Vijećnici SDP-a su na sjednici Gradskog vijeća Poreča 8.veljače 2023.godine, pokrenuli inicijativu u kojoj traže uvođenje čakavice u Statut Grada kao trećeg službenog jezika uz hrvatski i talijanski.
Piše: Lili Benčik
Ovakav diletantski zahtjev na osnovu teksta objavljenog na jednom portalu pokazuje totalno nepoštivanje države Hrvatske, Ustava RH i njenih institucija. Ustav RH u Članku 12 stoji kako je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
U Članku 4. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj stoji: Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje se u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima: Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.
Nigdje u zahtjevu vijećnika SDP-a grada Poreča ne piše na osnovu kojeg kriterija traže uvođenje dodatnog jezika. Koja je to nacionalna manjina koja se služi čakavskim jezikom? Po kojem popisu stanovništva to traže?
Prije svega nikakav službeni dokument nije dostavljen iz kojeg je vidljivo da je bilo tko uputio bilo kakvu službenu obavijest o proglašavanju čakavskog narječja jezikom.
Zar je jedna organizacija iz SDP-a iznad hrvatskog Ustava i zakonodavstva? Zar je tamo neki profesor Miller iznad hrvatskih državnih institucija, pa nam on i njemu slični misle kako mogu krojiti naš jezik i odlučivati o njemu?
Je li itko iz te organizacije koja se bavi tuđim jezicima obavijestio hrvatske institucije o ovom pokušaju? Po kojim kriterijima i sa kojim pravom se netko može umiješati u tuđu državu i njen jezik bez traženja dopuštenja? I zar će Gradsko vijeće grada Poreča priznati neku vanjsku organizaciju kao mjerodavnu, a ne hrvatski Ustav i zakonodavstvo? Je li to zakonska podloga za traženje trojezičnosti? A prije svega tei podnositelji nisu kontaktirali niti jednu hrvatsku instituciju?
Zar se takvo bezakonje i nepoštivanje hrvatskih institucija može uvesti u Statut grada Poreča?
Pitanja ima bezbroj, a odgovor je samo jedan: zahtjev je u potpunosti neosnovan!
Doista bi se vijećnici grada Poreča trebali bolje informirati, a ne nasjedati na jeftino politikanstvo pod izgovorom čuvanja čakavštine od nestajanja. Neka vijećnici grada Poreča pogledaju kako čakavica „nestaje“, a o tome ih mogu educirati i školska djeca.
Čakavski je davno, a prije samozvanog profesora Millera, u Istarskom razvodu još 1275. godine sastavnica hrvatskog jezika. Čakavica je imala i svoje pismo, glagoljicu. Nije je prof. Miller otkrio kao jezik, niti je prof. Miller znao za nju prije 54 godine kada je osnovan Čakavski Sabor!
Prema tome prof. Miller nije mjerodavan, niti ovlašten od strane hrvatskih državnih institucija da se bavi hrvatskim jezikom. A još manje su mjerodavni diletanti i smušenjaci koji ga uvažavaju.
Stoga toplo preporučam predlagateljima da prouče ČABECEDU koju su učenici OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja izradili. Oni nisu njih čekali da „gredu delati“. Oni su „delo“ učinili bolje i kvalitetnije od njih!
Fenix-magazin/SIM/ Lili Benčik/hrvatskepravice
