Njegova priča puno se ne razlikuje od svih ostalih priča hrvatskih iseljenika koji su prije tri ili četiri desetljeća napustili dom i otišli u svijet u potrazi za boljim životom. Ipak, svaka je priča slična onoliko koliko je različita. Marko Matijević (59) je čovjek koji u Švicarsku došao 1988.godine iz svog rodnog Pećnika. Od tada pa do danas on pomaže svoje sumještane koji su tamo ostali.
Marko je oženjen i otac troje djece. Odmah po dolasku u Švicarsku zaposlio se u građevinskoj djelatnosti kao vozač, strojar građevinskih vozila i predradnik u niskogradnji. Jedno je vrijeme radio kao vozač taksija i školskog autobusa.
– Nisam se mirio s postignutim nego sam se nastavio usavršavati: pohađao sam mnoge tečajeve njemačkog jezika i rad na kompjuterima – priča Matijević.
Već 2006 . godine, Matijević se želio osamostaliti te je osnovao i registrirao agenciju za pružanje usluga u financijama, osiguranjima, pravnim savjetima te pružanja usluge prevođenja pojedincima koji ne poznaju jezik kod npr. liječnika, odvjetnika i ostalih institucija te obradi poreznih prijava. Iako agencija iziskuje predan rad i vrijeme, Matijević ima vremena i za humanitaranu aktivnost. Valja spomenuti mnogobrojna sponzorstva i potpomaganje rodnog kraja. Bio je pokrovitelj mnogih važnih događaja u domovini i Švicarskoj, vezanih uz vjeru, kulturu, sport i glazbu. Pomoć kod obnove crkve sv.Alojzija u Pećniku, financiranje nabavke kipa svetog Alojzija zaštitnika župe Pećnik, pomoć Hrvatskoj katoličkoj misiji u Bernu, pomoć Odbojkaškom klubu Croatia iz Züricha, sportskom društvu Slavonija iz Berna samo su jedni od mnogobrojnih kojima je Matijević financijski pomogao.
Za svoj rad i materijalno potpomaganje je dobio od brojnih institucija i udruga mnoga priznanja, zahvalnica kao i mnoge vrijedne darove. Najdraže su mu ipak, kaže, pohvala od strane veleposlanika RH u Švicarskoj kao i zahvalnica Z.K Pećnik Švicarske koji je cijenio njegov moralni i financijski doprinos u stvaranju i održavanju Z.K. Pećnik.
Novijoj generaciji doseljenika u Švicarsku i Njemačku poručuje: Ne treba se nadati laganom radu i brzoj zaradi. U Švicarskoj i Njemačkoj nema lake i brze zarade. Treba se boriti, raditi da bi zaradio i pritom ne zaboraviti da pored nas prolaze ljudi kojima je možda puno gore nego nama samima. Treba vidjeti susjeda u nevolji i pomoći. Tek tada ćete uspjeti.
Cijeli tekst je objavljen u tiskanom izdanju Fenix Magazina
