Mobitel Nike Kovača, trenera njemačkog prvaka Bayerna i osvajača kupa, ovih je dana zasigurno zasut porukama. Sa svih strana šalju mu čestitke za osvajanje dvostruke krune i raduju se uspjehu hrvatskog stratega, nekadašnjeg igrača i kapetana, a zatim i izbornika hrvatske reprezentacije, koji od 1. srpnja 2018. godine vodi Bayern München. Klub za koji se oduvijek navijalo u njegovoj obitelji, ali i klub za koji navija nemali broj Hrvata, osobito onih u iseljenoj Hrvatskoj, piše Slobodnadalmacija.hr
U skladu s onom pjesmom “Svijet voli pobjednike”, lako se danas nama Hrvatima uvijek gladnima sportskih uspjeha, poistovjetiti s pobjednikom, a pobjednik je Niko s Bayernom! Imao je hrabrosti preuzeti klub za koji su se otimali razvikani europski treneri, a pokazao je i mudrost u vođenju kluba do pobjede na tragu one mudrosti Siouxa koju je baštinio Friedrich Ettinger: “Neka mi Gospod podari smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim one koje mogu i mudrost da razlikujem jedne od drugih.”
Niki je Gospod podario sve troje: i hrabrost, i mudrost, i smirenost.
Jasno je kako je onda i zašto jutro poslije proslave osvajanja titule nogometnog prvaka Njemačke s Bayernom, trener europskog velikana Niko Kovač stigao na nedjeljnu jutarnju misu, u devet sati, na hrvatskom jeziku u kapelicu blaženog Alojzija Stepinca u u. Stigao je kako bi zahvalio Bogu. Ta je informacija nekako dospjela i do medija kojima je to bilo iznenađenje iako Niko ide na nedjeljnu misu kad god to može.
– Od 52 tjedna u godini, uspijem otići na gotovo četrdeset nedjeljnih misa – kaže Niko, što pokazuje kako vjera ima važnu ulogu u njegovu životu.
A u katoličkoj vjeri je i odgojen. Jedan je od rijetkih uspješnih javnih osoba koje se ne srame svjedočiti svoju vjeru, onu koju je primio s majčinim mlijekom.
Naravno da mu je i fratar s oltara čestitao na osvojenoj tituli prvaka, do koje je došao već u prvoj godini vođenja bavarskoga kluba. Crkvom se prolomio pljesak vjernika, koji u s ushićenjem i radošću pozdravili uspjeh hrvatskog trenera, a i njegova brata Roberta, koji mu je pomoćnik u klubu. Svi su se, naravno, htjeli slikati s Nikom, ne samo vjernici koji su došli na misu, nego i fratri i časne sestre u Stepinčevoj kapeli. S veseljem su pozirali uz nasmijanog Niku i snimali selfieje.
Tjedan dana kasnije, Niko je u svom rodnom gradu Berlinu, pobjedom Bayerna nad RB Leipzigom s 3:0 u finalu, osvojio i njemački kup! Time je Niko Kovač postao prvi čovjek u povijesti njemačkog nogometa koji je dvostruku krunu – Bundesligu i DFB pokal – osvojio kao igrač 2003. i kao trener 2019. godine.
– Prije šesnaest godina moj brat Robert i Braco (Salihamidžić) osvojili smo dvostruku krunu. Nisam mogao ni zamisliti da ću šesnaest godina kasnije stajati ovdje i slaviti – kazao je Niko Kovač.
Njemačke statistike odmah su utvrdile i da je Niko postao i prvi trener Bayerna, nakon Felixa Magatha, koji je obranio titulu u DFB pokalu. Magathu je to uspjelo 2005. i 2006. godine na klupi Bayerna, dok je našem treneru to uspjelo s klupa dvaju klubova – Eintrachta i Bayerna, što dosad nikada nikome nije uspjelo u Njemačkoj. Niko je postao i četvrti trener koji je osvojio dva DFB pokala s različitim klubovima, što su prije uspjela samo trojica – Otto Rehhagel, Hennes Weisweiler i Karl-Heinz Feldkamp.
Kovač je Eintracht preuzeo u ožujku 2016. godine i spasio ga od ispadanja iz Prve lige. U toj sezoni vodio je svoj klub u finalu kupa protiv Borussije Dortmund i izgubio 2:1, a onda je iduće godine u Berlinu, kao trener Eintrachta Frankfurt, pobijedio upravo Bayern s 3:1, da bi sada, godinu dana poslije, ponovio taj uspjeh, samo ovaj put na klupi Bavaraca protiv RB Leipziga. Kovač se tako pokazao kao specijalist za DFB pokal s tri finala u tri godine, što je prije njega uspjelo samo Ottu Rehhagelu, Udi Latteku i Hansu Schmidtu. Kad su ga pitali kako mu to uspijeva, priznao je da nema formulu. “Ne postoji lagan način, moraš imati i malo sreće, a treba ti i dobar ždrijeb. Uz to, moraš svima pokazati poštovanje koje zaslužuju.”
