U Hrvatskom centru gradišćanskih Hrvata u Beču u subotu je informatičar i povjesničar dr. Ivan Mance promovirao svoju knjigu pod naslovom “Kosinjska tiskara – povijesna, informacijska i kartografska studija”, što je bila tema i njegovog doktorskog rada.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Autor u svojoj knjizi, kombinirajući klasičnu povijesnu znanost s informatikom i kartografijom, utemeljeno i argumentirano potvrđuje tezu o prvoj hrvatskoj tiskari u Kosinju krajem 15. stoljeća, iz koje je izašla prva hrvatska tiskana knjiga “Misal po zakonu rimskog dvora” 1483. godine, koja je bila prva tiskana knjiga uopće na nelatiničnom pismu – tiskana je na glagoljici.
Impresivni i za Hrvate izuzetno značajni podaci o kojima su uz autora, na predstavljanju knjige govorili i izv. prof. dr. sc. Daniel Patafta, profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te prof. dr. sc. Josip Jurčević, znanstvenik koji istražuje suvremenu hrvatsku povijest i autor brojnih znanstvenih knjiga i radova.
Goste je uvodno pozdravila u ime domaćina, Hrvatskog centra u Beču i Matice hrvatske Beč, njena predsjednica Adrijana Markon Jurčić, naglasivši kako je ovo dobra prilika da iz prve ruke od autora i njegovih gostiju čujemo o značaju Kosinja i Kosinjske tiskare za sve Hrvate, uključujući gradišćanske čiji su preci prije pet stoljeća živjeli i na tim prostorima.
Ono što je obilježilo bečku promociju knjige “Kosinjska tiskara” uz ekskluzivne materijalne dokaze autora knjige dr. Mancea do kojih je došao kroz interdisciplinarno istraživanje odnosno povijesno, informacijsku i kartografsku studiju o prvoj hrvatskoj tiskari i knjizi na glagoljici, bila su zanimljiva znanstvena izlaganja gostujućih profesora Patafte i Jurčevića o ishodištu hrvatskog tiskarstva u Kosinju i za Hrvate važnoj identitetskoj okosnici. Ali i o Kosinju i Lici kao svojevrsnoj, ali još uvijek nedovoljno istraženoj “kolijevci hrvatske srednjovjekovne civilizacije”.
Prvi govornik bio je prof. Patafta, inače mentor Manceovog doktorskog rada. Naglasio je da je dr. Mance “jedini znanstvenik koji je dosad na precizni znanstveno-informatički način dokazao da je u Kosinju bila prva hrvatska tiskara”
Prof. Patafta je rekao da je kosinjska tiskara “ključ povijesti koji pokazuje gdje je tiskan “Misal”, prva hrvatska knjiga, i najvažnija liturgijska knjiga Katoličke crkve nakon Svetog pisma, pisana hrvatskim pismom”.
“To je područje bilo žila kucavica tadašnjeg Hrvatskog kraljevstva. Na njemu je bio veliki broj hrvatskih katoličkih župa, samostana, Opatija Topusko, brojno stanovništvo, i brojni plemićki posjedi, luke, među njima i izuzetno važna izvozna luka Senj. Jedna važna dinamika koja je povezivala Sjever s Jugom Hrvatske”, dodao je .
Kako je na bečkom skupu ustvrdio prof. Patafta, “Hrvatska je stoljećima u srednjoeuropsko – mediteranskom prostoru bila aktivna sudionica europskih događanja, a ne samo pasivna primateljica. Bila je aktivni graditelj Mediterana i Srednje Europe”. Za gradišćanske Hrvate je rekao da su najbolji primjer tog povezivanja, i to “kroz vjeru i jezičnu baštinu”.
“Religija i jezik formiraju identitet nekog naroda”, istakao je prof. Patafta. Uz opasku, kako su “hrvatska identitetska pitanja u povijesti bila škakljiva i lomljiva”.
