“Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj.”
Kako se primiče 350-ta obljetnica stravične sudbine hrvatskih vladarskih vođa Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana i njihova cjelokupnog roda, a koji je potpuno istrijebljen od ondašnje austrijske carske vlasti, slobodni smo zamoliti Vas i zatražiti da u ime osnovne pravde učinite nešto što bi u današnje vrijeme doprinijelo boljim austrijsko-hrvatskim odnosima, a vezano je za te nečuvene zločine Vaših prethodnika. Slobodni smo podsjetiti Vas na povijesne činjenice u svezi s time.
Pobuna proti apsolutizma i samovolje cara Leopolda I.
Golemi šok u Hrvatskoj i Mađarskoj izazvao je car Leopod I. kad je s Turcima 1664.potpisao mir u Vašvaru, kojim je, usprkos velikoj pobjedi nad turskom vojskom kod Sv. Gottharda gotovo sve što je na bojnom polju bilo osvojeno, na papiru vraćeno Turcima. Uz svoju sve snažniju hegemoniju, protivnu svim nagodbama i ugovorima, car nije skrivao, da je to učinio kako ne bi ojačali Hrvatska i Mađarska i možda zatražile odcjepljenje od bečke krune.
Bio je to povod da hrvatski i ugarski velikaši počnu pripremati pobunu protiv Bečkoga dvora, poznatu pod imenom Zrinsko-Frankopanska urota. Glavni začetnici pobune bili su hrvatski ban Nikola Zrinski, ugarski palatin Franjo Wesséleny i ostrogonski nadbiskup Đuro Lippay. Kad je samo tri mjeseca kasnije Nikola poginuo u lovu pod nikada razjašnjenim okolnostima, na njegovo mjesto stao je njegov brat Petar, njegova supruga Ana Katarina te kasnije i njen brat Fran Krsto Frankopan. Svi su bili intelektualci, političari, književnici i ratnici. Zrinski su spadali u najstarije i najmoćnije rodove u Hrvatskoj u 13.i 14. st. Bili su gospodari najvećeg dijela Hrvatskog kraljevstva, uključujući Dalmaciju, Bosnu, Neretvansku kneževinu i Hum, tj. današnju Hercegovinu. Grofovi Nikola i Petar Zrinski bili su i hrvatski banovi. Petar je bio tako uspješan ratnik da ga je sami Bečki dvor nazivao “štitom kršćanstva i strašilom Turaka“. Frankopani se spominju kao moćni Krčki kneževi već početkom 12.st. Hrvatski ban Nikola Frankopan IV. s kraja 14.st. toliko je bio moćan, da je čak hrvatsko-ugarski kralj Sigismund od njega posuđivao novac za potrebe kraljevstva. Kako su Frankopani uspješno zaustavljali Turke da ne prođu dalje u Europu, preko njih se u 16.st. spominje Hrvatska kao „predziđe kršćanstva“ (antemurale christianitatis).
Ubojstvo Zrinskog i Frankopana
Kad Zrinski i Frankopani nisu dobili podršku od drugih europskih vladara, te sa sviješću da do pobune uopće nije došlo i da nikome nikakva zla nisu učinili, ponudili su pomirbu caru Leopoldu. Car je odmah pristao na to, ali pod uvjetom da dođu u Beč i osobno zatraže oprost. Vjerujući da se carska riječ ne poriče, u proljeće 1670. Zrinski i Frankopan uputili su se u Beč. Međutim, već drugi dan nakon njihovog odlaska, austrijska vojska zauzela je i počela opljačkati njihove posjede, a u Beču ih je dočekala careva prijevara. Leopold I. odmah ih je dao uhititi. Poslije godinu dana tamnice i ponižavajućeg postupka, osuđeni su na smrt odsijecanjem glave i desne ruke. Petar Zrinski i dvadeset-osmogodišnji Fran Krsto Frankopan pogubljeni su 30. travnja 1671. u 10,00 sati u Wiener Neustadt-u. Pred samo njihovo smaknuće bilježnik suda Maximilian Handke istaknuo je njihovu krivnju. Ukratko, zaslužili su smrt jer su imali namjeru odcijepiti pokrajine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju od krune njegova veličanstva Leopolda I. i uspostaviti zasebnu i nezavisnu državu Hrvatsku.
Zločini nad njihovim obiteljima i nad hrvatskim narodom
Bečki dvor je nakon toga potpuno opljačkao i uništio te dvije najjače hrvatske vladarske obitelji sa strašnim posljedicama za cijeli hrvatski narod. Među zgražanjima na svim europskim stranama, mletački je poslanik tada zapisao:”Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj.”
Katarina je uhićena i s dvanaestogodišnjom kćerkom Zorom i odvedena u Bruck na Muri. Bila je premještana iz tamnice u tamnicu, da bi na kraju bila internirana u samostan dominikanki u Grazu,gdje je ubrzo, psihički i fizički slomljena, umrla. Kćeri Judita Petronela i Zora Veronika morale su, da spase glavu, poći u samostan i završile su život kao opatice. Jedino je najstarija kći Jelena živjela udata za mađarskog velikaša Franju Rakoczija. Julija de Naro, supruga Frana Krste uspjela je umaći iz Hrvatske i umrla je u rimskom samostanu sv. Terezije. Jedini sin Petrova brata bana Nikole i Sofije Löbl, Adam poginuo je kao austrijski časnik pod nikad razjašnjenim okolnostima. Posljednji muški potomak Katarine i Petra, Ivan Antun Zrinski, bio je prisiljen odreći se svoga prezimena i uzeti rugalačko prezime Gnade (Milost), ali ni to mu nije pomoglo. Njega su dvanaest godina nakon smaknuća njegova oca lažno optužili i zatvorili. Umro je nakon dvadeset godina austrijske tamnice.
Tako je car Leopold potpuno iskorijenio dvije najutjecajnije hrvatske vladarske obitelji i za sljedećih nekoliko stoljeća obezglavio hrvatski narod u borbi za svoja prava. Ipak, te neusporedive žrtve i ideali Zrinskog i Frankopana postali su trajna hrvatska svijest koja je Hrvate nadahnjivala i pomogla im da prežive kao narod, te nosila sve do konačnog stvaranja svoje samostalne države.
Nužnost isprike hrvatskog narodu I uklanjanja sramotne ploče u Wiener-Neustadtu
Vaša ekscelencijo
Ako su Zrinski i Frankopani u nečemu i pogriješili, ovakve stravičnu sudbinu nisu nipošto zaslužili, a još manje njihove obitelji i hrvatski narod. Neusporedivo veće pogreške, zaprvo teške zločine, učinio je pri tome tadašnji Bečki dvor. Stoga očekujemo da se prigodom 350. tužne obljetnice ovih stravičnih zločina, ukloni ona besramna ploča na mjestu smaknuća ove dvojice Hrvata u Wiener-Neustadtu i da se u interesu dobrih austrijko-hrvatskih odnosa ispričate hrvatskom narodu za te stravične zločine sa stoljetnim posljedicama za cijeli hrvatski narod koje su im nanijeli Vaši tadašnji prethodnici.
S dužnim poštovanjem,
Hrvatski svjetski kongres (HSK)
Vinko Sabljo,
predsjednik HSK
Prof. dr. Šimun Šito Ćorić,
glasnogovornik HSK, Europa
