Njemačku. U Münchenu se zaposlio u jednom poduzeću kao skladištar, a u slobodno vrijeme je igrao nogomet za tamošnju Croatiju. Kasnije je osnovao Hrvatsko Društvo Zrinski i bio mu potpredsjednik.
Ustajao je rano i svakog jutra bi oko sedam sati krenuo automobilom s parkirališta ispred zgrade u kojoj je stanovao. Tako je bilo i 9. listopada 1981.
Upravo kad je prilazio automobilu, pritrčao mu je nepoznati čovjek i u njega ispalio tri hica iz revolvera cal. 7,65 s prigušivačem, od čega su dva bila smrtonosna: jedan u glavu i drugi u prsni koš. Kostić je izdahnuo na putu za bolnicu.
Prema izjavama svjedoka, ubojica je bio nizak čovjek s crnim brčićima, s kariranom kapom na glavi i crnim puloverom.
Antun Kostić je iza sebe ostavio ženu i dvije maloljetne djevojčice. Pokopan je 16. listopada 1981., uz nazočnost nekoliko stotina prijatelja iz cijelog svijeta, na münchenskom groblju Waldfriedhof. Nad otvorenim grobom od pokojnika se oprostio vlč. Vilim Cecelja koji je rekao:
“Ante, počivaj mirno u ovoj zemlji! Borba s time što si ti pao neće prestati! Mi smo svjesni da će još mnogi od nas poginuti. Mi smo svjesni da ćemo još nekoje pokopati u tuđini. Ali taj pokop, ta smrt, taj nestanak nije propast, nego nada za našu hrvatsku budućnost“.
Prema izjavi višestrukog agenta Josipa Majerskog, koju je dao njemačkoj policiji nakon svog povratka u Jugoslaviju Udba se posebice zanimala za Stanka Nižića i Antuna Kostića. O njima su ga više puta ispitivali inspektori Udbe Kazimir Rajković, Mate Prka i Max Manfreda. Majerski tvrdi da mu je na osnovi tih razgovora bilo jasno kako Udba planira Kostićevu likvidaciju.
U blizini Antuna Kostića Udba je imala nekoliko agenata: suradnika Centra SDB-a Tuzla – Marijana Arlovića pod pseudonimom “Kozara”, kojeg je na vezi držao Mehmed Bajrić; te suradnike udbine centrale u Zagrebu, Ivicu Šimunovića pod pseudonimom “Oskar”, kojeg je na vezi držao Đuro Lukić i Krunoslava Pratesa pod pseudonimom “Boem”, kojeg je na vezi držao Josip Perković.
Fenix-magazin/SIM/Dragan Cotić
