Policija i liječnici imaju razna izskustva, a nerijetko i smiješna. Neki od njih pronalaze humor u najcrnjim situacijama. Iz tog se razloga na Facebooku nedavno otvorila grupa Kolega Hitnjak gdje liječnici, pa i policajci mogu s javnosti podijeliti najsmješnije situacije koje su im se dogodile tijekom radnog vremena.
Među brojnim njihovim ispovijestima izdvojili smo jednu koja je i tragična i smiješna, ali na sreću s smiješnim i sretnim završetkom.
“Neću se baciti, živjet ću vječno samo zbog one budale”
Kakav ludi dan sa još luđim završetkom. Intervencija do intervencije, psihijatrija do jaja. Sve je počelo odvoženjem starog djeda na psihijatriju u bolnicu jer nam je njegov sin, pukovnik HV-a s PTSP-om prijetio bacanjem bombe ako to ne učinimo! Što je definitivno ozbiljna medicinska indikacija kojom sam spasio jedan život. Svoj, naravno.
A onda šećer na kraju.
– Ekipa 63 imate prvi stupanj. Susjed javlja kako njegova prijateljica iz zgrade prijeti skokom s drugog kata! Policija je već tamo.
Jurnjava kroz grad. Stižemo za tri minute!
Ulazim uspuhan, znojan i beskrajno nadrndan u stan.
– Dobro veče, gospođo!
– Dobro veče. Tko ste vi i tko je vas zvao!?
– Mi smo hitna pomoć. Javljeno nam je da želite skočiti s drugog kata.
– Da, i što onda!?
– Ma ništa, ali me nešto muči.
– Što sad vas muči?
– Ovo je treći kat!
– Da, ovo je treći kat!
– Pa, kako ćete onda s trećeg kata skočiti s drugog kata!?
– Što kako ću skočiti? I kave sad to ima veze koji je kat?
– Ima, ima! Vaš je susjed lijepo prijavio da ćete skočiti s drugog kata. Aha! Da vas sad čujem!
– Što mene briga što je moj susjed prijavio! Valjda ja znam s kojeg ću kata skočiti.
– Znam, znam, ali u našem listu za intervenciju lijepo piše drugi kat. A ovo je treći. Hoćete li možda otići do susjede?
– Koje sad susjede?
– Pa, one ispod vas. One na drugom katu!
– Ne, neću ići do te susjede jer me baš briga što je javio moj susjed. Valjda ja znam na kojem katu živim. Ja sam za vrijeme rata bila…
– Čekajte, čekajte, stanite! Nismo još do kraja definirali ovo s katom.
– S katom!? Kakvim katom? Vi niste normalni!
– Ja nisam normalan!? A ovdje lijepo piše da ćete skočiti s drugog…
– Dosta! Dosta više, vi zaista niste normalni!
– U redu, smirite se, molim vas!
– Ja da se smirim!? Ja? Pa, ja sam bila smirena dok vi niste došli. SMI RE NA! Bila sam smirena! I znate što? Sad se neću baciti. Neću!
– A s kojeg kata?
– Što s kojeg kata!?
– Pa, s kojeg se kata nećete baciti? S drugog, s trećeg ili sa svih?
– Neću ni s drugog ni s trećeg. Sad se neću baciti ni da me molite!
– Nećete!?
– Nema šanse! I gubite se van.
– Dobro, dobro! Idemo mi, ali me zanima…
– Van!
Završetak intervencije. U evidensijski list upisano: „Pacijentica blago uznemirena, normalnog toka misli, nema suicidalnih namjera.“
Kažu dečki iz policije koji su ostali sastavljati zapisnik kako je uporno tvrdila da neće skočiti. Čak je rekla da će živjeti vječno i nikada neće umrijeti i to samo zbog one budale iz hitne pomoći!
Eto, a kažu kako komunikacijske vještine nisu bitne. Svašta…”
