Matea Jelić (tekvando, zlato), Valent i Martin Sinković (veslanje, zlato), Mate Pavić i Nikola Mektić (tenis, zlato), Tonči Stipanović (jedrenje, srebro), Marin Čilić i Ivan Dodig (tenis, srebro), Tin Srbić (gimnastika, srebro), Damir Martin (veslanje, bronca), Toni Kanaet (tekvando, bronca) / Foto: Hina

HRVATSKI SPORT U 2021. (1.DIO): Najvažniji nastupi i najveći uspjesi hrvatskih sportaša u ovoj godini

Donosimo pregled najvažnijih nastupa i najvećih uspjeha hrvatskih sportaša u 2021., godini u kojoj su održane odgođene Olimpijske i Paraolimpijske igre u Tokiju, kao i odgođeno Europsko nogometno prvenstvo. Prema podacima HOO-a hrvatski sportaši su na OI, POI, svjetskim i europskim prvenstvima te natjecanjima Svjetskog kupa u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji osvojili 195 medalja, od čega je 60 zlatnih, 51 srebrna i 84 brončane.

 

U doba podvlačenja crte pod postignuća u godini na odlasku u hrvatskom sportu malo tko će se moći mjeriti s tenisačima i tenisačicama. Na kraju 2021. Hrvatska ima najbolji muški par na svijetu, najbolju juniorku, olimpijske prvake i doprvake u muškim parovima te osvajače Grand Slam naslova u istoj konkurenciji. Hrvatska reprezentacija je po četvrti put u povijesti došla do finala Davis Cupa, a Petra Marčinko je postala prva tenisačica koja je prestižni Orange Bowl osvojila pojedinačno i u konkurenciji parova. Tome pridodajte još trofeje na ATP i WTA turnirima, kako u parovima, tako i u pojedinačnoj konkurenciji, i dobit ćete jednu od najboljih sezona u povijesti hrvatskog tenisa.

Mate i Nikola – teniski zlatni standard

Mate Pavić i Nikola Mektić (ILUSTRACIJA) / Foto: Hina

Za veliku većinu spomenutih postignuća najveće zasluge imaju Nikola Mektić i Mate Pavić koji su na kraju 2020. odlučili udružiti snage. Već na prvom ATP turniru u turskoj Antalyji došli su do naslova, a u finalu svladali Ivana Dodiga i Slovaka Filipa Polašeka. Uslijedio je drugi naslov na pripremnom turniru u Melbourneu, uoči Australian Opena, da bi na prvom Grand Slam turniru u polufinalu doživjeli prvi zajednički poraz, a izgubili su od kasnijih osvajača trofeja – Dodiga i Polašeka. Do kraja ožujka, Pavić i Mektić su još osvojili dvoranski turnir u Rotterdamu i izgubili finale u Dubaiju. Uslijedila je serija nastupa na četiri uzastopna turnira Masters 1000 serije koja je završila osvajanjem naslova u Miamiju, Monte Carlu i Rimu te porazom u finalu Madrida.

Pozitivan test na koronavirus uskratio im je nastup u Roland Garrosu, ali su već na travi Eastbournea došli do novog, sedmog naslova u sezoni. Pobjednički niz su prenijeli u All England Club, gdje su postali prvi Hrvati koji su osvojili pobjednički trofej u konkurenciji muških parova pobijedivši u finalu Španjolca Granollersa i Argentinca Zeballosa. Dva tjedna po završetku Wimbledona, već su bili u novoj misiji ostvarenja svog olimpijskog sna. Na putu do olimpijskog zlata redom su pobjeđivali Brazilce Demolinera i Mela (7-6, 6-4), Talijane Musettija i Sonega (7-6, 6-7, 10-7), Japance McLachlana i Nishikorija (6-3, 6-3), Amerikance Krajiceka i Sandgrena (6-4, 6-4) te u hrvatskom finalu Marina Čilića i Ivana Dodiga (6-4, 3-6, 10-6).