“Napredak znanosti i nove metode dovode do novih istima, što je važno za identitetsku baštinu hrvatskog naroda”, ustvrdio je naš sugovornik.
Prof. dr. Josip Jurčević je naglasio “hrabrost autora” jer je svojim istraživanjem i knjigom promijenio pogled na svijet, te vratio povijest u njen tijek. Naglasio je kako smo desetljećima i godinama pristajali da nam povijest pišu drugi.
“Dr. Mance je razbio teoriju da je Misal po zakonu rimskog dvora tiskan u Veneciji, teza koja se je uzela kao gotova stvar iako nije postojao niti jedan dokaz za tu tezu. Sve to mu je zvučalo neznanstveno i počeo je istraživati i proučavati. izveo je mnoge hrabre, uvjerljive i argumentirane zaključke i dokaze da je kosinjska tiskara prva hrvatska tiskara, iz koje je izašla i prva hrvatska knjiga i to na hrvatskom pismu, glagoljici” dodao je prof. Jurčević.
Uz opasku kako ni veliki i etablirani narodi u Europi u to vrijeme nisu imali svoje pismo. I konstataciju da je to bilo “unikantno opće civilizacijsko postignuće” Hrvata i njihov “identitetski dragulj”.
“Bila je to kulturološka i civilizacijska prekretnica, koja pokazuje visoku razinu uređenosti hrvatskog društva u zapadnim krugovima”, rekao je Jurčević ustvrdivši: “Kosinjska tiskara, zanimljiva je ne samo kao početak tiskarstva nego i stožer hrvatskog identiteta”.
U tom kontekstu naš sugovornik se je osvrnuo i na povijesni značaj Like i projekt HES Kosinj koji pretpostavlja izgradnju akumulacijskog jezera i potapanja Kosinjske doline. Uz pomalo ironičan upit: “Da li se to radi iz neznanja ili zbog planskog uništavanja hrvatskog identiteta?” I uz konstataciju da se Kosinj na kartama u to vrijeme “više spominje nego cijela Hrvatska”.
Dr. Ivan Mance, autor knjige “Kosinjska tiskara” je rekao da Kosinj nikada nije bio u bivšoj Jugoslaviji prihvaćen kao mjesto tiskanja prve knjige. Alternativno se je navodilo 8 različitih lokacija tiskanja prve hrvatske knjige. Od Venecije, Rima, Senja, Kosinja i Modruša do Roča u Istri, Izole u Istri, i Istri općenito.
“Nakon mnogih proučavanja, jedini je Kosinj ispunjavao tablicu da je imao pozitivne rezultate, a svi ostali samo su imali prazne pretpostavke”, istakao je Mance. napomenuo je kako u prvoj tiskanoj knjizi dolaze slijepi otisci, tisak bez boje.
“Prvi hrvatski tiskar koji je radio na tiskanju Misala po zakonu rimskoga dvora bio je rođeni Kosinjanin, Ambroz Kacitić od plemena Kolunića, koji je ostavio svoj potpis i druge informacije u svim slijepim otiscima koji dolaze u hrvatskom Prvotisku”, rekao je dr. Mance i sam oduševljen da je uz pomoć informatičke znanosti i njenih instrumenata uspio dešifrirati vješto skrivene, ali za rezultat njegovog istraživanja, izuzetno važne informacije.
Također je zahvalio prof. Zvonimiru Kulundžiću, književniku iz Osijeka, koji je prvi promovirao Kosinj 1960. godine u svojoj knjizi “Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskoga juga”, iznijevši tezu da je prva hrvatska knjiga tiskana u Kosinju, zbog čega je imao ogromnih problema.
