Od svih Hrvata na svijetu, u ovom trenutku samo hrvatski predsjednik može dodirnuti pehar namijenjen svjetskom prvaku u nogometu. To će u nedjelju, nadamo se, moći napraviti i naši igrači na čelu s kapetanom Lukom Modrićem
Piše: Antonio Bevanda
Godina 2014., bila je veljača. Let Zagreb-Frankfurt, zatim Frankfurt-Rim. Dan poslije let Rim-Zagreb. Bilo ih je mnogo u mom životu, ali taj je bio sigurno najposebniji.
Iz Rima u Zagreb sam letio u zrakoplovu Coca-Cole. Bila je svjetska turneja, a na turneji je bio originalni pehar za svjetskog prvaka u nogometu. Pehar je dug 38 centimetara, težak 6,2 kilograma. Original će, nadam se, naši igrači moći dodirnuti i uzeti na finalu, a zatim dobivaju repliku, ne od zlata, već od pozlaćenog mesinga.
U ovom trenutku od svih Hrvata na svijetu, samo hrvatski predsjednik može dodirnuti pehar namijenjen svjetskom prvaku. To će u nedjelju, nadamo se, moći napraviti i naši igrači. Naime, praksa je da pehar mogu dodirnuti samo predsjednici država i igrači koji su ga osvajali. Bio sam mu na doslovno par centimetara, ali zaštitari su uvijek tu. Jednostavno, nije vam ga dopušteno dodirnuti pehar.
A taj subotnji let, to je bila posebna priča. Ambasador turneje u Hrvatskoj bio je naši bivši reprezentativac Goran Vlaović, inače strijelac prvog velikog gola za Hrvatsku na velikim natjecanjima. Protiv Turske 1996. Pobjeda 1-0 na Euru.
Pehar je u Rimu bio dva dana, otišli smo ga vidjeti, napravili sve što smo trebali, a onda sutradan putovali s njim u Hrvatsku. Bio je lijep, sunčani, zimski dan. U zrakoplovu svega dvije stjuardese, pilot, kopilot, fotograf, Goran Vlaović, par ljudi iz Coca-Cole i ja. Naravno, bili su tu i zaštitari smješteni u zadnji dio zrakoplova. Njih dvojica. Oni su većinu leta stajali.
Uglavnom, u jednom trenutku su počele snažne turbulencije. Malo nas je bacalo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje. Trajalo je to dobrih 15-ak minuta. Stjuardese, a dobro se sjećam jedne zgodne Malezijka, su taman pred nas stavile bogati obrok. No, kad su krenule turbulencije, sve je popadalo. Nije bio ugodan osjećaj. Svašta čovjeku u takvim trenucima prođe kroz glavu. Doživio sam svašta u zrakoplovima, ali takvu turbulenciju baš nikad. Prekrižio sam se, a onda promislio, ako zrakoplov padne, svi će zauvijek pamtiti njegov pad. Jer, u njemu je pehar svjetskog prvaka u nogometu. Nasreću, sve je prošlo dobro. Pehar je stigao u Zagreb.
Luka Modrić je pet puta osvojio Ligu prvaka, velikan je, ali ja već imam priču za unučad. Pa ponovit ću je više puta nego ‘uncle’ Albert one svoje mornarske u Mućkama. Vaš je djed s peharom letio prije Luke, zvuči dobro. Zar ne?
Fenix-magazin/SIM/Antonio Bevanda