Na valu uspjeha stigli su još do finala kanadskog Mastersa, a onda imali malo uspjeha do završnice sezone. Na ATP Finalu u Torinu došli su do polufinala i “sprijateljili” se s dvoranom Alpitour u kojoj će na završnom turniru Davis Cupa nanizati tri pobjede i preko Australije, Mađarske i Italije odvesti reprezentaciju u Madrid, na polufinalni obračun sa Srbijom.
Naravno, u tome nisu mogli uspjeti sami, a iznenađujuću pomoć su dobili od Splićanina Borne Goje, koji je kao 276. tenisač svijeta prvo pobijedio (7-6, 7-5) Australca Alexeija Popyrina (ATP – 61.), potom preskočio meč s Mađarima u kojem je pobjedu za plasman u četvrtfinale donio Nino Serdarušić, u četvrtfinalu senzacionalno nadigrao (7-6, 2-6, 6-2) Talijana Lorenza Sonega, a u polufinalu je bio bolji (4-6, 6-3, 6-2) od Dušana Lajovića. Plasman u finale ostao je u rukama Mektića i Pavića koji su sa 7-5, 6-1 pobijedili Novaka Đokovića i Filipa Krajinovića te odveli Hrvatsku u finale s Rusijom.

Rusi su bili prejaki. Andrej Rubljov je pobijedio Goju (6-4, 7-6), a Danil Medvjedev Marina Čilića (7-6, 6-2), tako da Mektić i Pavić nisu dobili priliku igrati za trofej. Hrvatska je kao finalist izborila izravan plasman na završni turnir Davis Cupa 2022., kad bi u sastavu trebao biti i oporavljeni Borna Ćorić koji nije igrao od početka ožujka zbog ozljede ramena.

Nakon što je trijumfom na travi u Stuttgartu prekinuo trogodišnje čekanje na 19. naslov u karijeri pobjedom nad Kanađaninom Felixom Auger-Aliassimeom (7-6, 6-3), Marin Čilić će u 2022. ući osokoljen dobrim završetkom 2021. U Moskvi je došao do finala i izgubio od Rusa Aslana Karaceva (2-6, 4-6), a tjedan dana poslije je u Sankt Peterburgu osvojio svoj 20. naslov u karijeri slavljem protiv Amerikanca Taylora Fritza (7-6, 4-6, 6-4).

Svoj trag su u 2021. ostavile i hrvatske tenisačice. Specijalistica za parove, Zagrepčanka Darija Jurak Schreiber, sa 37 godina je odigrala najbolju sezonu u karijeri. Osvojila je tri naslova – Dubai s Alexom Guarachi, a potom se spojila sa Slovenkom Andrejom Klepač i s još dva naslova (Bad Homburg, San Jose) te još dva finala (Parma, Montreal), izborila mjesto na WTA Finalu, završnom turniru osam najboljih parova. Sezonu je završila na devetom mjestu WTA ljestvice igračica parova.

Ana Konjuh je konačno riješila svoje probleme s laktom, a rezultat je bio skok sa 538. mjesta na kraju 2020. na 66. poziciju na završnoj pojedinačnoj WTA ljestvici za 2021. i nominacija za WTA nagradu u konkurenciji “povratnica godine”. Prvi put je pažnju na sebe skrenula u Miamiju, gdje je s pozivnicom stigla do osmine finala. Dva mjeseca poslije je u Beogradu iz kvalifikacija došla do finala koje je morala predati Španjolki Pauli Badosi u drugom setu (2-6, 0-2).

Osječanka Donna Vekić je imala turbulentnu sezonu u kojoj je na tjedan dana ispala iz Top 100, da bi se u zadnjem tjednu u sezoni vratila u krug osvajačica WTA trofeja trijumfom u talijanskom Courmayeru, gdje je u finalu nadigrala Dankinju Claru Tauson (7-6, 6-2). Donna je imala i zapažen nastup na olimpijskom turniru u Tokiju, gdje je u 2. kolu pobijedila tada 3. tenisačicu svijeta, Bjeloruskinju Arinu Sabalenku (6-4, 3-6, 7-6), ali potom izgubila od Kazahstanke Elene Ribakine.