“Kulundžićeva otkrića bila su mi novi poticaj”, rekao je dr. Mance, koji je u novije vrijeme detaljno obradio sve aktualne teze o prvoj hrvatskoj tiskari i utvrdio da je grad Kosinj najizgledniji lokalitet prve hrvatske tiskare. Tome u prilog govori i “Svjetska karta širenja tiskarske umjetnosti “ Helmuta Pressera, voditelja Gutenbergovog muzeja u Mainzu, koji ju je izradio sa svojim stručnim timom 1962. godine, a na kojoj je ucrtan i Kosinj datiran s godinom 1483.
“Kosinj dolazi na čak 225 povijesnih karti od prvog prikaza na kartama 19. stoljeća. I ne postoji grad ili mjesto u Hrvatskoj koje je prikazano na tako velikom broju povijesnih karti. Osim toga, pišući moju knjigu Kosinjska tiskara, u svom sam istraživanju i povijesno, informacijskoj i kartografskoj studiji koristio čak 790 izvora literature, što pisanih što digitalnih, kao gotovo nitko meni poznat dosad kako bi svojim argumentima i svojom metodologijom bio uvjerljiv i uspješan”, istakao je dr. Mance za Večernji list nakon bečke promocije knjige.
Na upit kako dugo i zašto se bavi Kosinjem i tom temom, informatičar i povjesničar dr. Ivan Mance, rođen 1975. godine u Zagrebu nam je odgovorio da se problematikom hrvatske tiskare bavi posljednjih 17 godina. A da su Kosinj i kosinjska tiskara postali dio njegovog identiteta, jer mu je pokojni otac Drago Mance bio rođeni Kosinjanin. pa je kao dijete ljeta provodio kod bake Rože u Gornjem Kosinju.
Za svoju u Beču promoviranu knjigu o kosinjskoj tiskari je rekao kako mu je važno da ona “dopre do što više čitatelja i znanstvenika” kako u Hrvatskoj tako i izvan njenih granica, te je stoga već prevedena na engleski jezik i uskoro će u tisak.
Kroz izuzetno zanimljivo povijesno-znanstveno večer vrlo profesionalno je vodio dr. Franjo Pajrić, iz Koljnofa u Mađarskoj. Stoga je za očekivati da će sljedeća inozemna destinacija za promociju ove knjige biti Šopron u Mađarskoj, gdje u samom gradu kao i okolici žive brojni gradišćanski i ostali Hrvati.
Svečanu promociju je svojim glazbenim nastupom uveličao među austrijskim Hrvatima omiljeni kantautor Josip Čenić, vođa Dubrovačkih kavaljera iz Beča.
I što na kraju reči nego reprezentativna knjiga i uvjerljivi autor u svom argumentiranju, kao i reprezentativni znanstvenici izlagači ove ne baš jednostavne, ali za Hrvate i njihov identitet važne materije, oduševili su Bečane. Predstavljanje se nastavilo neformalnim druženjem i razgovorom.
Slijedeći dan, gosti iz Zagreba promovirali su knjigu “Kosinjska tiskara” i u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču na čijem je čelu fra Josip Koren. Ali i između nedjeljnih svetih misa u predvorju Hrvatske crkve Am Hof u Beču.
Idejni začetnik promocije “Kosinjske tiskare” Ivana Mancea u austrijskom glavnom gradu bio je hrvatski novinar u Austriji Ivan Župa, koji je vodio i program predstavljanja knjige i razgovor s znanstvenim timom iz Hrvatske, u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču.
Glavna tajnica Hrvatskog centra u Beču Gabriela Novak Karral zahvalila je Ivanu Župi da je inicirao organizaciju ove, kako je rekla, “većini nepoznate, ali zanimljive i važne povijesne teme”.
“Prije svega za gradišćanske Hrvate, čiji su praočevi živjeli na tom prostoru, između ostalog i u Lici. To je očito naš zajednički europski kulturni prostor u kojem nas mnoge stvari spajaju, a očito i ova hrvatska tiskara u Kosinju”, istaknula je gradišćanska Hrvatica Novak Karall.
Fenix-magazin/SČ/Snježana Herek
