Velebna izložba “Virgilovi svjetovi – Izbor iz grafičkog opusa” hrvatsko-francuskog grafičara, slikara i pjesnika Virgilija Nevjestića, otvorena 5. studenoga u Hrvatskom centru u Beču, u povodu 90. godišnjice njegova rođenja, na kojoj je predstavljen život i rad ovog fascinantnog Hrvata svjetskog glasa, rodom iz Bosne i Hercegovine, zatvorena je u četvrtak navečer premijernim prikazivanjem biografskog dokumentarno – igranog filma ”Tihi skitnica”.
Piše: Snježana Herek
Film redatelja Zdenka Jurilja, u trajanju od 93 minute, dojmljiva je priča o Virgiliju Nevjestiću, čiji je život bio jednako impresivan i jedinstven, kao i njegova djela, koja su izlagana ne samo u Parizu i Francuskoj gdje je živio i stvarao od 1967. godine do svoje smrti 2009. nego i u najvećim svjetskim galerijama. Njegovo stvaralaštvo govori o najdubljim likovnim i pjesničkim frekvencijama, ponekad iz krikovima ljudske duše. Koje su i Bečani na premijeri uočili i pokušali podijeliti. Sve te tragove podrijetla, umjetnikovo preživljavanje i čežnju za koricom kruha, emocije i ljubavne i poetske intime. Dakle, cijeli Virgilijev životni put sa njegovim svemirskim vezama.
Bečku filmsku premijeru Tihog skitnice, koji je dolutao i do Beča, otvorila je pozdravnim riječima u ime domaćina, Hrvatskog centra u Beču, njegova djelatnica Adrijana Markon Jurčić.
Potom se je publici obratio prigodnim riječima i opunomoćeni ministar u hrvatskom Veleposlanstvu u Austriji Josip Špoljarić, naglasivši neizbrisiv trag Vergilija Nevjestića ne samo u likovnoj umjetnosti u Francuskoj nego i u Hrvatskoj i svjetskim kulturnim krugovima.
Bečkoj premijeri bili su nazočni i članovi umjetnikove obitelji iz Zagreba, nećak Ivan Nevjestić i njegova supruga Mara. Ljudi koji su utemeljili Zakladu Virgilije Nevjestić, i u nju uključili i stručnjake i znanstvenike, povjesničarku umjetnosti dr. sc. Snježanu Pintarić i Vesnu Jurić Bulatović koja upravlja Zakladom. Sve s ciljem očuvanja, zaštite, istraživanja, te predstavljanja umjetnikove izuzetno vrijedne likovne i pjesničke ostavštine. I njene promocije u Hrvatskoj i inozemstvu, kako ovaj likovni velikan rođen 1934. godine u selu Kolo kraj Tomislavgrada u BiH i njegov jedinstven stvaralački opus ne bi pao u zaborav.
Za vrijeme projekcije filma, koji se temelji na zapisima iz umjetnikovog dnevnika, koji je Virgilije ostavio iza sebe, u dvorani je vladala neka čudna, neopisiva tišina. Tišina suosjećanja, ali i divljenja ovom slikarsko-grafičkom velikanu.
Ta autentična priča Vergilija Nevjestića koji je sam sebe nazivao “skitnicom”, a kojeg su francuski kritičari smatrali jednim od najvećih grafičara 20. stoljeća, zapravo je prvi put objedinjena i kao takva ugledala svjetlo dana, u ovom dokumentarno-igranom filmu, koji je oduševio i Bečane.
Taj prikaz od umjetnikove kolijevke pa do groba raznježio je bečku publiku, koja je po završetku filmske projekcije imala priliku još jednom obići izložbu i pogledati izložbeni postav, koji je iz Beča seli u Zagreb. Na izložbu u Sesvete 4. prosinca, pod naslovom “Pariška jesen”.
Naime, nakon Virgilijeve smrti 2009. godine, njegova je obitelj odlučila čitav njegov stvaralački opus iz Pariza prebaciti u Zagreb, od slika i grafika do crteža, pisma, zbirka pjesama i filmova, gdje je danas u sklopu Zaklade Virgilije Nevjestić dostupan ne samo ljubiteljima likovne umjetnosti nego i nadolazećim generacijama.
“Svaki gledatelj večeras je bio dirnut ne samo emotivnom stranom filma o Virgiliju nego i onom stručnom, visokoprofesionalnom. Ali i njegovom upornošću, marljivošću i nadom u bolje sutra, koji su ga unatoč teškim životnim udarcima, bio je gladan i po tri dana kako je rekao, doveli do vrha i umjetničke slave u Parizu. Gradu, koji ugošćuje samo najbolje i probane umjetnike. Bilo je impresivno vidjeti čovjeka koji je cijeli život živio za umjetnost. Hrvata koji dolazi iz male i siromašne sredine, iz malog naroda, koji se je isključivo marljivim radom i nepokolebljivošću domogao svjetske slave”, rekao je opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Beču Josip Špoljarić, nakon projekcije filma.
