Prošle su 23 godine od smrti hrvatskog političara i ratnog ministra obrane Gojka Šuška.
Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.) obilježio je i ušao u hrvatsku povijest kratkim izvješćem izrečenim pred prvim hrvatskim predsjednikom dr. Tuđmanom nakon pobjednički izvedene VRO Oluja 1995. godine. „Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” Upravo tim pokličem postalo je Gojko Šušak sinonimom i simbol za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i hrvatskih snaga HVO- a vođene tijekom Domovinskog rata (1991. -1995.)
I dok Hrvatska ovih dana obilježava velike obljetnice i događanja svoje starije i novije povijesti (Spomendan Zrinskih i Frankopana, VRO Bljesak 1. svibnja 1995. i tragičnu pogibiju 12. Redartvenika u Borovu Selu 2. svibnja 1991.) upravo 3. svibnja ove godine navršit će se već dvadeseta obljetnica smrti Gojka Šuška (Zagreb, 3. svibnja 1998. ).
Preminuvši u 53. godini života taj je Hercegovac, hrvatski iseljenik i političar za burnog i bogatog života sanjao u dalekoj Kanadi hrvatsku neovisnu državu. Bio je i ostao povijesni i nezaboravni ministar obrane Republike Hrvatske (1991. -1998.), jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Kao ratni ministar obrane Republike Hrvatske dao je nemjerljiv doprinos ustrojavanju, stvaranju, jačanju i pobjedama u ratnim operacijama Hrvatske vojske.
Gojko Šušak je rođen 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak. Njegov otac i brat nestaju na kraju Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partizanskih snaga u Zagreb.
Jugoslaviju napušta Šušak 1968. kao student Pedagoške akademije u Rijeci. Preselio se u Austriju, odakle za šest mjeseci odlazi u Kanadu gdje se pridružuje političkim krugovima hrvatskih domoljuba postavši jedan od najaktivnijih hrvatskih iseljenika u Kanadi. U krugu okupljenom oko franjevačke misije u Norvalu organizirao je Šušak hrvatske škole, nogometne klubove, hrvatska vjerska događanja i crkvene blagdane. Jedan je od osnivača hrvatske katedre koja i danas djeluje, kao jedna od rijetkih na svijetu, na Sveučilištu Waterloo. Bio je ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi te predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Po svemu tome za jugoslavenski komunistički režim bio je i ostao Gojko Šušak dio “neprijateljske u-emigracije”.
Kao takav krajem 1980.-ih Šušak je domaćin prve kanadske turneje budućeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Šušak je 1987.organizirao njegovo prvo predavanje.. Po osnutku Hrvatske demokratske zajednice (HDZ-a) pomaže Tuđmanu u prikupljanju novca za nadolazeću predizbornu kampanju.U Hrvatsku se vraća u siječnju 1990. kada je nazočio 1. općem saboru HDZ-a održanom u Zagrebu. Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora održanih u svibnju 1990. godine, Šušak je 30. svibnja postao član prve hrvatske Vlade i u kojoj je imenovan ministrom iseljeništva. Tu dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujući po iseljeničkim zajednicama sa zadatkom povezivanja s hrvatskom dijasporom i jačanjem diplomatskih i gospodarskih veza sa zemljama u kojima su hrvatski iseljenici živjeli u značajnom broju.
U vrijeme kada je Šušak imenovan ministrom obrane, Domovinski rat bio je u punom jeku. Ministarstvo obrane pod njegovim vodstvom većinu je raspoloživih sredstava angažiralo na istočnom bojištu u bitci za Vukovar. U srpnju 1991. godine Zbor narodne garde (ZNG), je preimenovan u Hrvatsku vojsku (HV), imao je samo nekoliko brigada, ali relativno brojne policijske snage. Poslije imenovanja generala Antona Tusa načelnikom Glavnog stožera i restrukturiranja koje je proveo Šušak, početkom prosinca formirano je 60 brigada ZNG-a. Ujedinjeni narodi 25. rujna nametnuli su Hrvatskoj embargo na uvoz oružja. Vlada Republike Hrvatske ipak je nastavila kupovati oružje, ali je i počela proizvoditi vlastite minobacače, strojnice i tenkove.
Zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja Šušak je imenovan je 4. ožujka 1991. godine, a 31. ožujka te godine započeo je Domovinski rat. Kao član Vlade nacionalnog jedinstva, Šušak je pomogao u prikupljanju financijske pomoći od iseljenika za kupovinu oružja. Procjenjuje se da je u rujnu 1991. godine oko 5.000 vatrenog oružja za hrvatske snage MUP-a i ZNG-a bilo kupljeno iseljeničkim novcem.
Na 4. Općem saboru HDZ-a, održanom u veljači 1998. godine, Šušak je izabran za potpredsjednika stranke. Na tom je skupu održao svoj posljednji javni govor. Tada je govorio o potrebi poštivanja prava zaštite hrvatskog naroda u drugim državama, ističući posebice Bosnu i Hercegovinu tvrdeći: “Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja.”
Šušak umire iste godine od raka pluća. Ministar obrane SAD William Perry nazočio je njegovu pogrebu kao službeni predstavnik Sjedinjenih Država te u svom govoru među inim o Šušku rekao: “Za Hrvatsku je bio presudan za uspostavu slobode, a za Sjedinjene Države je bio presudan za uspostavu mira i stabilnosti na ovom prostoru”. Posmrtno je 5. svibnja 1998. Šušak promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.
Povodom 10. obljetnice njegove smrti u Širokom Brijegu je otkriven njegov spomenik. Svake godine se u Širokom Brijegu održava i memorijalni nogometni turnir u njegovu čast.
Za Fenix-magazin/MD/Greta Drago