Reprezentacija izborila SP, a Dinamo “europsko proljeće”

Nogometna reprezentacija Hrvatske (ILUSTRACIJA) / Foto HINA

Dok ćemo kao društvo na 2021. gledati kao na još jednu tešku, pandemijsku godinu, hrvatski nogomet je svojim uspjesima bio među svijetlim točkama.

Seniorska reprezentacija je ispunila dva najveća cilja: prolaz u drugi krug prošle godine odgođenog Eura te izravan plasman na Svjetsko prvenstvo 2022. kojem će domaćin biti Katar, gdje će “Vatreni” braniti srebro iz Rusije. Mlada reprezenacija je prvi put u povijesti prošla skupinu na EP-u, dok u kvalifikacijama za EP 2023. gura sjajno. Juniorska reprezentacija se, pak, probila do elitnog kola kvalifikacija za EP iduće godine u Slovačkoj, dok je futsalska reprezentacija na impresivan način izborila EP. Dodajmo i kako je Dinamo osigurao “europsko proljeće” u Europskoj ligi.

Krajem srpnja Hrvatski nogometni savez dobio je novo rukovodstvo – Marijan Kustić postao je novi predsjednik jednoglasnom podrškom na Skupštini i na funkciji prvog čovjeka krovne organizacije hrvatskog nogometa naslijedio Davora Šukera, koji je istu obnašao od 2012.

Hrvatska nogometna reprezentacija je tijekom 2021. odigrala 16 utakmica upisavši osam pobjeda, te po četiri pobjede i remija. Godinu je otvorila porazom u Ljubljani od Slovenije na startu kvalifikacija za SP 2022. (0-1), a zatvorila pobjedom protiv Rusije na ispunjenom Poljudu (1-0) proslavivši put u Katar. Ukupno je u skupini u 10 nastupa upisala sedam pobjeda, dva remija te jedan poraz, onaj uvodni od Slovenije. Dvanaesta je to izborena završnica u 14 kvalifikacijskih ciklusa.

Izborivši plasman na SP, Zlatko Dalić je postao prvi hrvatski izbornik koji je reprezentaciju odveo na tri velika natjecanja. “Vatrene” je vodio u Rusiji do svjetskog srebra, ove godine do osmine finala Eura, a iduće će u Katru braniti svjetsko srebro. Počekom prosinca HNS je objavio da je Dalić produžio ugovor do ljeta 2024.

Sredinom ljeta ove godine održano je i Europsko prvenstvo. Bio je to neobičan turnir koji se igrao diljem “Starog kontinenta”, točnije u 12 država i 12 gradova, a sve je organizirano pod strogim protokolima zbog pandemije koronavirusa koja još uvijek traje. Hrvatska je bila u skupini D zajedno s Engleskom, Češkom i Škotskom.

EP smo otvorili porazom na Wembleyju od “Gordog Albiona” (0-1), uslijedio je remi sa Češkom (1-1) te pobjeda protiv Škotske (3-1) za drugo mjesto u skupini i plasman u osminu finala gdje nas je čekala Španjolska. Hrvatska je na koncu ispala izgubivši u produžetku sa 3-5 u jednoj od najluđih utakmica ikad na Euru. U sjajnom dvoboju u kojem je Hrvatska povela, Furija je uzvratila s tri gola u nizu, da bi Hrvatska golovima u 85. i 90+2. minuti uspjela izboriti produžetak. Nažalost, u dodatnih pola sata Španjolska je zabila dva gola za konačnih 5-3.

Od Španjolske je u četvrtfinalu EP-a ispala i U-21 reprezentacija koju vodi Igor Bišćan. Španjolska je u Mariboru slavila sa 2-1 u produžetku. Međutim, može nas utješiti što su “mladi Vatreni” prvi put u povijesti prošli skupinu na nekom europskom prvenstvu. Bišćanova momčad je nastavila s odličnim rezultatima i u kvalifikacijama za EP 2023. Trenutačno vodi u skupini A sa šest pobjeda iz isto toliko susreta.

Dodajmo i kako se hrvatska futsal reprezentacija plasirala na EP 2022. osvajanjem prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini. Hrvatska, koju vodi izbornik Marinko Mavrović, će na Euru igrati u skupini C, a protivnici će joj biti Rusija, Poljska i Slovačka.

