Predstavljanje knjige izv. prof. dr. sc. Mare Marić “Otok na kojem cvjetaju limuni – vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu” u utorak navečer u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču, izazvalo je veliko zanimanje Bečane.
Za Fenix-magazin piše Snježana Herek
I to ne samo bečkih i ostalih Hrvata nego i njihovih austrijskih prijatelja, uključujući i znanstvenike, koji su došli “iz prve ruke čuti” što im autorica knjige ima reći o povijesti vrtova na Lokrumu, otoku na kojem cvjetaju limuni, usko povezanoj s povijesti vrtova bečke carske palače Schönbrunn.
Fascinantno napisala i bogato ilustrirana knjiga 47- godišnje hrvatske znanstvenice iz Dubrovnika, inače rodom iz Pule, donosi do sada nepoznate podatke o vrtovima koje je austrijski nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, kasnije car Maksimilijan I. Meksički, dao urediti na otoku Lokrumu u drugoj polovici 19. stoljeća.
Sve nazočne na bečkoj promociji uvodno su pozdravili hrvatski veleposlanik u Austriji Daniel Glunčić i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Beču, Silvio Kus.
Glunčić je izrazio zadovoljstvo velikim odazivom Bečana na promociju knjige koja je, kako je rekao, “specifična poveznica između Hrvatske, odnosno Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika i Lokruma s Austrijom.
“Stručna znanstvena ekspertiza autorice večeras je doprinijela i turističkim interesima Austrijanaca”, istakao je hrvatski veleposlanik.
Silvio Kus je za knjigu rekao da je “vrhunsko djelo” s povijesnog i ekološkog aspekta, “na ponos Lokruma, Dubrovnika i cijele Hrvatske”. Osvrnuvši se na naslov knjige Mare Marić “Otok na kojem limuni cvatu” i izuzetno zanimanje Austrijanaca za nju, usporedio ju je s Goetheovom pjesmom “Poznaš li zemlju, gdjeno limun cvate”, posvećenu Italiji.
Kako je istaknuto na promociji knjige, ovo djelo u izdanju Sveučilišta u Dubrovniku i Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, pruža znanstveno utemeljene podatke koji mogu poslužiti kao podloga i pri izradi projektne dokumentacije za revitalizaciju Maksimilijanovih lokrumskih vrtova.
S time se je složila i dr. Claudia Gröschel iz Saveznih vrtova Austrije, koja se bavi austrijskim povijesnim vrtovima, uključujući Schönbrunn., a koja je također dala svoj osvrt na knjigu znanstvenice Marić, izašle i na engleskom jeziku.
“S obzirom na sadržaj i znanstveni značaj knjige , Beč je pravo mjesto za promociju”, rekla je Gröschel uputivši pregršt pohvala autorici te monografije. U nastavku je naglasila povijesno-znanstvenu vrijednost knjige, vezanu uz temu europski povijesni vrtovi koja, kako je rekla, proizlaze iz stručnih analiza i arhivske građe tadašnjih tendencija ne samo u povijesti umjetnosti i arhitekturi nego i u hortikulturi i krajobraznoj arhitekturi na Lokrumu.
“Autoričina knjiga se temelji na primarnim arhivskim izvorima pohranjenim u brojnim arhivima u Hrvatskoj, Austriji, Italiji i SAD-u”, istaknula je austrijska znanstvenica Gröschel.
Kroz program je vodila predsjednica Društva hrvatskih arhitekata u Austriji Ksenija Fisoglou-Poljak, koja je istaknula da je Mara Marić 2022. godine za njenu knjigu “Otok na kojem cvjetaju limuni – vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu” nagrađena hrvatskom nagradom Ivan Kukuljević Sakcinski, kao najboljom knjigom u toj branši.
Kako je autorica knjige rekla u Beču, ova tema ima “povijesni značaj” i govori o povijesnoj povezanosti Hrvatske i Austrije.
“Za nadvojvodu Maksimilijana Habsburškog je otok Lokrum bio posebno mjesto u njegovom životu i životu njegove supruge, belgijske princeze Charlotte, koja je financijski i idejno podupirala svog supruga, što je vidljivo iz Maksimilijanove korespondencije iz njegovih meksičkih dana”, rekla je Marić.
Kako je autorica knjige rekla za Fenix-magazin, iz jednog pisma netom prije Maksimilijanove smrti austrijski je nadvojvoda napisao: “Otok Lokrum je jedino mjesto u Europi za kojim čeznem”.
Marić, čije je istraživanje trajalo pet godina i publicirano u formi knjige istaknula da je Maksimilijan Habsburški u relativno kratko vrijeme od sedam godina “mnogo toga esencijalnog” učinio za Lokrum. “I našu zajedničku hrvatsko-austrijsku opću i hortikulturnu povijest”, dodala je.
Ono što također treba spomenuti je da je autorica ovo interdisciplinarno istraživanje provela većim dijelom vlastitim sredstvima. Svaka joj čast!
Promociju je iniciralo Hrvatsko-austrijsko društvo u Dubrovniku i organiziralo ju zajedno s Veleposlanstvom RH u Austriji i Društvom hrvatskih arhitekata u Austriji.
“Promocija knjige znanstvenice Mare Marić u Beču i dva dana kasnije u Salzburgu arhivskog istraživanja pijanistice Ivane Jelače iz udruge – Sve ostalo je glazba – o glazbi u Dubrovniku krajem 18. i početkom 19. stoljeća i dubrovačkom povijesnom glazbalu fortepianu iz 1790. godine, bečkog graditelja Antona Waltera, koji se nalazi u Povijesnom muzeju u Kneževom dvoru u Dubrovniku, dva du doprinosa Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik ovogodišnjem obilježavanju 45 godina od upisa Starog grada Dubrovnika na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO i godinu dana od upisa na listu Sjećanja svijeta UNESCO-a, arhivske građe Dubrovačke Republike od 1022. do 1808. godine, koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku”, rekla je za Večernji list nakon promocije knjige predsjednica Hrvatsko-austrijskog društva u Dubrovniku dipl. ing. arh. Branka Martinović – Vuković.
Izrazila je veliko zadovoljstvo interesom Bečana za promociju znanstvene knjige Mare Marić, istaknuvši kako je Dubrovnik i njegova okolica prostor na kojem možemo promatrati “integriranu Europu 19. stoljeća” i “posebne kulturno-povijesne vrijednosti koje moramo očuvati, revitalizirati, promovirati i sačuvati ih za mlade naraštaje”.
Fenix-magazin/MMD/Snježana Herek
