Među sretnim i ponosnim dobitnicima ovogodišnje Večernjakove domovnice u njemačkom Bad Homburgu bio je i poznati pijanist i komorni glazbenik iz Beča Hrvoje Jugović.
Ovaj Zagrepčanin s bečkom adresom čiji je sin Viktor(23) također krenuo očevim stopama i uspješni je dirigent i pijanist, svojom je impozantnom umjetnošću sviranja na povijesnom Hammerklavieru na kojem je svirao i Mozart, osvojio ne samo brojne glasove Večernjakovih čitatelja nego i srca stručnog žirija, izborivši se za prvo mjesto u kategoriji Glazba: najpopularniji glazbenik/glazbenica/ pjevač/ pjevačica, pridodavši svojim uspjesima još i titulu najpopularnijeg glazbenika hrvatskog iseljeništva 2020. godine.
A kada smo kod uspjeha i titula svakako moramo spomenuti da Hrvoje kao solist koji svira na povijesnim glazbalima i komorni glazbenik nastupa na brojnim poznatim međunarodnim festivalima kao što su Haydnov Festival u austrijskom Eisenstadtu, Mozartfestu u njemačkom Augsburgu, Settimana Mozartiana u Chietiju, na Varaždinskim baroknim večerima, te na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu. Ali i širom Europe te Ujedinjenim arapskim emiratima. Dovoljan razlog da ga upitamo što za njega znači osvojena Večernjakova domovnica.
„Znači mi veliku čast, zadovoljstvo i poticaj za daljnji rad. Zapravo iznenađen sam ovom pobjedom u izuzetno jakoj konkurenciji, jer nisam to očekivao obzirom da je moja umjetnost sviranja na Hammerklavieru odnosno povijesnim glazbalima jedna nesvakidašnja stvar, jedna posebna niša u pijanizmu o kojoj se relativno malo piše i znade.
Zato hvala svima koji su za mene glasali, čitateljima i žiriju popularnog Večernjaka.
Na upit gdje će držati ovu najprestižniju nagradu iseljenih Hrvata Hrvoje je odgovorio:
Imat će počasno mjesto u mojoj sobi, kraj klavira u Beču, na policama s knjigama tako da ju mogu gledati svaki dan dok vježbam. Osvojio sam je u izuzetno jakoj konkurenciji i tim više će mi biti veliki poticaj koji će mi pomoći u realizaciji mojih novih projekata. S Večernjakovom domovnicom, mojom novom legitimacijom ili kako mi kažemo osobnom kartom, koju ću pridodati mome životopisu, moje će projekte biti lakše prepoznati.
Ono što me se je posebno dojmilo kod Hrvoja Jugovića je njegova skromnost, strpljenje i ne guranje pošto poto u prve redove i povlačenje ljudi iz struke za rukave, kako bi se o njemu čulo i pisalo. Jedna velika ljudska karakteristika, koju svakako treba spomenuti. Tim više što Hrvoje nastupa s mnogim međunarodno poznatim i priznatim imenima komorne glazbe, ali i na brojnim međunarodnim znanstvenim i ostalim skupovima prenoseći svoje desetljećima sticano znanje i umijeće na mlade naraštaje.
A kada smo kod mladih naraštaja, svakako treba spomenuti i njegovog sina Viktora, o kojem Hrvoje s ponosom govori kako je već uspješni mladi glazbenik koji živi i studira dirigiranje u Münchenu, a studij glasovira pohađa u Švicarskoj.
„Sam već vodi orkestar, naravno uz klavir. To mu je cilj. Uspješan je, što nije ni čudo, ima to u krvi, a i od malih nogu bio je u kontaktu s glazbom, uz mene na koncertima ili kod kuće uz klavir dok sam vježbao“, istaknuo je ponosno.
Kad smo ga upitali kakvi su mu planovi i što sada dalje, Hrvoje je rekao:
„U Austriji za mene fascinantnih Hammerklaviera i povijesnih glazbala ima puno, i bečka je klasika, Mozart, Haydn, Beethoven, sveopće prisutna. Njome sam se i ja zarazio, i iz svoga kuta gledanja, pun entuzijazma već 15 godina ne samo da ju sviram nego se njome bavim i znanstveno, tražeći po arhivima, literaturi i knjigama, što se zapravo dešava iza tih nota. U zadnje vrijeme sve više me zaokuplja raskrižje između klasične glazbe i njenog dominantnog glazbenog idioma prisutnog u djelima Haydna, Mozarta i drugih klasika i kromatične glazbe s kraja 18. i početka 19. stoljeća koja obiluje učestalim modulacijama. U sklopu toga najviše me zanima češki skladatelj Jan Ladislav Dusek, učitelj glazbe i koncertni pijanista iz toga doba, o čemu sam na simpoziju u Nizozemskoj održao predavanje, te sudjelovao u Amsterdamu s dva koncerta na najvećem festivalu posvećenom sviranju na povijesnim glazbalima, a za koje sam posebno dobio pohvale ravnatelja tog Festivala da su bili jedni od najuspješnijih u konkurenciji od 40 koncerata“.
Zanimala nas je i egzotična priča kako je završio u Ujedinjenim arapskim emiratima.
„Upravo zbog mog uspjeha u Austriji 2006. godine prigodom otvaranja izložbe posvećene Mozartu u bečkoj Albertini i mog nastupa u bečkom Hofburgu u prisutnosti tadašnjeg austrijskog predsjednika, a gdje sam svirao na fortepijanu Dubrovačkog muzeja, vrlo rijetkom i vrijednom povijesnom glazbalu iz radionice poznatog graditelja orgulja i glasovira Gabriela Antona Webera. Zahvaljujući mojem zalaganju i podršci Ministarstva kulture RH te Vedrani Đukić Bender, tadašnjoj voditeljici Dubrovačkih muzeja i kustosici te sponzorima taj je fortepijano uspješno restauriran u Oberndorfu kraj Salzburga. To je dobilo veliku medijsku pozornost, koja je došla i do Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su meni, cijelom ansamblu, gudačkom kvartetu i posebno čuvanom i vrijednom Hammerklavieru organizirali avionski let do Dubaia, gdje smo održali niz koncerata, na moje iznenađenje, u prepunim dvoranama“, ispričao je ovogodišnji najpopularniji glazbenik u hrvatskom iseljeništvu.
Pijanist Hrvoje Jugović živi i radi u Beču. Rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u razredu Jurice Muraija. U Beču je također diplomirao glasovir u razredu Noela Florea. Nakon što se je odlučio posvetiti starim klavirima nastavio je studij Hammerlaviera kod Malcolma Bilona (majstorki tečajevi na Sveučilištu Cornell u SAD-u i Belgiji). Svirao je i sa slovačkim komornim orkestrom Capella Istropolitana te s Hrvatskim komornim orkestrom. Na nosačima zvuka zabilježio je djela Felixa i Fanny Mendelssohn, W. A. Mozarta te I. Pleyela. MuicWeb International proglasio je u Londonu njegov CD s Mendelssohnovim klavirskim trijima izdanjem mjeseca.
Po svemu iznesenom, očito je Večernjakova domovnica došla u prave ruke!
Fenix-magazin/Snježana Herek