Dinamo Zagreb
Dinamova proslava prvaka države (ILUSTRACIJA) / Foto: Hina

Iz klupske perspektive, prvu polovicu godine obilježio je Dinamo osvajanjem dvostruke krune i odličnim nastupom u Europi gdje je nezaboravnom pobjedom protiv Tottenhama izborio plasman u četvrtfinale Europske lige. Spursi su u prvom susretu u Londonu pobijedili sa 2-0, no “Modri” su u uzvratu priredili čudo, te pobjedom 3-0 nadoknadili zaostatak iz prve utakmice. Junak utakmice bio je Mislav Oršić koji je postigao sva tri Dinamova gola. Momčad Damira Krznara u idućoj je rundi ispala od Villarreala koji je na koncu osvojio Europsku ligu porazivši u finalu Manchester United.

Drugi dio godine obilježila je nikad zanimljivija borba za naslov prvaka sa četiri kluba koji imaju realne izglede za naslov. Titulu jesenskog prvaka osvojio je Dinamo sa 40 bodova koliko imaju i Rijeka i Osijek, no uz slabiju razliku pogodaka. Na četvrtom mjestu je Hajduk sa 35 bodova, međutim, zagrebački i splitski sastav imaju i utakmicu manje i to međusobni derbi.

U Kupu se doguralo do polufinala u kojem će snage odmjeriti Hajduk i Gorica, te Rijeka i Osijek. Branitelj naslova Dinamo ispao je u četvrtfinalu od Rijeke izgubivši na stadionu Maksimir sa 1-3. Nekoliko dana nakon ispadanja od Rijeke, “Modri” su upisali i domaći poraz od Hajduka (0-2) nakon čega je Damir Krznar podnio ostavku. Momčad je privremeno preuzeo Željko Kopić, no 22. prosinca je vodstvo kluba donijelo odluku da Kopić ostaje za kormilom maksimirskog kluba.

Dinamo je svoj europski put ove sezone započeo u kvalifikacijama Lige prvaka, ali je u zadnjem pretkolu ispao od Šerifa preselivši u Europsku ligu. U drugom po snazi europskom kupu je osvojio drugo mjesto u skupini iza West Hama, te osigurao play-off u kojem će igrati protiv Seville. Dinamo je tako treći put u posljednje četiri sezone osigurao “europsko proljeće”.

Nakon Dinama u Europi je najdalje dogurala Rijeka koja je ispala na zadnjoj prepreci na putu do Konferencijske ligi od grčkog PAOK-a (1-1, 0-2). Hrvatski doprvak Osijek ispao je u 3. pretkolu Konferencijske lige od sofijskog CSKA (2-4, 1-1), dok je Hajduk posrnuo u 2. pretkolu od kazahstanskog Tobola.

Igrači Hajduka izlaze na teren / Foto: Hina

Hajduk je početkom godine vodio Boro Primorac koji je preuzeo momčad nakon što je Hari Vukas dobio otkaz. Primorac je vodio momčad šest utakmica, a naslijedio ga je Talijan Paolo Tramezzani. U listopadu ove godine otkaz je dobio i talijanski stručnjak, a priliku je dobio Šveđanin Jens Gustafsson. Međutim, nakon 17 utakmica i on je postao “bivši”, a za novog trenera izabran je Litvanac Valdas Dambrauskas koji je s Goricom napravio čudo.

Sinkovići pokorili svijet i čudesna bronca Damira Martina

Valent i Martin Sinković pretvorili su još jednu godinu u veslačku fantaziju. Nakon srebra u Londonu 2012. godine u četvercu na pariće, zlata u Rio de Janeiru 2016. godine u dvojcu na pariće, u Tokiju su Sinkovići osvojili zlato u dvojcu bez kormilara i ispisali još jednu veliku stranicu svjetske i hrvatske veslačke povijesti.

Nikad nitko u povijesti nije osvojio zlato u oba dvojca na dva olimpijska natjecanja zaredom. Odnosno, u tri različite discipline, osvojili su tri olimpijske medalje, od ukupno šest veslačkih Hrvatske. U sve tri utrke na Sea Forest Waterway stazi u Tokiju, bili su suvereni pobjednici, a niti jednog trenutka nisu dopustili da ih netko ozbiljnije ugrozi ili učini nervoznima.