Tako je Niko trijumfom nad Leipzigom zaokružio sjajnu prvu sezonu na klupi Bayerna.
– Naravno da sam presretan. Leipzig je bio sjajan, jako nas je namučio. No s vremenom smo se dizali i zasluženo slavili. Posebno bih želio čestitati Neueru. Bio je senzacionalan – rekao je Niko.
Vratar Manuel Neuer, koji je dugo muku mučio s ozljedom i nije bio u nekoj osobitoj formi, u Berlinu je branio kao u najboljim danima, pa i ne čudi da je Niki uzvratio istom mjerom.
– Bio sam iznimno motiviran. Već sam na treninzima osjetio da sam spreman. Ma nisam mogao ni zamisliti bolji scenarij od ovoga. A Niko mi je dao samopouzdanje i vjerovao je u mene – s osmijehom je govorio Neuer.
Iste večeri fratar u Münchenu s početka teksta promijenio je profilnu sliku na WhatsAppu, na kojoj je dotad bio s osvajačem Zlatne lopte Lukom Modrićem i stavio svoju novu sliku s Nikom Kovačem! I njega je zahvatila euforija pobjednika! Navijači na Olimpijskom stadionu u Berlinu nisu prestajali skandirati njegovo ime: Niiiiikooooo Kooooovaaaaac!
Dan poslije Berlina, navijači su Niki i igračima priredili spektakularan doček na ulicama Münchena, a kruna svega bio je njihov izlazak na najljepši balkon u gradu na Marienplatzu, odakle su igrači i uprava pozdravili navijače. Niku su tu svladale emocije, kad je uzeo mikrofon u ruke i iz srca zahvalio svima, posebno navijačima.
– Vi ste uvijek bili uz nas. Bez vas ne bismo uspjeli. I zato vam hvala! Ostanite uvijek takvi, volim vas! – poručio je Niko i nogometne fanove bacio u trans.
Odao je Niko priznanje i svojim momcima:
– Želim zahvaliti i našim igračima. To što su oni uspjeli, to je stvarno jedinstveno. I kad su nas mnogi prekrižili i otpisali u borbi za titulu, naši se momci nisu predavali. To pokazuje njihov karakter. I zato vam hvala, momci!
A nije sve izgledalo tako sjajno nakon prvog dijela prvenstva. Borussia Dortmund je zasjela na čelo ljestvice s devet bodova prednosti pred Bavarcima. I bila je u odličnoj formi. A Niku su pratile same nevolje. Mediji nisu prestajali pisati o navodnim sukobima trenera s igračima, pobuni zvijezda protiv Nike, nezadovoljstvu igrača trenerovim načinom rada i stalnim izmjenama.
Gotovo ni jedna utakmica nije mogla proći bez osporavanja Nike, a neki su novinari otvoreno dovodili u pitanje njegov ostanak na klupi europskog velikana. Niko se na to nije previše obazirao. Samo je radio. I pobjeđivao. A kritike ni s pobjedama nisu utihnule. Niko je uspio dostići i prestići glavnog konkurenta u borbi za titulu prvaka države Borussiju Dortmund, razbivši ih s 5:0 na Allianz Areni, na kojoj je u zadnjem kolu prvenstva s 5:1 ispratio i svoj bivši klub Eintracht Frankfurt, čime je samo potvrdio osvajanje naslova prvaka s dva boda više od Borussije.
A kad su osvojili dvostruku krunu, napokon se oglasio i predsjednik kluba Uli Hoeness (67), odbacivši napise o navodnim napetostima između trenera i igrača.
– Jedna momčad ne može tako dobro igrati ako nisu zadovoljni s trenerom. To su sve samo bajke! Nikada nije bilo upitno da Niko Kovač ostaje naše trener i u idućoj sezoni. Niko definitivno i u idućoj sezoni ostaje naš – ustvrdio je čelnik Bayerna nakon dvostrukog trijumfa kluba pod Kovačevim vodstvom.
U istom tonu stigla je i izjava Karla-Heinza Rummeniggea:
– Nikad nismo rekli da preispitujemo njegovu ulogu. On je središnja osoba u klubu. To uopće nije upitno. Ni jednom nismo rekli da on neće biti naš trener sve dok ima ugovor, a to je barem do 2021. godine.
U izjavi za Eurosport Thomas Tuchel, nekadašnji trener Borussije Dortmund, sada trener PSG-a, kojeg favorizira Karl-Heinz Rummenigge i često ga se spominje kao mogućeg kandidata za Nikino mjesto, odao je priznanje Kovaču na ostvarenom uspjehu:
– Imao je divovski zadatak. Bila je to teška tranzicijska godina za Bayern. Nije znao hoće li Robben i Ribery dobiti nove ugovore, a morao se brinuti o tome hoće li Kingsley Coman i Serge Gnabry igrati više. Nisu mu olakšali, Bavarci su dotad uvijek bili jasni u svojim izborima i odlukama. Ali Kovač je svejedno donio naslove, pa im je čak i tada nekako teško bilo reći “to je naš trener”. Njemu to nije bilo baš lako, ali svejedno je donio titule.
