Čedo Paić (76), Hrvat iz Nizozemske koji je podrijetlom iz Šibenika “Osoba je godine” u 16. Večernjakovu izboru najpopularnijih hrvatskih iseljenika.
Večernjakovu domovnicu na svečanosti u Bad Homburgu hrvatskom iseljeniku Čedi Paiću, koji je dosad u Hrvatsku i BiH poslao više od pola milijuna eura vrijedne sportske opreme, uručila je Ministrica poljoprivrede Republike Hrvatske Marija Vučković.
Obraćajući se organizatorima Večernjakove domovnice, ministrica Vučković se u svom govoru zahvalila što godinama kroz Domovnicu povezuju Hrvate iz domovine i iseljeništva te istaknula kako je to velika zadaća koja je postala jedna iznimno vrijedna tradicija.
S ministricom se slaže i Čedo Paić koji je ponosan jer je dio te tradicije, a njegov rad prepoznat i u iseljeništvu i domovini.
U razgovoru s Čedom Paićem doznajemo kako Večernjakovu domovnicu smatra najvećom nagradom za svoj humanitarni rad.
-Ne mogu riječima izreći što meni znači ova nagrada. Već i sama nominacija mi je bila velika čast i priznanje. Ljudi mi šalju poruke i čestitaju na nagradi i priznanju, iskazuju podršku… Nemam riječi kojima bih sve to opisao, rekao je Čedo Paić.
Šibenčanin s nizozemskom adresom Večernjakovu domovnicu je zaslužio zbog svog neumornog rada i djelovanja na humanitarnom polju. Za njega će mnogi reći kako je Čedo sportaš, slikar, ali prije svega humanitarac koji je vrijedne donacije najprije počeo slati šibenskim sportskim klubovima i institucijama, a potom to proširio na ostale sportske klubove u Hrvatskoj i BiH. Prije Večernjakove domovnice, za svoj dugogodišnji humanitarni rad dobio je i Nagradu Grada Šibenika.
Ovaj zanimljiv čovjek svoj sportski put je počeo u Veslačkom klubu Krka u Šibeniku. Osim veslanjem se kroz godine bavio atletikom i triatlonom, sudjelovao u nizu natjecanja, 18 puta istrčao maraton u New Yorku, bio trener više atletičara i atletičarki, a i danas ima svoj tim kojeg trenira nekoliko puta u tjednu.
U Nizozemskoj je dočekivao mnoge koji su dolazili iz Hrvatske, pa tako i razne sportaše među kojima su veslače iz Krka koji su u Amsterdamu sudjelovali na svjetskim veslačkim prvenstvima organiziranim na čuvenoj Bosbaan stazi.
Osim sportom Čedo se i danas bavi slikarstvom. Gotovo da nema poznatog Šibenčanina kojeg nije portretirao ili nije „uhvatio“ vizure Šibenika na svom platnu.
– Šibenik je meni u srcu i ostat će u srcu do kraja mog života. Imam svoj atelje u kojem svaki dan provodim slobodno vrijeme, otkriva Čedo.
Doživotni ugovor
Paić je vjerojatno jedini čovjek u Nizozemskoj koji radi u uredu tvrtke sportske opreme i nakon umirovljenja i u svojoj 76. godini. Od svoje je tvrtke dobio doživotni ugovor.
– Nizozemci ne pamte da čovjek poslije svoje zaslužene mirovine dobije ugovor do kraja života. Ja sam dobio i evo još uvijek radim, smije se Čedo.
No, ono po čemu Čedu najviše prepoznaje šira hrvatska javnost je upravo humanitarni rad za koji je i dobio Večernjakovu domovinsku nagradu, popularnu Domovnicu.
– Humanitarnim radom se bavim od 1998. godine od kada sam se zaposlio u tvrtku u kojoj i danas radim. Vidio sam da u tvrtki neke sportske stvari s i najmanjom greškom bacaju, voze na otpad i tamo pale. Kad sam to vidio rekao sam im: ja imam toliko ljudi u Hrvatskoj i BiH koji trebaju tu sportsku opremu, sve bi to njima dobro došlo. Direktor mi je odmah prišao i rekao da će uz tu opremu s greškom dati još i opremu koju više ne koriste te da sve to mogu donirati sportašima u Hrvatskoj i BiH. I tako sam počeo i tako već godinama šaljem u Hrvatsku i BiH tu sportsku opremu, uglavnom tenisice i ostalo. Trenutačno podržavam nastojanja moje tvrtke da pomoć šalje u Ukrajinu, govori Čedo Paić.
Čedo je sa svojim šefom izračunao kako je svih ovih godina u Hrvatsku i BiH poslano sportske opreme, kolica, rolatora, televizija u vrijednosti od preko pola milijuna eura.
No, ovaj hrvatski iseljenik nije samo pomagao slanjem sportske opreme u Hrvatsku i BiH, već je bio i moralna podrška hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču, Ivanu Čermaku, a kasnije i Milivoju Petkoviću dok su bili u zatvoru u Den Haagu.
– Bila nam je čast da sam sa svojom suprugom Slavicom bio jedan od rijetkih građana Hrvatske koji su ih mogli posjećivati. Meni je najdraže da je kao posljednji iz zatvora na slobodu izišao i general Milivoj Petković koji je sada sa svojom obitelji u Hrvatskoj, govori Čedo Paić koji ističe kako će dok je živ pomagati ljudima i baviti se sportom.
Dodaje još kako danas „od bicikle i atletike ne odustaje“. A kad ga upitamo kako u svojim godinama podnosi sportske napore odgovara:
-Podnosim i živim onako kako bih i svim ljudima u svijetu poželio da im bude kao meni sada u 76. godini. Zdrav sam, živ i radim ono što me ispunjava i veseli.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
