Tisućljetna povijest, tišina koja odjekuje i kamen koji kao da šapuće priče o davno ispričanim životima – staro židovsko groblje u njemačkom Mainzu više je od samo memorijalnog prostora.
Piše: Marijana Dokoza
To je mjesto gdje se prošlost osjeća na svakom koraku, gdje izblijedjeli, jedva uočljivi natpisi na nadgrobnim pločama pričaju priče o ljudima koji su nekad ovdje živjeli, a sada su kroz njihova imena te priče upisane u kamen i vrijeme. Šetnja ovim grobljem je poput razgovora s onima čiji su tragovi ostali vječno urezani u vrijeme podsjećajući ljude na prolaznost, ali i trajnost sjećanja.
Židovska groblja su najvažnija i najznačajnija svjedočanstva o povijesti Židova u Njemačkoj. U Mainzu je Staro židovsko groblje „Judensand“ s gotovo 1.700 povijesnih nadgrobnih spomenika važna komponenta svjetske baštine.
“Judensand” u Mainzu: Svjedočanstvo vjekova u kamenu
Kroz tišinu starog židovskog groblja “Judensand” u Mainzu šapuću natpisi iz duboke prošlosti. Ovo groblje, čiji mnogi nadgrobni spomenici potječu još iz 11. stoljeća, zajedno s “Heiliger Sand” u Wormsu čini najstarije židovsko groblje u Europi. Njegova povijesna vrijednost bila je 2021. godine dodatno potvrđena upisom na UNESCO-v popis svjetske baštine, kao dio židovskih kulturnih lokaliteta u Speyeru, Wormsu i Mainzu.
Živi kamen povijesti
Groblje, koje se izvorno nalazilo izvan srednjovjekovnih gradskih zidina uz rimsku cestu (današnju Mombacher Straße), služilo je kao mjesto pokopa Židova iz Mainza i okolnih područja. Među brojnim nadgrobnim spomenicima iz 11. do 15. stoljeća posebno se ističu oni posvećeni velikim rabinima poput Meshullama ben Kalonymusa i Jacoba ben Jakara, čija učenja i danas odjekuju u židovskom svijetu. Najstariji sačuvani nadgrobni spomenik u srednjoj Europi, pripada Jehudi ben Schneoru i datira iz 1049. godine – danas se čuva u Državnom muzeju.
Magenza: Središte židovske mudrosti
U srednjem vijeku, Mainz (hebrejski Magenza) bio je intelektualno i duhovno središte aškenaskog židovstva. Židovska zajednica ovdje postoji vjerojatno još od rimskih vremena, a pisani izvori iz 10. stoljeća spominju je kao “cvatuću zajednicu”. Prema predaji, zemljište za groblje kupljeno je već 1012. godine, a zbog neplodnog pjeskovitog tla – koje je dalo ime Judensand (Židovski pijesak) – zajednica ga je nabavila po povoljnoj cijeni.
Od progona do obnove
Povijest groblja odražava sudbinu židovskog naroda u Europi – punu progona, uništenja, ali i opstanka. Kada su 1438. godine Židovi protjerani iz Mainza, nadgrobni spomenici su oskrnavljeni i korišteni kao građevni materijal, a dio groblja pretvoren je u vinograd. No, usprkos tome, podzemne grobnice i spomenici zatrpani pijeskom ostali su sačuvani. I danas se tijekom arheoloških istraživanja pronalaze srednjovjekovni spomenici, a najstariji potvrđeni datira upravo iz 1049. godine.
Od 18. stoljeća, židovska zajednica u Mainzu ponovno je počela koristiti preostali dio groblja, gdje se danas nalazi oko 1700 nadgrobnih spomenika iz razdoblja 1700.–1880. godine. Među najznačajnijim nalazima je i spomenik Geršoma ben Jehude, zvanog “Svjetlo progonstva”, čija su učenja oblikovala židovsku praksu stoljećima.
Danas je “Judensand” više od groblja – to je memorijalni kompleks svjetskog značaja, gdje se kroz kamenje može čitati cijela epoha židovske povijesti. No, vrijeme je nemilosrdno: pukotine i raslinje ugrožavaju drevne hebrejske i njemačke natpise. Zahvaljujući njemačkoj Zakladi za zaštitu spomenika, poduzimaju se koraci za očuvanje ovog neprocjenjivog blaga.
Posjetite li Mainz, ovaj sveti prostor nudi ne samo šetnju kroz povijest, već i dirljiv dijalog s vremenom koje nikad nije zaboravilo.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