Niki stvarno nije bilo lako. Ali on se pokazao kao pravi sokol. Nije se obazirao na glasine, samo je radio, marljivo, strpljivo, uporno. Ovaj Hrvat s njemačkom disciplinom izišao je kao pobjednik na kraju nogometne sezone koja nije bila obećavajuća za njegov sadašnji klub.
Za Bayern se navijalo još kad je Niko kao petogodišnjak s ocem gledao finale Kupa prvaka između Bayerna i St. Etiennea 1976. Koje je Bayern dobio. Nikin otac Mate tada je rekao:
– U ovoj kući navija se za Bayern. Vjerujem da će i naša djeca to nastaviti.
Otkrio je to kolega Andrija Kačić Karlin u knjizi “Kovači vatrene sreće”, koja donosi biografiju braće Nike i Roberta Kovača, sadašnjih trenera Bayerna. A prije toga Eintrachta. A prije toga Niko Kovač je bio hrvatski izbornik gotovo dvije godine. Došao je u listopadu 2013., nakon smjene Igora Štimca, a reprezentaciju je vodio u devetnaest utakmica. S njom je ostvario deset pobjeda, pet neriješenih rezultata i četiri poraza. A prije toga deset mjeseci na klupi U21 vrste bio je – sjajan! I svoj!
Kad je smijenjen s mjesta prvog čovjeka reprezentacije Hrvatske, u rujnu 2015., napisao je:
“Želim se ispričati svima onima koji su očekivali veće i bolje rezultate, a za koje smatraju da ih nismo ili nisam ostvario. Nogomet je najljepša, ali zbog toga i vrlo nepredvidljiva igra. Ne pobjeđuju uvijek najveći i najbolji. Ali vjerujem da uvijek pobjeđuje nogomet i zato ga volimo.”
Kad su ga lani pozvali iz Bayerna, Niko je rekao kako ima ponuda koje dođu jednom u životu. Bayernova je bila takva. Bayernov je dres bio prvi sportski dar koji mu je otac kupio još dok je bio samo dječak koji sanja o nogometu.
A svoj nogometni san, Niko je započeo u Berlinu igrajući za Herthu, zatim za Bayer Leverkusen, Hamburger SV (HSV), te, naravno, Bayern München, a igračku karijeru je završio u austrijskom Red Bull Salzburgu. Za hrvatsku reprezentaciju igrao je 83 utakmice od 1996. do 2008. godine i postigao je četrnaest golova. Volio ga je izbornik Zlatko Kranjčar, koji mu je povjerio i kapetansku vrpcu.
Za Hrvatsku je igrao na SP-u u Južnoj Koreji i Japanu 2002., EP-u u Portugalu 2004., SP-u u Njemačkoj 2006. i EP-u u Austriji i Švicarskoj 2008. godini. Kakav je borac bio i ostao, pokazuje i činjenica da se na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj ozlijedio, ali ga to nije spriječilo da ozlijeđen odigra susrete s Japanom i Australijom, davši i gol Australcima!
Niko se uvijek bori. Dijete hrvatskih gastarbajtera, kakva sam i sama, nakon uspješne igračke karijere, sada osvaja trofeje i s trenerske pozicije. Niko Kovač i njegov brat Robert pokorili su Njemačku osvajanjem dvostruke krune! A kako su počeli, morat će i Europu! Liga prvaka uvijek je na listi želja Bayernovih čelnika i navijača, pa kako ne bi i trenera Kovača.
Trenera koji potporu nalazi u vjeri i obitelji, koja je njegova najveća svetinja. Supruga Kristina i kći Laura kraljice su njegova srca, a on je njihov kralj. Taj kralj na sportskom je terenu uvijek savršeno uređen, besprijekorno izbrijan, zgodan, kakvi već jesu mušketiri njegova kova i kraja, u naponu životne snage. Treći Hrvat nakon Zlatka Čajkovskog i Branka Zebeca na klupi Bayerna. Samouvjeren i čvrst. Kad su Zebecu Nijemci prigovorili što ne govori njemački jezik, on im je samo odgovorio: “Nisam došao učiti vaš jezik, nego sam vas došao učiti nogometu.”
Učenja nikad dosta, život nam svaki dan očita novu lekciju. I Niko uči iz svega što mu se događa. Nije se prepustio euforiji pobjede, iako je osvojio Njemačku. Kakvo će to samo slavlje biti kad osvoji i – Europu i pehar Lige prvaka donese na Allianz Arenu! Ako itko to može, Niko može! Kad su ga njemački novinari zamolili da se usporedi s Nikom otprije godinu dana, samo je rekao: “Ovo je Niko s godinu dana iskustva više. Nisam se promijenio. Ostao sam isti i želim takav biti cijeli život. Mislim da je to najvažnije.”
To je Niko Kovač, trener s mentalitetom pobjednika, spreman za nove izazove. I njegov brat Robert, pomoćnik njegov, također.
Cijeli tekst s portala Slobodnadalmacija.hr preuzet je uz suglasnost autorice Snježane Šetka
