U povodu 100. godišnjice povijesne odluke Hrvatskog sabora o raskidanju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču održan je povijesno-znanstveni skup „29.10.1918. – Pogled unatrag“.
O „Hrvatskoj politici i propasti Austro-Ugarske Monarhije“, govorio je dr. sc. Stjepan Matković iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Njegova kolegica iz Instituta dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan izlagala je o „Ulozi dalmatinskih političara u formiranju i djelovanju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba“. Završno izlaganje održao je dr. sc. Hrvoje Čap pod naslovom „Wilsonijanizam i raspad Austro-Ugarske. Oblikovanje američke diplomacije prema južnoslavenskom pitanju u Austro-Ugarskoj“.
Publiku i goste povjesničare uvodno je pozdravila hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković, osvrnuvši se ukratko na niz događaja koji su obilježili raspad Austro-Ugarske Monarhije.
Dr. Matković je dao pregled povijesnih događaja koji su obilježili Prvi svjetski rat i raspad Monarhije te otvorili novu povijesnu stranicu hrvatske povijesti i povijesti na širem prostoru srednje i jugoistočne Europe.
„Radi se o pomalo paradoksalnoj situaciji da danas pojedini bivši narodi odnosno sijednice Austro-Ugarske Monarhije slave 29. listopad 1918. i raskrsnuće s Monarhijom, dok je u hrvatskom slučaju, iz dobro poznatih razloga riječ o drugačijoj obljetnici. Zato smo više podsjetili na genezu tog problema stvaranja jugoslavenske države i položaja Hrvata, komparirajući na neki način prednosti i mane njihovog življenja u dugom razdoblju Austro-Ugarske Monarhije, te na koji su tadašnji političari, rekao bih, jednoglasno pristupili u državnu zajednicu odnosno tvorbu s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom. Ali i kako su se vrlo brzo otrijeznili i doživjeli novu državu kao iluziju“, rekao je Matković, dodavši:
„Figurativno rečeno mi danas imamo ulicu 29. listopada 1918. koja ide uz sjevernu strana Hrvatskog sabora, što pokazuje da je taj datum ostaje u sjećanju hrvatskog naroda, no sve nakon toga obrađeno je više manje vrlo negativnim iskustvima. Na taj način Hrvatska ne može obilježiti taj datum koji označava novi povijesni hod, na način kao što su to primjerice učinili Česi u Pragu“.
Dr. Zdravka Jeliska Marijan je rekla kako su dalmatinski političari imali prilično značajnu ulogu u formiranju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i u donošenju odluke o razduživanju s Austro-Ugarskom.
„Dalmacija je imala poseban položaj, drugačiji od same Hrvatske, s mnogo manjom autonomijom. Na nju je negativno djelovalo tadašnje dualističko ustrojstvo Monarhije, jer je bila odijeljena od svoje Matice, pa je u interesu dalmatinskih političara već prije Prvog svjetskog rata bilo reformirati Monarhiju da dođe do sjedinjenja s Hrvatskom, a zatim i drugim jugoslavenskim zemljama“, pojasnila je.
O tome na koji je način američka diplomacija djelovala na raspad Austro-Ugarske Monarhije osvrnuo se je povjesničar dr. Čapo, istaknuvši:
„Tadašnji američki predsjednik Woodnow Wilson, univerzalno poznat kao kreator Četrnaest točaka bio je vrlo popularan među slavenskim narodima u Austro-Ugarskoj Monarhiji pogotovo nakon Prvog svjetskog rata zbog njegovog načela o samoodređenju naroda“. Napomenuo je kako je Wilson do samoga kraja htio očuvati Austro-Ugarsku Monarhiju.
„Krajem 1917. godine, sile Antante željele su omogućiti Austro-Ugarskoj opstanak, čak i njeno širenje“, dodao je, davši zanimljiv prikaz na koji su način tajnim diplomatskim pregovorima Austro-Ugarska Monarhija i SAD održavali veze sve do rujna 1918. godine, kada su one prekinute.
Obećanje cara i kralja Karla I. i IV. (16. listopada 1918.), da će Austriju pretvoriti u „savez slobodnih naroda“ došlo je prekasno, u trenucima kada su diplomatskim pregovorima velikih sila već bili iskrojeni budući europski zemljovidi, zaključio je dr. Čapo.
Skup su zajednički organizirali Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Austriji i Hrvatski institut za povijest iz Zagreba.
Fenix-magazin/Snježana Herek
