Dok se čeka što će međunarodna zajednica i tužiteljstvo BiH učiniti sa Miloradom Dodikom, koji ne priznaje visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta, kao ni njegove odluke među kojima je i poništenje dvaju ranije donesenih zakona od strane Skupštine Republike Srpske, napetosti rastu.
Za Fenix-magazin piše: Estera Horvat
Mnogi smatraju kako je velika greška Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, što ne priznaje visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu koji je izabran i djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine sve do njegovog kraja mandata, eventualnog njegova ranijeg razrješenja ili podnošenja ostavke. Ali što je dovelo do reagiranja predsjednika Republike Srpske i tko se to doista igra sa životima građana Bosne i Hercegovine?
Naime, odjednom se nakon 30 godina javlja ideja kod Bošnjaka, da pretvore državu u građansku državu, tj. da se ukine konstitutivnost naroda Bosne i Hercegovine, a što znači da bi se morao promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine. U tom slučaju Srbi i Hrvati bi izgubili dosta toga, a Bošnjaci bi dobili, jer više ne bi morali postaviti ni na jednu funkciju niti jednog Srbina i Hrvata. Razumljivije rečeno, Srbi i Hrvati bi mogli izgubiti i posao, jer bi se moglo dogoditi da se zapošljavaju samo Bošnjaci i njihovi istomišljenici.
Naravno, takvo što Bošnjaci ni u ludilu ne bi predložili da su oni u manjini. Ali sada to guraju pod krinkom „demokracije i demokratskih načela“ kako bi se samo verbalno dodvorili Europskoj uniji, kao i Americi, a samo kako bi lakše ostvarili svoje interese. Ali realno ne nude građansku državu, nego državu dominacije Bošnjaka i iseljavanjem svih koji nisu Bošnjaci i koji se po tom pitanju ne slažu s njima.
Čemu sada takva ideja o građanskoj državi, kada se mnoga nacionalna pitanja nisu riješila? Tko to navraća Bošnjake da sada u ovome teškom trenutku predlažu takve promjene zakona? A znaju da se takvi prijedlozi ne mogu prihvatiti ni od strane Srba, a ni Hrvata? Zašto pojedini političari iz reda Bošnjaka prijete opcijom vođenje rata ako se ti zahtjevi ne prihvate? Zanimljivo da na te „prijetnje ratom“ nitko od strane međunarodne zajednice ne reagira. Sasvim je normalno da su uslijedila reagiranja s iskazanim nezadovoljstvom i srpskog i hrvatskog naroda na takve prijedloge.
Vrlo često se od strane pojedinih Bošnjaka osporava Hrvatima iz BiH njihova pripadnost hrvatskom narodu. Ni u tim slučajevima niti tužiteljstvo, a niti međunarodna zajednica ne reagiraju na negiranje Hrvatima njihove nacionalne pripadnosti.
Nadalje, sada odjednom Bošnjaci traže i da se imovina Republike Srpske uknjiži u imovinu, koja pripada Bosni i Hercegovini, kako je to nedavno pisala Slobodna Evropa. Zašto se to sada pokreće u ovim turbulentnim vremenima kada i najmanja iskrica može zapaliti čitavu Bosnu i Hercegovinu? Zanimljivo je da i Federacija Bosne i Hercegovine također uživa u imovini koja bi trebala biti državna imovina, pa čak putem gruntovnice i katastra mijenja i vlasnika zgrada, koje su uknjižene kao imovina koja pripada državi BiH. Dakle, sve bi bilo drugačije da se krene putem realnog dogovora triju naroda u Bosni i Hercegovini kako bi uredili svoju državu na način da budu svi zadovoljni i bez preglašavanja.
Zašto pojedinim Bošnjacima smeta kandidat za suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz reda Hrvata, koji je najbolje ocijenjen od strane Povjerenstva? Pa jasno je da im smeta samo zato što smatraju da će on kao „Čovićev kandidat“ raditi za HDZ, a u isto vrijeme već dugi niz godina rade dva suca Ustavnog suda BiH: sutkinja Seada Palavrić i sudac Mirsad Ćeman koji nikakva pravnog iskustva u sudu nisu imali prije imenovanja. Znači, treba biti član SDA ili njihov parlamentarac kako bi ih SDA predložila za te dužnosti? Ili da oni iz reda hrvatskog naroda koji žele biti imenovani na te dužnosti trebaju biti bliski bošnjačkim stavovima, još po mogućnosti da im jedan od roditelja bude Bošnjak. A u isto vrijeme Bošnjaci se bune kada na isti način bude imenovan Bošnjak u Republici Srpskoj, kojeg su Srbi izabrali po svojoj volji. Radi se tu o licemjerju krajnjih granica, kako je to pisao HMS.
Kada bi međunarodna zajednica mogla realno sagledati situaciju u Bosni i Hercegovini, kada ne bi podlijegala pritiscima za donošenje određenih odluka, nego bi upravo „natjerala“ političke lidere da dođe do dogovora kako bi Bosna i Hercegovina bila po volji sva tri naroda i ostalih koji tu žive. Ili da ti političari, ako nisu sposobni naći dogovor koji će omogućiti narodima Bosne i Hercegovine da mirno žive i rade, odmah daju ostavke.
U suprotnom ne vidi se uopće smisao postojanja međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, jer se njihovim „nespretnim i podilazećim“ odlukama samo produbljuje kriza. Pritom bi neki u Bosni i Hercegovini morali shvatiti da nisu ekskluzivni vlasnici Bosne i Hercegovine, nego da svi imaju i prava, ali i dužnosti. Moraju shvatiti kako Bosna i Hercegovina nije talac nacionalnih pitanja te da se ta pitanja ne zlorabe za vlastite interese i da nema preglasavanja. Da se umjesto toga ulaže u gospodarstvo BiH, pogotovo u turizam, Bosna i Hercegovina bi bila jedna poželjnijih destinacija za odmor, a onda zasigurno i jedna od boljih država za mjesto življenja u Europi. Ovako se u strahu samo čeka još jedna iskra, pa da bude gore nego što je bilo prije 30 godina. Može li međunarodna zajednica to spriječiti?
Fenix-magazin/SIM/Estera Horvat
NAPOMENA: Bez odobrenja autorice kolumne i portala Fenix-magazin nije dopušteno prenošenje priloga