Šlag na tortu Sinkovića u 2021. godine bio i naslov europskih prvaka iz talijanskog Varesea.

Hrvatski veslački par braća Valent i Martin Sinković / Foto: HINA

Uz Sinkoviće, hrvatsko veslanje je imalo još jednu medalju u Tokiju – broncu Damira Martina u samcu. Iako je iza njega bilo jako teško vrijeme, operacija kuka i dug oporavak, Martin je napravio čudesan podvig. Veslač koji je prije pet godina na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru ostao bez zlata za sedam tisućinki sekunde, koji je prije dvije godine operirao kuk, i vodio veliku bitku sam sa sobom i vremenom da bi bio spreman za igre u Tokiju, osvojio je broncu.Način na koji je to učinio ide u legendarne podvige, jer je Martin otprilike 700 metara prije cilja zaostajao više od dvije sekunde za trećeplasiranim. A onda je krenuo u luđački finiš i na kraju za 15 stotinki nadmašio Danca Sverri Nielsena te završio je na trećem mjestu. I njemu je to treća olimpijska medalja, jer je bio član srebrnog četverca na pariće u Londonu 2012. godine, a ima i srebro u skifu iz Rio de Janeira

Tin Srbić ostvario olimpijski san

Tin Srbić / Foto: Hina

Svakako najvažniji gimnastičarski trenutak u protekloj godini bilo je srebro Tina Srbića na preči na Olimpijskim igrama u Tokiju. Svjetski prvak iz Montreala (2017.) i srebrni sa SP-a u Stuttgartu dvije godine poslije te dvostruki osvajač srebra na europskim prvenstvima (2019. i 2020.), tako je stigao i do svoje prve olimpijske medalje.

Srbić je u kvalifikacijama sa sjajnom vježbom, sa startom 6,2 i na kraju ocjenom 14,633 u finale ušao kao trećeplasirani. Međutim, za finale je pripremao svoju najjaču vježbu sa startom 6,5  najavivši kako ide na sve ili ništa. Rizik se isplatio i sjajnim nastupom stigao je do srebra. Bolji od njega bio je samo Japanac  Daiki Hashimoto koji je bio najbolji i u kvalifikacijama. U finalu je osvojio zlato s ocjenom 15,066, dok je broncu osvojio Rus Nikita Nagornji sa 14,533.

Na svojim prvim Olimpijskim igrama, Tin je donio hrvatskoj gimnastici drugu olimpijsku medalju nakon srebra Filipa Udea u Pekingu 2008. na konju s hvataljkama. Olimpijsko srebro donijelo mu je i titulu najboljeg sportaš Hrvatske u 2021. godini u izboru Sportskih novosti, a proglašen je i najboljim sportašem Sportskog saveza Grada Zagreba.

Na OI u Tokiju nastupila je i Ana Đerek. Na svojim drugim Igrama u karijeri, splitska olimpijka zauzela je 58. mjesto na parteru te 74. mjesto na gredi.

U protekloj godini održano je i Svjetsko prvenstvo u japanskom gradu Kitakyushu (od 14. do 24. listopada). Na 50. Svjetskom prvenstvu u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici nastupilo je šestero hrvatskih predstavnika. Osvajač olimpijskog srebra je odustao od nastupa jer je između OI i SP-a bilo jako malo vremena.

Najbolji plasman ostvario je Filip Ude koji je bi sedmi na konju s hvataljkama. Bilo je to njegovo 11 svjetsko prvenstvo, a najbolji plasman ostvario je 2014. kada je bio viceprvak svijeta. U kvalifikacijama konja s hvataljkama Mateo Žugec je završio kao 21., a Jakov Vlahek kao 23. Aurel Benović je na parteru zauzeo 81. mjesto, dok je Marko Jovičić bio 99. Jedina ženska predstavnica Christina Zwicker zauzela je 43. mjesto u višeboju.

U travnju je održano i Europsko prvenstvo u Baselu, a hrvatska gimnastika nije imala predstavnika u finalima po spravama. Nitko od naših 10 reprezentativaca nije bio uspješan u kvalifikacijama.