“Povod za snimanje filma je bio povratak Virgilijevih posmrtnih ostataka i njegove supruge Danielle iz Pariza u Zagreb, prema želji, koju je u oporuci ostavio moj stric Virgilije. Sve je počelo 2019. godine obilježavanjem 10. obljetnice smrti Virgilija u čiji smo spomen organizirali čitav niz izložbi. Od Tomislavgrada i Livna preko Mostara i Tuzle, pa sve do galerije na tvrđavi u Kninu. Tada je k nama došla filmska ekipa iz Širokog Brijega, Zdenko Jurij, Tomislav Bubalo i Mario Vukadin s željom da snime biografski dokumentarni film o Virgiliju. Okidač, odnosno povod je bio prenos posmrtnih ostataka u Zagreb, a predložena okosnica filmske priče Virgilijevo rođenje – odlazak i povratak. Povratak u Zagreb, u našu obiteljski grobnicu, po njegovoj želji. A nama na ponos! Sretni smo da smo mu uspjeli ispuniti želju. Virgilije je bio čovjek, koji je sve udarce u životu, glad, siromaštvo, ali i one najteže, kada mu je umrla majka i supruga Daniella stoički podnio, govoreći da sve to graniči s harmonijom svemira”, rekao je Virgilijev nećak, Ivan Nevjestić. Uz opasku, kako je film sniman na tri mjesta: u rodnom Kolu kraj Tomislavgrada, Zagrebu gdje je studirao slikarstvo i Parizu, gradu umjetnikovih uspjeha.
“Film je fascinantan, kao i izložba. Virgilije je živio za umjetnost i ona mu je bila duševna hrana i onda kada je bio gladan. To da je ušao u francusku povijest kao jedan od najistaknutijih grafičara 20. stoljeća, već samo po sebi dovoljno govori. Ponosni smo da je i Hrvatski centar imao priliku ugostiti Virgilija Nevjestića. Izložba, koja se danas zatvara je zaista jedinstvena. Sastojala se je od dva dijela: u prvom su dijelu bili predstavljeni Virgilijevi najvažniji grafički radovi, a u drugome su izloženi plakati kojima je Nevjestić predstavljen u velikim svjetskim galerijama i muzejima. Ovom prigodom predstavljeno je i nekoliko bibliofilskih izdanja koje je umjetnik vlastoručno opremio te predstavljaju remek-djela grafičke umjetnosti. Sve to je velika odgovornost i puno posla za obitelj Nevjestić i istoimenu Zakladu”, rekla nam je Marko-Jurčić iz Hrvatskog centra, inače predsjednica bečkog ogranka Matice hrvatske.
Scenarist i režiser filma (2023.) je Zdenko Jurilj. Producenti su Mario Vukadin i Tomislav Bubalo. Snimateljski rad potpisuju Antoni Ćorić, montažu Tomislav Topić, a glazbu Ivica Vučko.
Uloge tumače Jozo Mikulić, Ivan Krajina i Ljubo Mikulić-Brajo. Film je napravljen u zajedničkoj produkciji Olimpa iz Zagreba i Kadra iz Širokog Brijega.
Evo i podataka o umjetniku: Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963., Virgilije Nevjestić (1935. – 2009.) svoju je iznimnu karijeru započeo u Parizu 1967. godine. Ondje je nastao fascinantan opus jednog od najvećih majstora grafičke umjetnosti dvadesetog stoljeća. Sljedećih 40 godina nastaje impresivna i bogata umjetnička karijera, s izložbama u najprestižnijim europskim i svjetskim kulturnim središtima i institucijama, muzejima i galerijama. U svim pregledima pariške umjetničke scene, ime Virgilija Nevjestića postalo je nezaobilazno i službena umjetnička kritika smatra ga jednim od najistaknutijih francuskih i europskih grafičara 70-ih i prve polovice 80-ih godina. Dobitnik je brojnih nagrada i prizna. Njegova djela su izložena u svim relevantnim svjetskim muzejima.
Virgilije Nevjestić je za života napravio stotine ulja, crteža, pastela, keramike i više od 10.000 grafičkih ploča. To je što se tiče likovne umjetnosti, ali i kao pjesnik je bio izuzetno učinkovit i ima i nekoliko zbirki poezije.
Ono što je također važno istaći je da je Virgilije bio prijatelj s velikim književnicima i nobelovcima, poput Pabla Nerude, Ezre Pounda, Samuela Becketta, Andrea de Richauda, Dragutina Tadijanovića, Zlatka Tomića, Zvonimira Baloga, Pierra Seghersa, za koje je radio i velike grafičke mape.
Fenix-magazin/IK/Snježana Herek
