Matko Jelavić s prijateljima

Hrvatskom iseljeništvu je puno bolje nego izmučenim ljudima u Hrvatskoj

Popularni hrvatski pjevač Matko Jelavić ove godine slavi tridesetu godišnjicu glazbene karijere. Nedavno je, točno na svoj 59. rođendan, imao prvi solistički koncert u KD Lisinski u Zagrebu, kojim je obilježio trideset godina karijere. Neko ga vrijeme nije bilo na hrvatskoj glazbenoj sceni, ali sad kaže: „Došlo je vrijeme za povratak“.

 

FM: Nakon Lisinskog, pripremate li nešto i za iseljeništvo?
Vrlo uspješnim koncertom u Lisinskom sam, možda, prekinuo blokadu moje karijere u Hrvatskoj. Kažem možda, jer je situacija u glazbi ovdje vrlo teška i komplicirana. U inozemstvu nastupam cijelu karijeru, ali uglavnom u dalekim zemljama – Novi Zeland, Australija, Kanada itd. Odavno ne nastupam u Njemačkoj, samo ponekad u Švicarskoj, a češće u BiH i Sloveniji. Za Njemačku mi je posebno žao, jer sam ranih devedesetih obišao gotovo cijelu zemlju i bio vrlo uspješan. Već tada sam shvatio da se događaju loše stvari i bio u pravu.

FM: Unatoč tome, Vi ste među iseljeništvom i domovinom proveli tri desetljeća karijere. Što osjećate?
Ponos i zadovoljstvo. Od samog početka sam ispravno pretpostavio da će moje pjesme puno značiti našem narodu u zemlji i inozemstvu. Sad znam da je to tako. Međutim, to je tri desetljeća moje pjevačke karijere, a ima još i 14 godina sviračke, gdje sam sve dobro naučio i proučio.

matko jelavic 1FM: Jedan ste od rijetkih pjevača o kojemu mediji pišu gotovo uvijek pozitivno. Kako to uspijevate?
Uglavnom pišu pozitivno, jer incidenata u mom ponašanju i nema. Dobro pazim da se ponašam uljuđeno, jer su pjesme te koje su ljudima važne, a puno manje moja osobnost. Ipak, neki hrvatski mediji ili njihovi dijelovi se ne slažu s mojim stavovima oko stanja hrvatske glazbe. Problem je što ne odgovaraju argumentima, nego se bacaju blatom i neistinama. Srećom, ogroman dio najvažnijih hrvatskih medija sada se slaže sa mnom.

Iseljenici nikad ne zaboravljaju Hrvatsku

FM: Vaša pjesma „Majko stara“ i danas je veliki hit i u domovini i iseljeništvu. Može li se ta pjesma nazvati pjesmom vaše karijere?
Naravno, „Majko stara“ se u ovih 29 godina dokazala kao jedan od najvećih hrvatskih hitova svih vremena po cijelom svijetu, a posebno u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Prenosi se s generacije na generaciju, stalno se obnavlja i raduje milijune.

FM: U koji dio hrvatskog iseljeništva Vam je najdraže otići? Gdje je publika najbolja?
Teško je to reći kad je hrvatski narod svugdje isti. Mi smo pristojan i dostojanstven narod. Naši ljudi su velikom većinom radišni i pošteni. Svugdje po svijetu su rado primljeni u svoje nove Domovine, ali nikad ne zaboravljaju prvu – Hrvatsku. Naši ljudi razvijaju dobre odnose sa svim nacijama i vjerama. Ali, jako cijene svoju kulturu i ne daju se zavesti krivim stvarima. Hrvatskom iseljeništvu je puno bolje nego izmučenim ljudima Hrvatske, mirniji su i manje trebaju brinuti za svoju budućnost.

Hrvatska glazba je mrtva

FM: Bili ste među pjevačima, skladateljima i organizatorima koji su 2006. godine objavili javni prosvjed protiv „sustavnog uništavanja hrvatske glazbe“. Što mislite kakva je glazba danas?
Uništena, kako sam i tada najavio. Ni tada me nitko nije demantirao argumentima, ali su stvari nastavile bivati sve lošije. Danas tvrdim da je hrvatska glazba mrtva jer ne obavlja svoju društvenu funkciju – da zabavlja i povezuje ljude i da jača nacionalni identitet. Velika šteta!

FM: Ima li u Hrvatskoj glazbene elite?
Ne znam mislite li na elitu najboljih pjevača i autora ili na elitu koja upravlja hrvatskom glazbom… Ove prve još uvijek ima, ali je poprilično onesposobljena. Festivali su uništeni, glazbenih TV emisija uglavnom nema, a o koncertima više ne odlučuje ukus publike već volja sponzora, gradonačelnika i turističkih zajednica. Čak se i radio postaje polako urušavaju jer bez nas ne mogu, baš kao što i one nama trebaju. Ona druga elita, ona koja upravlja našom glazbom, radi krivo od 1993. Razbija osnovnu vrstu sve više – zabavnu glazbu, a samim time uništava cijelu hrvatsku glazbenu scenu. To se danas jasno vidi. Kvaliteta naše glazbe je strašno pala, vladaju entuzijasti i amateri, a profesionalci su eliminirani ili polako umiru.

Što Matko još govori o hrvatskom iseljeništvu, glazbi, životu i karijeri, pročitajte u aktualnom tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu do 10. srpnja

Fenix-magazin/MD

 

 

Pogledajte drugo

UMJETNICI IZ STUTTGARTA I HRVATSKE: Prodajom svojih slika pomogli djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi

Nedavno je u baroknom hotelu Korana Srakovčić u Karlovcu održana međunarodna-humanitarna izložba Lichter-Bilder-Schau. Prihod od …