Branitelj dvostrukog uzastopnog srebra na preči Tin Srbić je zbog pogreške pred kraj vježbe zauzeo ukupno 17. mjesto. Aurel Benović je zbog pogreške na posljednjoj dijagonali završio kao 14. na parteru, dok je Filip Ude na konju s hvataljkama zbog pada na saskoku bio 56. Marko Sambolec je bio 67. na konju s hvataljkama, a na istoj spravi Jakov Vlahek je bio 79. Filip Boroša je završio kao 78. na parteru.

U ženskoj konkurenciji najbliže finalu došle su Tijana Korent sa 17. mjestom na preskoku te Ana Đerek koja je bila 21. na parteru. Đerek je nastupila i na gredi te zauzela 57. mjesto. Christina Zwicker zauzela je 62. mjesto na gredi  i 65. na dvovisinskim ručama, dok je juniorska viceprvakinja Europe 15-godišnja Sara Šulekić bila 79. u višeboju, a najbolji pojedinačni plasman imala je 60. mjestom na parteru.

Nažalost, ove godine nas je napustio prvi hrvatski gimnastički olimpijac Aleksej Demjanov koji je preminuo u 48. godini. Ovaj sjajni višebojac, ali prije svega specijalist za karike, ali i preču i ruče, nastupio je na OI u Atlanti, Hrvatskoj je donio prva svjetska i europska finala, bio je pobjednik Univerzijade (1995) i srebrni (1997), ali i osvajač niza medalja na Svjetskim i Europskim kupovima.

Nitko kao Tonči

Arhivska snimka Tonča Stipanovića / Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Tonči Stipanović obilježio je jedriličarsku godinu s olimpijskim srebrom, svjetskom broncom i naslovom najboljeg sportaša Hrvatske, što nikad dosad nije uspjelo nekom iz jedrenja.

Stipanović je na Olimpijskim igrama u Tokiju obranio laseraško srebro iz Rija, gdje mu je zlato izmaklo u zadnjem plovu. Na otočiću Enoshima, 80-tak kilometara južno od Tokija, splitski majstor nije mogao do zlata, jer je Australac Matt Wearn osigurao prvo mjesto dva dana prije kraja.

U prvom plovu Tonči je bio 15., pa onda šesti, treći pa 22. te 13. U drugoj polovici regate, Stipanović je bio puno bolji (četvrti, peti, jedanesti, sedmi i deseti) pa je “medal race” dočekao na trećem mjestu sa zaostatkom od samo tri boda za Norvežaninom Tomasgaardom, ali i sa samo dva boda prednosti ispred Cipranina Kontidesa. Tonči je zadnji plov odradio skoro savršeno, dograbio je srebro i tako mu se vratio dio peha iz Rija i Londona, a ušao je u vrlo uski klub hrvatskih sportaša s dvije olimpijske medalje.

U Tokiju su u plovu za odličja bili Šime i Mihovil Fantela u 49eru s vrlo dobrim osmim mjestom na kraju, dok je Elena Vorobjeva u ženskom laseru bila zapažena s ukupnim 12. mjestom.

Godinu iz snova Stipanović je okončao broncom sa Svjetskog prvenstva u Barceloni. Regata je bila na rubu neregularnosti, jer se čak tri dana nije jedrilo, a iskusni Tonči se snašao i u takvim uvjetima te uzeo brončano odličje.

Da je Laser postao hrvatska klasa dokazuje i srebro Stipanovićeva klupskog kolege iz splitskog Mornara Filipa Jurišića, koji je došao do drugog mjesta na Europskom prvenstvu u travnju u bugarskoj Varni.

Odličnu godinu zaokružile su Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi osvajanjem srebrnog odličja na Europskom prvenstvu ženskog olimpijskog dvojca 49erFX. Najveći je to uspjeh hrvatskog ženskog jedrenja u dvojcima, prva medalja ikad u konkurenciji dvojaca, te uz odličja Tine Mihelić, jedino žensko seniorsko odličje dosad za hrvatsko jedrenje u olimpijskim disciplinama.

Bez atletske medalje na OI prvi put nakon Atene 2004.

Sandra Perković / Foto: Hina

Prvi put nakon Atene 2004. hrvatski atletičari vratili su se s olimpijskih igara bez odličja. Najviše nada polagali smo u dvostruku zlatnu (London 2012. i Rio 2016.) diskašicu Sandru Perković, no naša sportska heroina nije uspjela ostvariti “hat-trick”, u Tokiju je zauzela četvrtu poziciju hicem od 65,01 metara. Neuhvatljiva za konkurenciju bila je zlatna Amerikanka Valarie Allman sa 68,98m, dok su srebro i broncu osvojile Njemica Kristin Pudenz (66,86m) i Kubanka Yaime Perez (65,72m). Perković je nastupila i na pet mitinga “Dijamantne lige” svaki put završivši na pobjedničkom postolju, slavila je u Firenci (68,31m) te Parizu (66,08m), bila je treća u Dohi (63,60m) te Bruxellesu (65,14m), dok je na finalu u Zurichu bila druga (67,22m).

Bacač kugle Filip Mihaljević u 2021. je ostvario niz zapaženih rezultata, no u Tokiju nije bio na visini zadatka, u kvalifikacijama je ostvario tek 15. rezultat sa 20,67m te se nije plasirao u finale iako je samo dva mjeseca prije u Karlovcu postavio novi hrvatski rekord sa 21,94m. Mihaljević je početkom godine, u ožujku osvojio broncu na Europskom dvoranskom prvenstvu u Torunu sa 21,31m, a imao je i nekoliko dobrih plasmana na mitinzima “Dijamantne lige”. Prije OI je bio drugi u Dohi (21,57m), a u Firenci četvrti (21,39m), dok je nakon Igara u Lauseanni bio treći (21,37m), a na finalu u Zurichu peti (21,59m).

Sara Kolak bila je senzacionalna olimpijska pobjednica u Riju prije pet godina, no u Tokio je stigla potpuno van forme, u kvalifikacijama je izvela tri loša hica te ostala bez rezultata. U Tokiju su od hrvatskih atletičarki nastupile još Ana Šimić, koja je u skoku u vis bila 25. u kvalifikacijama sa 1,86m, mlada diskačica Marija Tolj, koja je imala 13. rezultat u kvalifikacijama (61,48 m) i ostala prva izvan finala, te maratonke Matea Parlov Koštro i Bojana Bjeljac koje su završile na 21., odnosno 53. mjestu.

Ovogodišnje izdanje tradicionalnog međunarodnog mitinga “Boris Hanžeković” bilo je po rezultatima najbolje dosada. Po prvi put su gledatelji na stadionu Mladosti uz Savu mogli uživo prisutstvovati postavljanju svjetskog rekorda zaslugom Burundijke Francine Niyonsabe koja je 2000 metara pretrčala za 5:21.56 minuta, a postavljeno je još pet rekorda mitinga od kojih se najviše ističe 22,84m Amerikanca Ryana Crousera u bacanju kugle što je najbolji hitac izveden na europskom tlu u posljednjih 30 godina.

Blanka Vlašić/ Foto: Hina

Početkom ove godine završetak karijere objavila je proslavljena hrvatska skakačica u vis Blanka Vlašić. Dvostruka svjetska prvakinja, osvajačica dva olimpijska srebra te jedne bronce i vlasnica drugog najboljeg rezultata u svojoj disciplini nakon dugotrajne borbe s ozljedama ipak je morala odustati od lova za nastupom na svojim petim OI. Odmah po završetku sportske karijere Vlašić je krenula u administrativnu, u rujnu je izabrana za predsjednicu Komisije sportaša HOO-a, pa je samim time postala i dopredsjednica krovne sportske organizacije u Hrvatskoj, dok je u listopadu imenovana u Komisiju sportaša EOO-a, a najavila je i kandidaturu za predsjednicu HAS-a.

Fenix-magazin/SIM/Hina

Pogledajte drugo

WIMBLEDON: Petra Martić izborila drugo kolo

Najbolja hrvatska tenisačica Petra Martić plasirala se u drugo kolo grand slam turnira Wimbledon nakon …